Gospodarske prijevare

Poslovni subjekti prijevaru često smatraju benignim tumorom. Svjesni smoga, ali njegove učinke često ne razumijemo. Iako je jasno da joj je gotovo nemoguće pobjeći, važno je kvalitetno upravljati rizikom prijevaru u svakoj organizaciji. Zbog gospodarskih prijevara globalne tvrtke gube otprilike pet posto ukupnih godišnjih prihoda.

Vrijeme kada se na prijevaru gledalo kao na zločin bez žrtve davno je prošlo te su pojedinci, kao i društvo u cjelini, mnogo osjetljiviji na manipulacije. Na to su najviše utjecali dostupnost informacija i povećanje svijesti koje je zbog nje slijedilo. Prijevara je širok pravni pojam koji se općenito odnosi na bilo koji namjerni čin počinjen u svrhu postizanja nepoštene ili nezakonite koristi. Također, prijevara je jedan od najskupljih zločina na globalnoj razini, ali i onaj od kojega je gotovo nemoguće pobjeći. S aspekta poslovnih subjekata često se na prijevaru gleda kao na benign tumor, kojega smo svjesni, ali njegove implikacije i stvarne efekte često ne razumijemo. Procjenjuje se da tvrtke u SAD-u na godišnjoj razini gube otprilike pet posto ukupnih prihoda zbog prijevar, a taj postotak nije mnogo drugačiji ni u globalnim razmjerima. Navedeni podatak rezultat je istraživanja Udruge ovlaštenih računovodstvenih forenzičara (ACFE) iz 2008., posljednje prije globalne krize, a upravo u vrijeme recesija i kriza taj postotak naglo raste i nerijetko prelazi i 10 posto. Gledano iz sfere hrvatskoga gospodarstva, 10 posto ukupnih generiranih prihoda vrlo je velika brojka i u 2014. iznosila je 61,8 milijardi kuna (bez banaka, osiguravajućih društava i drugih financijskih institucija). Gledano još preciznije, na razini pojedinoga poslovnog subjekta efekti izgubljenih prihoda još više dolaze do izražaja. Apsolutno možda i nije riječ o velikom iznosu za svako poduzeće, ali relativno, navedeno pruža znatne mogućnosti ulaganja i razvoja.

No što sve možemo smatrati gospodarskom prijevarom? Odgovor na to pitanje izrazito je kompleksan, baš kao i metode kojima se pojedinci služe u svrhu stjecanja nezakonite koristi. Dvije su glavne vrste prijevara u gospodarstvu, interna i eksterna. Interna prijevara može se definirati kao iskorištavanje nečijeg zanimanja za stjecanje osobne koristi namjernom zloporabom sredstava i imovine organizacije. S druge strane, eksterna prijevara pokriva širok spektar radnji kao što su naplata neisporučenih dobara i usluga, nuđenje mita, krada intelektualnog vlasništva i slično. I dok se eksterna prijevara u većini slučajeva otkrije, ona interna srž je problema i generira najviše štete poslovnim subjektima. Broj prijevara ili pokušaja njihova počinjenja raste u kriznim vremenima, a uzrok toga je psihološke prirode. Prijevara nije nasumična pojava, već ovisi o kombinaciji faktora. Naime, padom standarda povećava se pritisak na pojedinca da počini prijevaru, ne nužno za vlastitu sebičnu korist. Dodamo li tomu priliku za počinjenje prijevar i vlastitu racionalizaciju iste, dobivamo savršen spoj okolnosti u kojima prijevara cvjeta. Žrtve prijevara mogu se doslovno naći u svim slojevima društva i bez organiziranog djelovanja učinci koje prijevarne radnje imaju na gospodarstvo, ali i pojedince, nezaustavljivo će rasti.

Vanjski konzultanti, kao nepristrana treća strana, u mogućnosti su objektivno i realno sagledati i reagirati na danu situaciju. Mogućnosti djelovanja vanjskih savjetnika široke su, a ponajprije ovise o situaciji i potrebama samoga poslovnog subjekta, odnosno tome je li riječ o prevenciji, detekciji ili reakciji na prijevaru. Logično, idealna situacija je prevencija odnosno angažman kojim tvrtka želi u začetku rizik prijevar svesti na minimum. Takvi angažmani u pravilu uključuju radnje kao što su inicijalna procjena podložnosti prijevarnim radnjama, primjena pravila ponašanja, usko partikularna analiza djelovanja kako pojedinih zaposlenika tako i trećih strana pa sve do kreiranja kontrola specifičnih za pojedini poslovni proces, a u svrhu minimiziranja rizika prijevar. U stvarnome svijetu takvi su angažmani rijetki, a razlog tome je nespremnost menadžmenta na trošak koji, barem naizgled, ne daje odmah opipljive rezultate.

Detekcija je daleko najčešći angažman kada govorimo o vanjskim konzultantima, a rezultat je sumnje u počinjenje prijevarnih radnji. Kod takve vrste angažmana, prijevara se detektira na osnovu analize i istraživanja, a ne na osnovu pretpostavki. Konzultanti kao detektivi koriste razne metode i tehnike kako bi identificirali moguće prijevarne aktivnosti. Osim toga, konzultanti kao detektivi također koriste razne metode i tehnike kako bi identificirali moguće prijevarne aktivnosti. Osim toga, konzultanti kao detektivi također koriste razne metode i tehnike kako bi identificirali moguće prijevarne aktivnosti. Osim toga, konzultanti kao detektivi također koriste razne metode i tehnike kako bi identificirali moguće prijevarne aktivnosti. Osim toga, konzultanti kao detektivi također koriste razne metode i tehnike kako bi identificirali moguće prijevarne aktivnosti. Osim toga, konzultanti kao detektivi također koriste razne metode i tehnike kako bi identificirali moguće prijevarne aktivnosti. Osim toga, konzultanti kao detektivi također koriste razne metode i tehnike kako bi identificirali moguće prijevarne aktivnosti. Osim toga, konzultanti kao detektivi također koriste razne metode i tehnike kako bi identificirali moguće prijevarne aktivnosti. Osim toga, konzultanti kao detektivi također koriste razne metode i tehnike kako bi identificirali moguće prijevarne aktivnosti. Osim toga, konzultanti kao detektivi također koriste razne metode i tehnike kako bi identificirali moguće prijevarne aktivnosti. Osim toga, konzultanti kao detektivi također koriste razne metode i tehnike kako bi identificirali moguće prijevarne aktivnosti. Osim toga, konzultanti kao detektivi također koriste razne metode i tehnike kako bi identificirali moguće prijevarne aktivnosti. Osim toga, konzultanti kao detektivi također koriste razne metode i tehnike kako bi identificirali moguće prijevarne aktivnosti. Osim toga, konzultanti kao detektivi također koriste razne metode i tehnike kako bi identificirali moguće prijevarne aktivnosti. Osim toga, konzultanti kao detektivi također koriste razne metode i tehnike kako bi identificirali moguće prijevarne aktivnosti. Osim toga, konzultanti kao detektivi također koriste razne metode i tehnike kako bi identificirali moguće prijevarne aktivnosti. Osim toga, konzultanti kao detektivi također koriste razne metode i tehnike kako bi identificirali moguće prijevarne aktivnosti.

EKSTERNI PRIJEVARA u većini se slučajeva otkrije, ali ona interna srž je problema i nanosi najviše štete poslovnim subjektima. Riječ je o širokom spektru radnji kao što su naplata neisporučenih dobara i usluga, nuđenje mita, krađa intelektualnog vlasništva i slično.

Upravljanje ključno je prikupljanje činjeničnih dokaza prihvatljivih u eventualnom sudskom procesu, a krajnji je rezultat izvještaj o činjeničnim nalazima. To je glavna razlika forenzičkog u odnosu na revizorski angažman, nakon kojega se izdaje mišljenje. Faza detekcije može uključivati cijeli spektar aktivnosti kako bi se otkrila prijevara, a izbor metoda ovisi o vrsti i količini podataka dostupnih za obradu te o samoj vrsti prijevare na koju se sumnja. Uspostavljanje posebnih telefonskih linija i zviždačkih mehanizama zasigurno su neke od preporučenih aktivnosti, no čak i uz zajamčenu anonimnost među pojedincima i dalje vlada određeni antagonizam prema prokazivanju kolega i suradnika. Češće se pri detektiranju problema uvodi revizija poslovanja i nadzor. Možda je i najzanimljiviji oblik detekcije obrada i analiza elektroničkih podataka, što može uključivati sve, od elektroničke pošte do detaljnih i često kriptiranih transakcija. Kod tog je pristupa krucijalno izuzimanje samih podataka, koje mora biti strogo kontrolirano i provedeno tako da se izbjegne daljnja manipulacija.

Mnogi pokazatelji prijevare i prijevarnog ponašanja mogu se pronaći unutar financijskih, operativnih i transakcijskih sustava organizacije, a mnogo ih je lakše identificirati ako se upotrebljavaju moderni alati i tehnike obrade podataka. Takve obrade i analize podataka uključuju npr. ‘cross-matching’ analizu elektroničkih podataka, sofisticirana analitička ispitivanja transakcija, identifikaciju neobičnih odnosa između pojedinaca, organizacija pa čak i samih transakcija.

Srž problema kako će organizacije reagirati na prijevaru usko je vezano uz njezinu detekciju te čak ako se ona i ne otkrije, često se optimiraju poslovni procesi i uvode kvalitetne interne kontrole kako bi se održala kultura i održivost poslovanja oslobođenog od rizika prijevare. Kad se prijevara otkrije, iznimno je važno provesti internu istragu kako bi se otkrila srž problema, nakon čega je moguće precizno utvrditi kolektivnu ili individualnu odgovornost. Spremnost organizacije da osigura potpuni pristup svim relevantnim podacima, članovima menadžmenta i pojedinim zaposlenicima krucijalna je za uspješno rješavanje problema.