Braća Pivac

Vrgoračka mesna industrija vrlo je dobro ustrojena. Ne srlja u investicije, ali ih se i ne libi. Ulaganjem u turizam otvara nov prodajni kanal za mesne proizvode. Uz širenje osnovnog biznisa kupuje Kraševe dionice i samo što nije postala najveći dioničar.

Mesna industrija Braća Pivac lanjsku bi godinu trebala završiti s 1,5 milijardi kuna prihoda, što je 36 posto više nego lani. Očekuje to predsjednik Uprave Ivica Pivac koji je uz braću Tončija i Nevena suvlasnik i zajedno s njima te nećakom Miljenkom upravlja tom obiteljskom tvrtkom.

Rast prihoda može se zahvaliti, među ostalim, akvizicijom čakovečke Vajde lani u listopadu i prosincu, a vrijednost se procjenjuje na više od 20 milijuna kuna. Ivica Pivac očekuje daljnji rast tržišta s obzirom na asortiman, no možda bi najprije trebalo reći da je tom akvizicijom dobiveno i 16 mesnica raspoređenih uglavnom u sjevernom dijelu Hrvatske; u Dalmaciji ih je malo, što bi tvrtki itekako dobro došlo. Naime, jedna od strateški važnih odluka te vrgoračke obitelji bila je razvoj vlastite maloprodaje u (sada već) 200-tinjak mesnica u kojima prodaje 40-ak posto svojih proizvoda, što je puno pomoglo kompaniji pogotovo nakon dolaska velikih trgovačkih lanaca. Kod nje je to moglo upaliti jer je dugo stvarala brend, a i između Pivaca i Todorića ne cvjetaju ruže, zbog čega ni Konzum nema previše razumijevanja za mesne preradevine Mesne industrije Braće Pivac.

Ivica Pivac kaže da je rastu prihoda najviše pridonio ulazak Hrvatske u Europsku uniju jer su u njoj našli neka nova tržišta koja se tek trebaju razvijati. Također, promijenili su se dobavljači jer se sirovina za preradevine počela nabavljati i u Uniji. Njihov dugogodišnji dobavljač svinjskog mesa Merkur iz Slavonskoga Broda i dalje radi s Braćom Pivac, no prema riječima Ivice Pivca, od njega nabavljaju 20-ak posto mesa. Osim niza proizvoda najvažnija im je proizvodnja Dalmatinskog pršuta. Najviše ga proizvedu u Hrvatskoj, 100 tisuća, što je trećina, možda i malo više od ukupne hrvatske proizvodnje. Osim pršuta tu su još Dalmatinska panceta i Kraški vrat.

Kad su svojedobno kupili karlovački PPK, ta tvrtka bila je u gubicima, no danas posluje vrlo dobro. Iako u ponudi ima svježe meso i polutrajne preradevine, najviše se preorijentirala na trajne preradevine koje postižu višu cijenu. Na čelu joj je Igor Miljak, dugogodišnji direktor proizvodnje kojega su Pivci postavili 2013., no valja reći da su važni članovi Uprave u toj tvrtki Nevena Pivac i Milena Pivac Klinac te Zvonimir Crnković. Teško je sada reći u kojem će smjeru ići Vajda, hoće li na njezinu čelu ostati Vladimir Mesarić. Iz razgovora s Ivicom Pivcem nije se moglo osjetiti da su nezadovoljni njegovim radom. Mnogo je važnije to što je Vajda kupljena najprije zato što se otvorilo, kako kaže Ivica Pivac, tržište Europske unije. Sâm Mesarić kaže nam da će Vajdinom akvizicijom MI Braća Pivac dobiti na sinergiji jer Vajda ima pršutanu u drniškom kraju te suvremenu klaonicu u Čakovcu. Kad je pak riječ o Vajdi, ubrzat će se tehnološka obnova i povećati volumen dosadašnje proizvodnje, za što se već sada izrađuju projekcije. Mesarić nije mogao reći koliko će se novca uložiti u čakovečku tvrtku, no sigurno je riječ o više milijuna kuna. Kako kaže financijski analitičar Andrej Grubišić, Mesna industrija Braća Pivac prilično je likvidna, što se vidi i po ulaganjima u dvije velike grane industrije, u mesnu i turističku, ali i konditorsku. Razlog zbog kojega Braća Pivac ulažu i u turizam nije samo u višku novca koji imaju na raspolaganju, iako bi takav zaključak, primjerice, upućivao na ulaganja u Kraš.

Sada su na korak da budu najveći pojedinačni Krašev suvlasnik jer imaju udio od 19,23 posto, samo pola posto manje od Kraša ESOP-a. Pivci su korak po korak povećavali udio u Krašu pa nije isključeno da jednog dana budu i većinski vlasnici. Razlog zbog kojega jedna mesna industrija ulaže u konditorsku u tome je, kaže Ivica Pivac, što jednostavno misle da je dobro ulagati u Kraš. Nekoga velikog plana nema, barem se tako tvrdi. No ako je Kraš samo slatka avantura, to ne možemo reći za turistički iskorak obitelji Pivac. Riječ je o vrlo dobro smišljenome strateškom smjeru da se prošire distribucijski kanali koji su tako postali svojevrsni dodatni maloprodajni lanac.

Nakon Makarske počeli su se širiti i na Dubrovnik. Lani su kupili poznati dubrovački hotel Petka, no za koju cijenu, ostala je tajna. Tek se spominje 20 milijuna kuna, no tu brojku moramo uzeti s velikom rezervom. Inače, to nije prva dubrovačka investicija; prije dvije godine za 18,3 milijuna kuna kupili su godinama nedovršenu zgradu na Solskoj bazi koju sada preuređuju i planiraju otvoriti hostel Sol. Naš sugovornik iz Dubrovnika, dobar poznavatelj tamošnjih prilika, kaže da posljednjih godina u tom dijelu primorja raste hostelski turizam, pa je jasno da su Pivci i u tome vidjeli priliku. Ulaganjima u Dubrovniku možda nije kraj. Iako je vrlo teško od Ivice Pivca saznati buduće planove, po Dubrovniku se priča kako bi sljedeća meta Braće Pivac mogla biti zgrada Tvornice ugljenografitskih proizvoda (TUP) koja se bavi izradom manjih automobilskih dijelova. Nije riječ o ulasku u automobilsku industriju, već o atraktivnoj lokaciji na kojoj se nalazi TUP-ova derutna zgrada. Po Dubrovniku kruže priče da bi ondje čak mogao niknuti Pivčev šoping-centar orijentiran na kruzere. Koliko je to točno, za sada je nemoguće reći, no taj bi potez, smatra sugovornik, bio logičan jer Dubrovnik na godinu posjeti blizu milijun turista koji doplove na 600-tinjak kruzera. Dugoročno je to isplativo ulaganje jer su sve tri lokacije (Petka, Sol i TUP) u neposrednoj blizini putničke luke Gruž. U svakom slučaju, takve će investicije osim zarade u turizmu povećati (pogotovo ako budu išli na otvorenje šoping-centra) distribucijske kapacitete Braće Pivac, čime će uvelike ublažiti svoju neprisutnost na Konzumovim policama.

Pivci su se već odavno utaborili u Makarskoj: vlasnici su hotela Miramare i Biokovo, a imaju i udio od 16 posto u Hotelima Makarska u čijem su sastavu Meteor, Dalmacija i Riviera. Riječ je o hotelima koji su još u pretežno državnom vlasništvu, a svoje udjele država planira prodati. Gotovo je sigurno da Pivci planiraju kupiti i preostale udjele, no ovdje bi im račune možda mogao pomrsiti Ivica Todorić, koji je također zainteresiran za njih, i to iz istog razloga, odnosno širenja distribucijske mreže. S posljednjom akvizicijom Vajdom broj zaposlenih u grupaciji MI Braća Pivac popeo se na 1500, od kojih je u vrgoračkim pogonima zaposleno njih 400. Predsjednik Sindikata PPDIV-a Šimo Orešković veli da je vrlo zadovoljan odnosom Pivaca prema zaposlenima i ističe da do sada s njima sindikalci nisu imali problema. Grupacija Braća Pivac vrlo je dobro ustrojena tvrtka koja ne srlja u investicije, ali ih se i ne libi. Likvidna je, pametno ulaže i pred njom je, čini se, još bolja perspektiva nego do sada.