Kako preživjeti politički kaos

Naporno smo okončali lanjsku godinu, naporno smo zakoračili u novu. Kako stvari sada stoje, u vjetar bi (čitaj: pregovore), ako im pribrojimo mjesec i pol šahovskog stvaranja koalicije/suradnje, mogla otići zamalo pa četvrtina mandata. A još u pregovorima nisu svi akteri. Recimo, nema prvoga među jednakima. Jedan od statusa s društvene mreže sjajno oslikava besmislenost situacije: ‘Kaže Domagoj Milošević da mandatar mora biti informiran o pregovorima o Vladi. Nadam se da je danas gledao telku.’ Jer, mandatara nema. Sastavlja se Vlada i govori o programu koji bi trebao voditi i provoditi Tihomir Orešković, a objašnjenja zašto ga u startu pregovora nema – nema. Nijedan mandatar (a ni mi kao birači i živo tkivo na kojem bi se, napokon, trebale prelomiti te reforme) dosad nije bio u tako nezavidnoj situaciji.

Čije će reforme provoditi? Mostove? HDZ-ove? IFO-ove? Europske komisije? Tko će za što biti zadužen? Licitira se svime, ponajmanje stvarnim sadržajem. Biraju se ljudi, nitko ne zna za koje točno poslove, zadatke, reforme. Objašnjenja iz redova Mosta i HDZ-a o tome zašto Oreškovića nije bilo na otvaranju pregovora o sastavljanju Vlade bila su ignorantsko izmotavanje. Umjesto nenazočnoga odgovora je budući potpredsjednik Vlade (valjda) Božo Petrov: ‘Gospodin Orešković zna za sastanak, samo ne znam je li mogao doći zbog svojih obveza jer smo ga mi planirali upravo u 14.30.’ Monty Python na najjače. Tako je teško s budućim šefom uskladiti termin o najvažnijem datumu, dovoljno poslije novogodišnjega slavlja i skijanja tako da se svi mogu pojaviti zdravi, čili i u formi?

Što bi trebala misliti ‘raja’? Da će Orešković sve imati u svojim rukama? Da će on biti taj čija će biti zadnja? U trenucima kad se počinju slagati temelji njegove vlade on pojma nema kakvu će to vladu točno voditi. Imena i ministarstva koja cirkuliraju eterom režija su isključivo dvaju ‘suradnika’ (ili medijskih spinova ministarskih aspiranata). Što opet potvrđuje sumnje mnogih nevjernika u takozvanu stručnu premijersku poziciju. S Karamkom i Petrovom iza leđa Orešković teško može biti samostalan. Što je samo donekle u redu ako su na istome reformskom tragu, pa nećemo gubiti godine na neobavljanju zadaća. Doduše, Domagoj Milošević tvrdi kako se prvi put stvara prava reformska, stručna vlada u kojoj će političari biti ljudi s (određenim) iskustvom rada u privatnome sektoru te da će ‘posljednja biti Oreškovićeva, jer ne postoji sveto pismo prema kojemu će samo prijedlozi ministara HDZ-a ili Mosta biti prihvaćeni’. Amen!

No to ne pomaže uloviti smjer i ‘vlasništvo’ reformi. U nedostatku konkretne orijentacije novine su se raspisale o reformama na Vladinoj ‘to do’ listi koje preporučuje – Europska komisija. Iz prvoga, i zasad jedinoga, intervjuja Jutarnjem listu mandatar oprezno pliva između programa suradničkih opcija, spasonosno se oslanjajući na Bruxelles (i kanadska iskustva) i jasno ustrajajući na nekoliko stvari: reformi javne uprave, reformi zdravstvenoga sustava, smanjenju prekobrojnih Vladih agencija, a samo se neslužbeno šuška o investicijama prošlih mandatarke koje idu dalje, o nizinskoj pruzi Rijeka – Zagreb, ubrzavanju projekta LNG terminala na Krku te o projektu navodnjavanja Slavonije.

Dok pregovori o arhitekturi Vlade ne postanu jasniji (ili barem dok cijano ne procure krupnije i zbirne informacije), možemo samo pretpostaviti da će možda biti lakše podijeliti stolice, položaje i imena nego uskladiti programe. Sličniji su HDZ-ov i SDP-ov negoli HDZ-ov i Mostov program. No recimo da pobijedi zlatna sredina, Komisija. Ona traži kontrolu proračunskih rashoda i smanjivanje deficita, na čemu se već radi prema proceduri prekomjernoga deficita; upravljanje javnim financijama i javnim dugom; porez na nekretnine i još bolje prikupljanje prihoda od PDV-a; penaliziranje prijevremenog odlaska u mirovinu; reformu zdravstva kako bi manje opterećivalo proračun; vezivanje plaća uz gospodarske rezultate; bolje upravljanje državnim imovinom i ubrzanje privatizacije; radikalno smanjenje parafiskalnih nameta; rezanje prekobrojnih državnih agencija; rast učinkovitosti pravosuđa. Za sve se to zauzima i Orešković, no pitanje je što će biti na Vladinu meniju. Već se najavljuje odugovlačenje. Petrov je upozorio javnost da rezove u javnoj upravi ne očekuje već sutra. Trebat će im čak pola godine da se usklade kako, koga, gdje, kako i zašto. A prije toga – ekipa (srećom, nije povjerenstvo).

Osnovat će se ekipa ljudi zajedno s Domoljubnom koalicijom kako bi se napravio kvalitetan plan za preustroj ministarstava, agencija, državnih ureda i organizacija – veli Petrov, opravdavajući to činjenicom da još neke stvari…

Zašto baš Tihomir Orešković? Pitaše se mnogi koji su, ruku na srce, za njegovo ime slabo čuli. Ako je netko doista htio ‘crème de la crème’ menadžerska imena, mogao ih je potražiti po multinacionalkama raznih profila. Hrvati su u svijetu korporacija prilično tražena ‘roba’, koliko se god to iz naše učmale perspektive u kojoj nitko nikomu ne valja činilo nevjerojatnim. Nova je vlast, koja samo što se nije utemeljila, mogla, recimo, za prvu poziciju pitati Boris Nemšića, bosanskoga Hrvata koji slovi za najuspješnijega menadžera s ovih prostora. Bio je, među ostalim, CEO Vipneta, Mobilkoma Austrije, Telekom Austria grupe, a danas je prvi čovjek I-New Unified Mobile Solutionsa, član Uprave Frequentis, osnivač i direktor Time-Techa GmbH, član Delta Partners grupe te Savjeta Vern’a.

Siniša Krajnović postao je potpredsjednik Ericssonova zadužen za razvoj – na čelu je posebnog odjela koji globalno upravlja s desetak istraživačkih centara u kojima radi 12 tisuća inženjera. Na toj je poziciji ne samo zbog obrazovanja koje je, među ostalim, stekao u Hrvatskoj, SAD-u i Velikoj Britaniji, već i zahvaljujući multikulturnom iskustvu radeći u Hrvatskoj, Velikoj Britaniji, Irskoj, Japanu, Mađarskoj i Švedskoj.

Krešimir Marušić posve sigurno ima bolje financijske referencije od Oreškovića – direktor je u Deutsche banci u New Yorku. U posljednjih 18 godina u svijetu financija skupio je iskustvo ‘leadership’ u bankarstvu te u konzultantskim, transakcijskim i revizorskim poslovima, a u Deutsche banci trenutačno vodi program upravljanja rizikom i kapitalom. Visoko je u svijetu financija pozicioniran i Valentina Antill (otac joj je poznati novinar Krešimir Džeba). I ona je u New Yorku, ali u City banci. Na poziciji direktorice za globalna tržišta upravlja strateškim rizicima, dakle investicijskim bankarstvom. Kaže kako je ključna stvar za njezin odabir na tu funkciju bila diploma Yalea, jednog od fakulteta iz Ivy lige. Velike se banke tipično fokusiraju na vrhunske škole kad traže ljude za investicijsko bankarstvo. Iz iskustva, a surađujem s ljudima iz stotinu zemalja, ne bih rekla da postoje treba razmotriti zbog akreditacije za fondove EU kako se ne bi dogodilo da se odgodio povlačenje ionako ne baš izdašna novca. A dodala je i da ne odustaje od reformi u lokalnoj i regionalnoj samoupravi. Što god to značilo, jer HDZ na takvo što nije pristao. Je li na pomolu izgledan sukob? Nitko ne zna.

MUDO je rođeno! U ovome trenutku znamo da će Tomislav Karamarko i Božo Petrov biti potpredsjednici Vlade (Karamarko vjerojatno s ovlastima zamjenika premijera). Načelno su utačnili smanjenje broja ministarstava na 18, a iz pregovora je izronila i novorođena zvijezda, Ministarstvo za obitelj, demografsku obnovu i useljeništvo iliti, prigodne kratice – MUDO! Osim što kratica naveliko uveseljava svekoliko pučanstvo (i slikovito prokazuje čemu će ministarstvo služiti), veliki vode već pokazuju da ništa ne razumiju. Ako nijedna strana ne ‘kuži’ da demografiju neće uljepšati, a ni masovno iseljavanje spriječiti, posebno ministarstvo – jer su te smrtonosne boljke rezultat ukupne životne klime u zemlji – kako će razumjeti i odraditi krupnije stvari s popisa reformi? Kako će razumjeti da poduzetnici vrište za manjom poreznom presijom i uljuđenijom poslovnom klimom, a ekonomisti za nemilosrdnim stezanjem državne potrošnje? Vlada se nije ni formirala, a javnost već nema povjerenja. Vlast koja dobro nije počela obično dobro i ne završi. Uotoliko pitanje nekadašnjega biznismena, danas čitanoga blogera Goranka Fižulića nije bez vraga: kako Karamarko i Petrov mogu Oreškoviću povjeriti smanjenje proračunskoga deficita bez detaljnoga programa gdje i kako povećati prihode te kako smanjiti rashode? Okej, Orešković bi, uz blagoslov obojice, mogao uvesti porez na nekretnine, povećati koncesijske naknade, proširiti porez na kapitalnu dobit na transakcije nekretninama bez vremenskog ograničenja, ujednačiti stopu PDV-a na robu i usluge, povećati stopu poreza na dohodak na najveće plaće, a s druge strane smanjiti proračunske stavke ministarstava branitelja, poljoprivrede i gospodarstva, među ostalim smanjenjem izravnih subvencija javnim i privatnim trgovačkim društvima, te…

Nacionalne razlike u konkurentnosti. To što Hrvatska nije konkurentna, ne znači da nisu konkurentni hrvatski stručnjaci – zaključuje Antill. Još je jedna dama visoko pozicionirana. Azra Bračković u Exxon Mobilu, jednoj od vodećih naftnih kompanija u svijetu, upravlja nabavom za sjevernu Europu i nosi se s proračunom od čak tri milijarde dolara. Coca-Cola je prilično izdašan izvor menadžera razasutih po svijetu, od kojih su se neki vratili na pozicije u Hrvatsku, primjerice Bruno Filipi, iskusni menadžer s radnim iskustvom na tri kontinenta. U Atlantic Grupu stigao je potkraj prošle godine s pozicije predsjednika Coca-Cola South Pacific, gdje je bio odgovoran za Coca-Cola poslovanje u Australiji, na Novom Zelandu i pacifičkim otocima, a prije toga radio je u Coca-Cola Greater China kao potpredsjednik i generalni direktor za Kinu. U Atlanticu je kao direktor zadužen za strateško poslovno područje Sportska i aktivna prehrana. Iz Coca-Cola ‘šalju’ još nekoliko imena: Zoran Bogdanović regionalni je direktor za jugoistočnu Europu i Nigeriju, Zoran Vučinić predsjednik je poslovne jedinice za Rusiju, Ukrajinu i Bjelorusiju, Mirela Toljan Jakomin direktorica je Odjela za financije za Austriju i Sloveniju, Tanya Šplajt-Brainović radi na direktorskoj poziciji u Ljudskim potencijalima za cijelu Skupinu Coca-Cola Hellenic. David Gaal, voditelj Ljudskih potencijala Nestléa Adriatic, kaže da je mnogo zaposlenika koji preuzimaju visoke menadžerske pozicije. Primjerice, Kruno Mervar od lani je direktor planiranja u lancu opskrbe za zonu Europa, Bliski istok i sjeverna Afrika u središnjici kompanije u Veveyu, a Olivera Medugorac prešla je početkom godine na položaj voditeljice javnih poslova za Europu sa sjedištem u Bruxellesu. Uza stručnost i visoki učinak u poslu koji obavljaju naši zaposlenici prepoznati su zbog visoke radne energije koju posjeduju, brze prilagodbe na nove situacije te kreativnosti u rješavanju poslovnih izazova – poručuju iz Nestléa. Goran Krizmanić u Hrvatskoj je vjerojatno manje poznat, no ljubitelji Toyote sigurno ga poznaju. U toj tvrtki, koju je u Hrvatskoj postavio na noge, 15 je godina. Danas je glavni direktor za automobilsku distribuciju u centrali u Johanesburgu zadužen za poslovanje na dvadesetak tržišta u Africi. Kao jedan od kandidata za globalne lidere u kompaniji školovan sam u Japanu, Singapuru, Švicarskoj i Engleskoj. Vjerujem da ljudi sličnog iskustva i znanja mogu pomoći Hrvatskoj, no potrebno je okružje koje će omogućiti djelovanje prema jasno definiranim pravilima i s visokom razinom transparentnosti na koju smo naučeni poslujući u globalnim korporacijama – poručuje Krizmanić. Ako bi se trebao ‘izračunati’ zajednički nazivnik njihova uspjeha, to su, bez sumnje – mobilnost i spretnost na prihvaćanje promjena. Zvuči poznato?