Vjeran je svom klasičnom stilu odijevanja u kojem se voli držati strogih pravila, pazeći pritom na svaki detalj. To se posebno vidi u usklađivanju kravate i maramice, koje su uvijek u istoj boji ili uzorku. Unatoč toj strogoći, jarkim bojama i upadljivim uzorcima razbija očekivano i definirano, a voli i sakoe s dvorednim kopčanjem, što rijetko tko danas nosi.
Uvijek je besprijekorno dotjeran u klasičnim odijelima koja pristaju njegovoj gradi i stilu. Formalnost razbija odabirom boja košulja i kravata jer u manje službenim prilikama bira boje poput sive i plave. Ali rupčić je uvijek usklađen s kravatom i kod njega nema previše iznenađenja.
Unatoč popriličnim poslovnim utakmicama koje ima iza sebe, vješto je osvježio ustaljenu poslovnu klasiku, a to možemo vidjeti u hrabrijem odabiru boje odijela, košulja i kravata. Rado će nositi odijelo s uzorkom, svjetlje nijanse i kravate jarkih boja. Odličan primjer da klasika ne mora nužno biti predvidljiva.
Bez pogreške nosi poslovnu klasiku – od krojeva, boja do bontona odijevanja. No preferiram njegova modernija izdanja u kojima ne mora svaki detalj biti usklađen. Izvan poslovnih prilika voli dodati dozu neformalnosti, u kojoj se očito bolje osjeća.
Izvrstan je primjer modernog poslovnjaka koji je zadržao neka klasična pravila poslovnog odijevanja, ali ipak je dosta modernizirao. To vidimo posebno u kroju odijela koji decentno prati liniju tijela, kravatama koje često imaju upadljive uzorke i boje koje se nužno ne moraju uklapati uz ostatak stylinga. Njegova su odijela besprijekornoga kroja i rađena su prema mjeri. Lukšić, za razliku od kolega, hrabro nosi i upadljive modne dodatke, poput satova i nakita.
Izvrsno predstavlja takozvanu hrvatsku korektnost, koja dominira na hrvatskoj poslovnoj sceni. Sve je na svome mjestu, nikad se ne izlazi iz okvira, decentno, neupadljivo, poslovno očekivano.
Jedna stvar na svijetu vizualno razlikuje poslovnog i ‘običnog’ čovjeka. Ta stvar zove se odijelo. Prizori vojske ljudi s Wall Streeta ili londonskog Cityja koja u odijelima s aktovkama maršira na posao ponekad djeluju jezivo. To su prizori ljudske vrste koja uglavnom ima jedan cilj – svoje aktovke napuniti novcem. Ti isti ljudi priželjkuju jednog dana sa sebe skinuti odijelo, presvući se u trenirku ili kratke hlače i uživati u životu bez kravate. Teško je objasniti zbog čega muškarcima, dok zarađuju novac, treba biti neudobno. Rijetki su oni koji će reći da se dobro osjećaju u odijelu. Netko je izmislio nešto što se zove dress code, a zna se što se događa s onima koji krše kodekse. To smiju samo bezobrazno bogati ljudi poput pokojnog Stevea Jobsa, kojeg ćemo pamtit po crnoj dolčeviti, Billa Gatesa u ‘bakinim’ puloverima ili Marka Zuckerberga, koji u majicama s kapuljačom izgleda kao da u kvartu šeće psa.
No što je dopušteno Jupiteru, nije volu. Daleko ispod njih nalaze se biznismeni u uniformi i njima je vrlo teško istaknuti se i postati prepoznatljiv. Teško, ali nije nemoguće.
Modna industrija najviše ističe da nije važno čiji dizajnerski potpis nosite, pratite li modne trendove i izgledate li bogato. Poenta je u tome da odaberete svoj stil u kojem se dobro osjećate, bilo da je riječ o odjeći, frizuri, cipelama bilo načinu na koji se nosite i držite do sebe. Lifestyle biznismena nikad nije bio glamurozan. Niti to treba biti. No i za njega vrijede neki profesionalni standardi. Neke profesije vrlo je lako odijavati. Lako je s bankarom koji u svom svakodnevnom poslovanju nosi odijelo, svjetlije ili tamnije nijanse. Vlasniku neke tvrtke bit će teže jer će morati mijenjati stil odijevanja, ovisno o različitim prilikama.
Pravi primjer hrvatskog odvjetnika staroga kova koji njeguje klasičan i strogi poslovni stil u kojem nema kršenja ustaljenih pravila. Uvijek ćemo ga vidjeti u odijelu širokoga kroja i s debelom kravatom s uzorkom. Hanžeković voli pomalo u moderno doba zaboravljen detalj – maramicu u lijevom džepu, bez koje ćemo ga rijetko vidjeti. Primjedba ide kroju hlača, koje, bez obzira na njegovu građu tijela, ipak ne moraju biti toliko široke.
Primjer je mladoga uspješnog poduzetnika kojega nije briga za ustaljena i klasična pravila. Krši ih na svakom koraku, od duge brade do traperica i tenisica. Pojedini komadi sami po sebi nisu pretjerana pogreška jer Rimac ih nosi sa stavom, ali ipak bi trebao pripaziti na građu tijela jer ne stoje svima uske ili široke hlače.
Prema savjetima popularnog portala Real Men Real Style, smena bi trebala sadržavati sljedeće: barem jedno jednobojo odijelo, jedan par ‘oxfort’ cipela za odijelo, dva para neformalnih kožnatih cipela, pojaseve koji odgovaraju cipelama, minimalno deset košulja za odijelo (više košulja znači više kombinacija i vremena do pranja rublja), barem jednu kravatu (da prema mogućnosti paše odijelu), dva sportska sakoa, pet pari širokih hlača/hlača od odijela u tamnijim i svjetlim nijansama, dva pulovera, tri polo majice, 10 potkošulja (bez rukava ili s V izrezom), 10 pari udobnih gaćica (koje neće stršati ispod hlača), 10 pari čarapa za odijelo (koje bojom odgovaraju hlačama) te jednostavan sat s kožnatim ili metalnim remenom. Bilo bi zanimljivo zaviriti u ormare hrvatskih biznismena i proučiti koliko njihovo stanje odgovara popisu.
Prema mišljenju stručnjaka, na hrvatskoj poslovnoj sceni nema mnogo iznenađenja i uzbuđenja kad su u pitanju modna osviještenost i pojavnosti poduzetnika. Ovaj put nismo se bavili stilom poduzetnika i menadžerica. To je previše osjetljiva tema. A kod muškaraca, rijetki su osebujni individualci poput grofa Georga Eltza, koji se u poslovnoj javnosti znao pojaviti u narančastom ili zelenom samtenom odijelu i s poderanim kovčegom koji je godinama vukao na svojim putovanjima. Mija Dropuljić, glavna urednica Fashion.hr Style Communityja, koja nam je pomogla ocijeniti stilove odijevanja vodećih hrvatskih biznismena, hrvatsku poslovnu scenu ‘vizualno’ je opisala – korektnom.
Većina uspješnih poslovnjaka drži se provjerene i sigurne klasike, bez pretjeranih izleta u modne eksperimente. I dalje prevladavaju odijela klasičnoga kroja, debele kravate, a najpopularnije boje su crna, siva i tamnoplava. Dašak osobnosti eventualno možemo vidjeti u odabiru boje ili uzorka kravate, ali i dalje se rijetko tko usudi prekoračiti ustaljene i poznate imperative hrvatskoga poslovnog dress codea. Modnu sliku popravlja nekolicina mladih uspješnih menadžera, a kao svog favorita izdvojila bih Ivana Zubaka jer izlazi iz okvira očekivanog. Pravo osvježenje na hrvatskoj poslovoj sceni – komentira Dropuljić.
Bez obzira na to što je hrvatska modna scena danas razvijena i što su se na njoj već dokazala neka dizajnerska imena poput Ivica Klarića koji šije odijela prema mjeri (što je uvijek bolji izbor za poslovnjake), većina hrvatskih poduzetnika i dalje kupuje strana dizajnerska odijela i brendove – Hugo Boss, Eduard Dressler, Windsor, Baldessarini, Brioni, Zegna i sl. Oni koji traže šivanje prema mjeri, biraju najčešće i vrlo skupe tkanine od najpoznatijih talijanskih proizvođača, čija se cijena po metru kreće od 50 do 100 eura. Vlasnik Kotke, hrvatskog proizvođača odijela, Ivica Cerovečki, ističe da se dobar dio poduzetnika odijeva u Hrvatskoj, međutim, slaže se da ih ima još uvijek dosta (pogotovo na višim funkcijama), koji se odijevaju u Grazu, Beču, Münchenu, Milanu jer žele biti moderniji i ekskluzivniji.
Za razliku od hrvatske, na europskoj i svjetskoj poslovoj sceni dogodilo se nekoliko modnih pomaka, ovisno o klasnim razinama. Niži poslovni menadžment počinje ‘kršiti’ ustaljene norme poslovnog odijevanja, tako da sve češće kravata ostaje kod kuće, a nije rijetko da umjesto klasičnih cipela možemo vidjeti šik tenisice. U visokim poslovnim krugovima i dalje vrijede stroga pravila, poput nošenja kravate, s time da kravata postaje sve tanja i urbanija. Kroz odijela postaje ‘fit slim’, a kad su boje u pitanju, popularnije su svjetlije nijanse sive i plave. No nije rijetko da kod pojedinaca vidimo i nošenje rasparenog odijela, odnosno komada različitih boja – priča Dropuljić.