U sektorima u kojima je veća konkurentnost mogle bi pasti cijene finalnih proizvoda i usluga, a ondje gdje to nije slučaj, niže cijene goriva omogućit će oporavak marži. Tvrtke bi ovu godinu mogle iskoristiti za oporavak profitabilnosti, razduživanje, nova ulaganja, možda i za nova zapošljavanja.
Inače, s većim trošarinama ili bez njih, analitičari procjenjuju da će cijene u Hrvatskoj do kraja godine rasti do jedan posto. Uzmu li se u obzir predviđanja o daljnjem padu cijene barela na svjetskom tržištu, ostatak gospodarstva (ne računajući energetiku) mogao bi iz cjenovne faze stagnacije prijeći u laganu inflaciju.
Iako više nije presudan faktor za zidanje cijena, koje se ipak formiraju više pod utjecajem tržišnog položaja i konkurencije, gorivo će i dalje imati velik utjecaj na profitabilnost. Cijena litre eurosupera 95 ove bi godine trebala biti oko osam kuna, a eurodizela oko sedam kuna; većinom ispod tih vrijednosti. To smo zaključili promatrajući prognozu da bi se tečaj dolara i eura potkraj godine mogao izjednačiti, a da bi prosječna cijena barela na svjetskim tržištima mogla biti 23 dolara, deset manje nego sada.
Kako bi prema većini prognoza vrijednost dolara do kraja godine trebala neznatno premašiti vrijednost eura, a izgledno je zadržavanje cijene srove nafte na niskoj razini, očekujemo da će cijene naftnih derivata u Hrvatskoj samo lagano padati u odnosu na trenutačnu razinu. Taj pad ipak ne bi trebao biti pretjeran, odnosno očekujemo da cijene eurosupera 95 neće trajno pasti ispod osam kuna, a eurodizela ispod sedam kuna – objašnjavaju nam u Hrvatskoj gospodarskoj komori.
Naravno, nafta i dolar roba su koja isključivo ovisi o tržištu i odlukama OPEC-a te američke središnje banke FED-a, a sad se otvara i iransko naftno tržište. Prosječna cijena benzina u hrvatskoj lani je bila 9,5 kuna, a litra eurodizela prosječnih 8,70 kuna. Sadašnje vrijednosti znatno su niže: litra eurosupera 95 pala je na oko 8,50 a eurodizela na 7,30 kuna.
Naftni stručnjaci s kojima smo razgovarali kažu nam da projekcije izvana mogu biti veoma varljive. Primjerice, razina izjednačenog dolara i eura očekivala se potkraj 2015., a to se nije dogodilo. Također, svjetski analitičari govorili su da rast ili pad cijena barela za 10 dolara pomicuje svjetski BDP za 0,5 posto. Ako se pogleda pad cijena barela sa 115 dolara na sadašnju, koja je ispod 30 dolara, a svjetski BDP i dalje se pomaknuo samo 0,5 posto, i ta teorija pada u vodu. Dakle, nema pravila.
Cijene goriva iznimno su važne ne samo zato ostane li nam koja kuna više u novčaniku nakon ‘tankanja’. One određuju kretanje ukupnoga gospodarstva, hoće li biti inflacije ili deflacije, hoće li ili neće rasti potrošnja… U HGK objašnjavaju kako je prošla godina zaključena s godišnjim padom potrošačkih cijena od 0,6 posto u prosincu. Bila je to druga uzastopna deflacijska godina – prosječna godišnja razina potrošačkih cijena bila je niža za 0,5 posto nego 2014. A to je, zapravo, bila izravna posljedica pada cijena naftne na stranim tržištima, dakle i goriva u Hrvatskoj.
Konačne maloprodajne cijene naftnih derivata za hrvatske su potrošače bile niže za 10-ak posto i upravo su one znatno izravno utjecale na ograničenje rasta opće razine potrošačkih cijena. Naime, s udjelom od sedam posto u potrošačkoj košarici cijene te robe izravno su snizile prosječnu godišnju stopu rasta agregiranog indeksa potrošačkih cijena za 0,7 postotnih bodova. Iako je padom cijena goriva, čime je prosječno hrvatsko kućanstvo ‘uštedjelo’ oko 550 kuna na godinu, uz istodobni rast neto plaća zbog poreznih izmjena, otvorena mogućnost porasta potrošnje, ona je ipak bila preskromna da bi postala poluga rasta opće razine cijena.
To se vidi iz razine rasta temeljnog indeksa potrošačkih cijena (bez volatilnih cijena hrane i energije) koji je u godišnjem prosjeku iznosio vrlo niskih 0,3 posto (potkraj godine ostvaren je i pad) – objašnjavaju u Komori. Upravo to razlikuje Hrvatsku od prosjeka EU ili od SAD-a, gdje su potrošačke cijene također vrlo niske: u SAD-u 0,1 posto, u EU 0,0 posto u prosjeku 11 mjeseci. No temeljni indeks potrošačkih cijena ipak se odlijepio, i od nule i od razine općih potrošačkih cijena (u SAD-u je godišnji rast temeljnog indeksa prema posljednjem podatku za studeni iznosio 2,02 posto, a na području EU 0,9 posto).
Iako i u ovoj godini očekujemo deflacijski pritisak s vanjskih tržišta zbog kretanja cijene nafte (prema MMF-ovim prognozama, prosječna cijena ove godine bit će za otplilike 17 posto niža nego 2015.), očekujemo da će opća razine cijena prestati padati na godišnjoj razini, ali rast će se zadržati na vrlo niskoj razini, oko jedan posto – zaključuju u HGK.