U svakoj velikoj investiciji ‘muva’ se najmanje pet do šest ministarstava, a posao ili projekt nemaju lidera u Ministarstvu turizma ili DUUDI-ju. Takva upravljačka kuhinja jednostavno nema šansu doprijeti do ozbiljnih ulagača, komentira Miroslav Dragičević, direktor konzultantske kuće Horwath HTL Hrvatska.
Prva je ‘zimmer frei’-mentalitet, koji podrazumijeva vrijednosna stajališta poput ‘turistički je prostor naše obiteljsko blago i ne damo ga strancima’; druga su zapreka suprotstavljeni interesi dionika unutar naših turističkih regija i odredišta koji imaju različite aspiracije prema još slobodnim državnim ili općinskim lokacijama i zemljištima kao izvorima bogatstva. Zato je velika imovina zaroobljena u zemljišnovlasničkim zavrzlamama, nesuvislom prostornoplanskom i urbanističkoregulatornom okviru, a dolaženje do lokacijskih i građevinskih dozvola već u prvom koraku odbija imalo ozbiljnije međunarodne investitore. Tu su i objektivne tržišne performanse i nizak povrat na investicije u našoj hotelskoj industriji, za čije širenje treba uvesti i nove poslovne modele, dakle i sa svim nove metode planiranja i evaluiranja modela proizvodnje bogatstva u našim turističkim zonama. Sljedeća je zapreka neefikasnost upravljačkog procesa na razini države, koji je konfliktan, netransparentan i iznad svega neprofesionalan. U svakoj od velikih investicija ‘muva’ se najmanje pet do šest ministarstava, a projekt nema lidera u Ministarstvu turizma ili nekoj ozbiljnijoj agenciji, što je trebao postati DUUDI. Takva upravljačka kuhinja jednostavno nema šansu doprijeti do ozbiljnih ulagača – komentira Miroslav Dragičević, direktor konzultantske kuće Horwath HTL Hrvatska.
Sve to konkretno pokazuje i primjer projekta ‘Veliki Brijun’, za koji je zajedno s Raiffeisen Investom njegova tvrtka izradila kompletan koncept razvoja hotelskog biznisa. Riječ je o investiciji od 200-tinjak milijuna eura i kapacitetom od oko 560 soba u tri hotela, s popratnim sadržajima: golfom, konferencijskim centrom i drugom pratećom infrastrukturom. Sve je počelo dobro: Vlada je još prije dvije godine prvi put u turizmu angažirala nezavisne konzultante koji su posao završili u roku. Projekt je trebao ući u drugu fazu – pripremu dokumentacije i raspisivanje natječaja, ali bez države dalje se ne može jer nisu donesene izmjene i dopune prostornog plana. Projekt je u ime Vlade naručilo Ministarstvo okoliša, a za njegovu realizaciju potrebni su Ministarstvo kulture (konzervatori), Ministarstvo prometa (koncesije), Ministarstvo graditeljstva (prostorni plan), Ministarstvo turizma (potvrda strategije i poslovnih modela), Ministarstvo uprave (ugovor s koncesionarom), DUUDI (natječajna procedura) i onda vjerojatno DORH, koji štiti projekt od korupcije i tome slično.
Prema početnim nalazima i prijedlogu koncepta konzultanata, osim načelne suglasnosti o održivosti i prolaznosti prijedloga malo je učinjeno na onome što je država dužna osigurati za organizaciju globalnog natječaja za investitore. Ministarstvo graditeljstva odgovorilo nam je da su radovi na izradi novoga prostornog plana – u tijeku. U svakom slučaju, do sada se već nešto trebalo odlučiti, ali od odluka se u predizborno vrijeme uvijek bježi.
To se pokazalo i u nekoliko navrata s projektom ‘Brijuni rivijera’ čiji se investicijski potencijal svojedobno procjenjivao na sedam milijardi eura. Natječaji za investitore svaki su se put raspisivali u predizborno vrijeme i nikad se od toga koraka nije otišlo dalje. U međuvremenu su se povukla sva respektabilna ulagačka imena. Tako se za lokaciju Sv. Katarina – Monumenti javio samo Danko Končar, koji je sada navodno želi prodati. Za drugu lokaciju, Hidrobazu, nije se javio nitko; natječaj za Muzil pak, čija se vrijednost procjenjuje na 150 do 200 milijuna eura, a sveobuhvatni projekt može apsorbirati 600-tinjak milijuna eura investicije, u tijeku je i traje do 8. veljače. – Žao mi je što smo nepotrebno izgubili više od godinu dana i što natječaj nije objavljen prije. To još jednom govori u prilog tezi da je Hrvatsku potrebno decentralizirati i spustiti ovlasti i odgovornosti na županije, gradove i općine. Natječaj za iskazivanje interesa još je otvoren pa valja pričekati kraj, no vjerujem kako u svijetu sigurno ima zainteresiranih investitora. Važnije od broja investitora njihova su kvaliteta i ozbiljnost. Bivše vojne zone i napušteni vojni objekti na pulsom području danas sustavno propadaju i nikomu ne služe jer država kao vlasnica nije znala upravljati njima, a mi na lokalnoj razini za to smo već imali spremne projekte i rješenja. Kao Grad stalno činimo sve kako bismo te vrijedne kapacitete što prije stavili u funkciju razvoja gospodarstva i na korist svih građana Pule – istaknuo je pulski gradonačelnik i predsjednik IDS-a Boris Miletic.
