ASHLEY

Britanski mediji već godinama napadaju poznati lanac sportskom opremom Sports Direct zbog nemilosrdna iskorištavanja radnika, stvar je stigla i do Parlamenta. Kompanija koja u Britaniji ima oko 455 trgovina i otprilike 237 trgovina u dvadeset europskih zemalja snagu i izvrsne poslovne rezultate duguje prosječno nižim cijenama proizvoda u odnosu na konkurenciju koje može ponuditi, među ostalim, zbog niskih nadnica i zapošljavanja većinom povremenih radnika. Naravno, to najčešće nisu Britanci.

Poznati britanski lanac sportskom opremom Sports Direct odlučio je svojim radnicima za Novu godinu velikodušno darovati zajamčeni minimalac, iako ne bez nagovaranja i prijateljskih sugestija. Nakon lavine kritika kojima je stameno odolijevao, osnivač, glavni dioničar (oko 55 posto dionica) i zamjenik predsjednika kompanije Mike Ashley podlegao je, valjda, blagdanskom raspoloženju i najavio kako će od prvog dana siječnja svi njegovi radnici u Ujedinjenom Kraljevstvu (35 tisuća ukupno, od toga 15 tisuća povremenih premda brojke variraju ovisno o izvoru), uključujući izravno angažirane povremene radnike, imati zajamčenih 6,70 funti na sat. Točnije, povećanje će iznositi 15 penija po satu pa će svi zaposlenici s navršenom 21 godinom odsad dobivati 6,85 funti na sat, a oni mlađi ipak će morati malo pričekati onaj Ferrari o kojem su sanjali jer će dobiti 5,45 funti na sat. Osnivač kompanije koja se redovito provlači kroz medije zbog upitna odnosa prema radnicima odlučio je izvući PR maksimum iz svoje odluke, no ima li se na umu njezin očajni ugled, morat će se, vjerojatno, još mnogo potruditi. – Shvaćam da je ovo ambiciozno i da neće biti lako, ali vjerujem da kao jedna od sto najvećih kompanija na Londonskoj burzi moramo biti odgovorni i imati visok moralni standard – bio je sav ponosan Ashley u razgovoru s Daily Mirrorom.

– Nije riječ o praznoj priči, obavijestili smo financijske da ćemo potrošiti 10 milijuna funti na osiguravanje minimalca za sve svoje radnike. Želim da me Mirror nadzire i pobrine se da to doista napravimo, a ako ne napravimo, da ja čujem za to – bio je bandićevski uvjerljiv Ashley.

Do visokoga moralnog standarda pak pomogle su mu doći mnoge višegodišnje kritike, od britanskog parlamenta preko sindikata do prošlomjesečne Guardianove istrage o tvrtkinu ponašanju prema zaposlenicima. Zastupnik u Parlamentu Ashleyja je nazvao ‘čudovištem’, doduše, u očito melodramatičnom tonu.

– Čovjek nije zaradio šest milijardi funti zato što je obziran poslodavac. On je čudovište od čovjeka koje čak i ne odgovara na pisma zastupnika – izjavio je Dennis Skinner, u čijem je okrugu skladište iz Guardianova članka. Ovo posljednje, jasno je, može učiniti zaista samo čudovište.

– Svatko u našem okružu zna da ne možeš dobiti posao u skladištu Sports Directa ako si izvorni govornik engleskog jezika, bez obzira na to što je ondje tri tisuće zaposlenih – ustvrdio je John Mann, drugi laburistički zastupnik. Čak i u britanskoj udruzi menadžera (Institute of Directors) smatraju Sports Direct ‘ožiljkom na britanskoj poslovnoj zajednici’.

Još prije dvije godine, primjerice, otkriveno je kako je više od 90 posto zaposlenih u toj tvrtki u kategoriji povremenih radnika (nisu doista zaposleni, već se koriste prema potrebi). Guardian je objavio mnogo neugodnih detalja o tvrtkinu skladištu u Shirebrooku u kojem radi oko pet tisuća ljudi, među kojima su kažnjavanje radnika koji se prijave na posao na vrijeme, ali ne i dodatno plaćanje kad ostanu dulje; spomenuto oslanjanje na povremene radnike, neplaćeno čekanje sigurnosne provjere nakon kraja radnog vremena (dodaje oko jedan sat na tjedan), maltritiranje glasnim razglasom i prozivanje radnika poimence zbog neuspjeha. Nakon samo nekoliko godina žestokih kritika tvrtka je žurno reagirala najavom revizije poslovne prakse i prema uobičajenoj špranci obećala kako će se Ashley osobno time pozabaviti. Trebalo mu je samo reći; da je znao, odavno bi to riješio.

Svojevrsni Lidl sportske opreme snagu i izvrsne poslovne rezultate duguje prosječno nižim cijenama proizvoda u odnosu na konkurenciju omogućenima minimalizacijom svojih troškova (jeftini prodajni prostori, niske nadnice, prodaja na količinu, niske marže itd.). Neuobičajeni čin darežljivosti stajat će kompaniju dodatnih desetak milijuna funti na godinu, ali i u vezi s tim ima kontroverzija. Prema nekim izračunima, ukupni dodatni trošak za podizanje radnika koji su ispod minimalca zapravo je dvostruko manji od navedenog (oko 5,5 milijuna funti), s time da je ključan faktor broj zaposlenih u izračunu (ovisno o tome računate li s 19 tisuća ili s 35 tisuća). Osim toga, povremeni radnici (zaposleni preko posredničkih agencija) neće biti uključeni u to, samo oni koje je izravno angažirao Sports Direct.

Osnivača Ashleya i šefa tvrtke Davida Forseyja vjerojatno će boljeti kao da si otkidaju od usta, no tvrtka će jedva osjetiti taj trenutak njihove božićne slabosti uzmu li se u obzir sjajni preliminarni rezultati u prvih fiskalnih šest mjeseci protekle godine (od travnja do listopada).

Nije Ashley bio široke ruke samo prema radnicima, sjetio se i svojih najmilijih. Tako je ovaj tjedan isplivalo u medijima i da je potencijalnom zetu (trenutno samo dečko njegove kćeri) osigurao niz poslova u svojim tvrtkama uz naknadu sasvim sigurno veću od minimalca (momak je vlasnik stana vrijednog više od deset milijuna funti koje mu je posudio Ashley). Michael Murray u svojoj je nježnoj 26. godini, sasvim sigurno zahvaljujući svom istaknutom nosu za posao, prošle godine doveden za šefa odjela za nekretnine (uglavnom traženje prostora za trgovine) i dobiva do 25 posto od ‘vrijednosti koju stvori kompaniji’ umjesto klasične plaće. Kako se točno izračunava dodana vrijednost u traženju prostora za trgovine, nije jasno, no mediji procjenjuju kako bi nagrada za taj iznimno zahtjevni zadatak mogla dosegnuti milijune funti s obzirom na tvrtkin ukupni fond namijenjen tome od 250 milijuna funti. ‘Njegova naknada temelji se isključivo na stvaranju vrijednosti, a odluka o njezinoj visini u potpunoj je diskreciji neizvršnih direktora koji razmatraju nezavisnu godišnju reviziju i odlučuju koliko će dodane vrijednosti (do 25 posto) biti isplaćeno Michaelu’, stoji u priopćenju kompanije koja je reagirala na najnovije napise u medijima. Doznalo se, naime, da probitačni Michael trenutačno šefuje u čak četirima kompanijama pod skutama velikog šefa. Direktor je u Strawberry Place Newcastle Limitedu, Mash Servicesu, T&M Leisure Readingu i McGrove Developmentsu premda nijedna od navedenih kompanija nije izravno povezana sa Sports Directom, već je riječ o Ashleyjevim odvojenim poslovnim pothvatima. Uistinu impresivna karijerna eksplozija za čovjeka koji je, kako izvještava Telegraph, još ljetost imao samo iskustvo organiziranja studentskih događaja. Bili su, čini se, upravo fantastično organizirani.

Ashley je, tehnički gledano, plaćao minimalac, ali zahvaljujući dodatnom zadržavanju radnika taj bi iznos u mnogim slučajevima padao ispod zakonskog minimuma. No problem s njime širi se od ‘nenamjerna’ neisplaćivanja minimalne nadnice i uključuje besramno iskorištavanje koncepta povremenog rada koji je zaslužan za umjetno snižavanje stope nezaposlenosti u nizu razvijenih zemalja (Njemačka je jedan od istaknutijih), ali i produbljivanje nejednakosti i vraćanje izravljivačkoj praksi za koju se misli da je odavno iskorištena. Osim očito snažna oslanjanja tvrtkine konkurentnosti na niske troškove rada i iskorištavanje niskokvalificirane radne snage, Ashleyju u korist nije išlo ni ignoriranje medija kojem je dugo bio sklon. Dugo je vodio zatvoreni privatni život, toliko zatvoren da su novine svojedobno objavile oglas tražeći informacije o njemu, na koji se nitko nije javio. Tek je u posljednje vrijeme shvatio da s rastom njegova carstva neizbježno dolazi medijski interes koji nije mudro izbjegavati i zanemarivati. Pad vrijednosti dionice od 13 posto nakon objave članka to zorno dokazuje (doduše, u kombinaciji s objavom financijskih rezultata koji su, iako vrlo dobro, podbacili u očekivanjima tržišta).