Jedno od zanimanja budućnosti za one koji, primjerice, imaju averziju prema kompjutorskom programiranju mogli bi biti poslovna forenzička i forenzično računovodstvo. Riječ je o zasebnom području forenzične znanosti koje postaje sve važnije, pogotovo posljednjih godina. Kako ističe dr. sc. Marijana Bartulović, voditeljica modula Financijsko-računovodstvena forenzička na Sveučilišnom odjelu za forenzične znanosti u Splitu, gospodarsko je okružje promjenjivo, poslovni se subjekti restrukturiraju i/ili privatiziraju, a svjedoci smo i velikog broja predstecajnih i stečajnih postupaka. Sve su to situacije u kojima je moguće prikazivanje lažnih poslovnih rezultata, boljih ili lošijih, ovisno o potrebi. No da ne bude zabune, nisu to jedine situacije, jer kao što kaže Diana Antić, direktorica tvrtke Forenzička Prima, osnovna je funkcija forenzičke u poslovanju otkrivanje prijevara i pogrešaka u poslovanju, koje se mogu pojaviti u bilo kakvoj situaciji. Antić veli da razlozi za istraživanje prijevara mogu nastati kao rezultat zakonskih, regulatornih ili ugovornih odredbi te pravne prakse.
Sve su to situacije kojima smo svjedoci već dvadesetak godina (iako ni prije nije bilo bolje, samo su se nudile drukčije mogućnosti). Ni Hrvatska ni balkansko područje nisu jedini kojemu trebaju takvi forenzičari. Bartulović podsjeća na neke od najvećih korporativnih skandala (Enron, Parmalat, Lehman Brothers) koji su, kaže, dodatno naglasili potrebu za razvojem novog područja forenzičke usmjerenoga na prevenciju i detekciju prijevara u poslovanju.
Prema istraživanju Udruge ovlaštenih računovodstvenih forenzičara, prosječna korporacija na godinu gubi oko pet posto prihoda zbog prijevara, no važno je naglasiti da se šteta od prijevara i zloupotreba ne može točno utvrditi jer mnoge nisu otkrivene, stoga se može govoriti samo o procijenjenim gubicima – kaže Bartulović.
Jedna od sintagmi u lažiranju poslovnih rezultata jest ‘kreativno računovodstvo’ koje je pogotovo nakon izbijanja krize 2008. poprimilo negativne konotacije i veže se, napominje Antić, uz korupcijske skandale. U literaturi se definira kao ‘uporaba i zloporaba računovodstvenih tehnika i načela da bi se prikazali financijski rezultati koji namjerno odstupaju od istinitog i fer prikaza’ te kao ‘transformacija financijskih računovodstvenih prikaza od onoga što je stvarno u ono što subjekt želi prikazati koristeći se postojećim pravilima i/ili ignorirajući neka od njih’.
Pojavni oblici kreativnog računovodstva objava netočnih i napuhanih poslovnih rezultata, kumuliranje dugova u pridruženim društvima koja nisu konsolidirana u financijskim izvješćima matice, zatim računovodstveni tretman posudba kao prihoda – ističe Antić.
Ona dodaje da je danas raspoloživo mnogo alata za lakše otkrivanje nepravilnosti u poslovanju kao što su softveri (ACL, IDEA, AutoAudit i dr.), softverske funkcije za analizu podataka (pivot tablice, Benfordov zakon, statističke analize), upitnici vezani uz plaću, analizu prodaje i kontrolni popis.
