Home / Tvrtke i tržišta / Soping u Sloveniji

Soping u Sloveniji

Od 33 kompanije čije udjele slovenska vlada namjerava prodati, hrvatskim bi kompanijama mogle biti zanimljive Paloma, Cimos i Peko. Da su na listi osiguravatelji i Slovenski telekom, drugačije bi se razgovaralo.

Jedina hrvatska banka koja bi se mogla zanimati za NLB jest HPB, ali ne u ovom času. Za Adria Airways teško je zamisliti da bi mogao završiti u hrvatskim rukama. Na Palomu je oko bacio jedan poljski proizvođač, no ona bi mogla biti zanimljiva i Violeti. Peko je u Hrvatskoj poznat brend, ali potencijalni kupac za njega postoji i u Italiji.

Iz hrvatskih akvizicija u Sloveniji mogao bi se teoretski nastaviti i sljedeće godine, potaknut namjerom slovenske vlade da na bunjan stavi vlasničke udjele u 33 kompanije (od kojih slovenska država priželjkuje zaraditi ukupno 258 milijuna eura), ali analiza na prvi pogled sugerira da je to malo vjerojatno. Popis je poduži i uključuje nekoliko zanimljivih meta, no iz perspektive hrvatskih kompanija nijedna se ne nameće kao očita kupnja, čak i manje očita.

Među zvučnim imenima nacionalni avio prijevoznik Adria Airways čijih 71 posto traži novog vlasnika, Cimos (24,26 posto), Nova ljubljanska banka (svih 100 posto), Paloma (70 posto), Peko (61 posto) i Polzela (30,42 posto). Iako bi iz perspektive kozmičke pravde bilo zanimljivo da NLB na kraju svega završi u hrvatskim rukama, taj scenarij teško da će se odigrati u ovoj dimenziji. Za čisto ‘hrvatsku kupnju’ kvalificira se samo Hrvatska poštanska banka, jedina preostala u domaćim rukama, no nju je nemoguće u danim uvjetima zamisliti kao vlasnika NLB-a, pogotovo kad se uzme u obzir da i sama traži partnera za dokapitalizaciju.

Jednako je teško zamisliti kako bi Adria Airways završio u hrvatskim rukama, posebice imajući u vidu Etihad iz Ujedinjenih Arapskih Emirata koji bi, vjeruje slovenski ekonomski analitičar Borut Šuklje, mogao pokušati preuzeti i slovenskog avio prijevoznika i možda stvoriti regionalnog igrača.

No Šuklje potencijal za hrvatske kompanije vidi u turističkom sektoru, odnosno kompanijama poput Casino Bled, Casina Portorž i HIT-a iz Nove Gorice, a ekonomski analitičar Damir Novotny podsjeća na ono što nije na popisu, a bilo bi sigurno atraktivno domaćim tvrtkama – Triglav osiguranje i Sava Re. Dobro je poznat interes Croatia osiguranja za Triglav, nikom više nego slovenskoj vladi koja ga je proglasila strateškim državnim interesom i zasad ne želi prodati. Ništa više vlada nije sklon ideji o prodaji drugog osiguravatelja Sava Re, premda se procjenjuje kako su CO i njegov vlasnik Adris u međuvremenu uzeli oko 15 posto kompanije, pri čemu je važno napomenuti da slovenski regulator ne dopušta udio CO veći od 20 posto. Ipak, Novotny naglašava da će slovenska vlada morati u nekom trenutku prodati ova dva osiguravatelja.

Drugi ‘kapitalac’ koji nedostaje jest Telekom Slovenije, jedna od onih beskrajnih privatizacijskih saga, za koji je svojedobno bio zainteresiran T-HT poduprt njemačkim vlasnikom Deutsche Telekomom. Slovenski državni holding, zadužen za privatizacijske procese, odlučio je restrukturirati Telekom i povećati njegovu tržišnu vrijednost prije ponovnog pokušaja prodaje.

Kao još jednu potencijalnu metu Novotny vidi i Palomu na koju je oko već bacio jedan poljski proizvođač, ali bi mogla biti zanimljiva Violeti. ‘Nažalost, naša mala i srednja poduzeća nemaju snage i kapitala za širenje putem akvizicija pa će sve ostati na većima’, smatra. U tom kontekstu može se spomenuti Cimos koji, rečimo, može biti zanimljiv hrvatskom AD Plastiku. Na prvu loptu Cimos je prevelik zalogaj, ali se prodaje 24 posto. Da je svakako riječ o kompaniji s potencijalom, pokazuje širok interes koji uključuje poduzetnike iz BiH, SAD-a, Španjolske, Njemačke i Italije. Iako je Peko prepoznatljiv brend u Hrvatskoj, kupac iz Hrvatske i u tom bi slučaju zahtijevao dosta mašte, pogotovo jer bi navodna konkurencija bio talijanski Baldinini.

Proteklih pet godina pokazalo je snažan fokus domaćih tvrtki na prehrambenu industriju, a na ovom popisu takvih kompanija, osim Pomurske Mlekarne, nema. Vrhuje je uglavnom već obrano prelaskom Droge Kolinske u ruke Atlantic grupe (300 milijuna eura), Mercatora Agrokoru (550 milijuna eura), Ljubljanskih Mlekarne Dukatu (20 milijuna eura) i Žita Podravci (33 milijuna eura). Osim toga, valja imati u vidu i da za velik dio kompanija na popisu nije riječ o vlasničkim paketima, što mete automatski čini manje atraktivnim.

Sljedeći je problem i slaba poslovna slika velikog dijela ponude. Konzultant Boris Teški smatra da će Slovenci u ovom privatizacijskom ciklusu teško riješiti one kompanije koje su najveći zalogaj, Adriju Airways i Novu ljubljansku banku, te upozorava da velik broj tvrtki s popisa nije u zavidnoj poslovno-financijskoj situaciji. Slično razmišlja i Jurgis Oniunas, direktor Ascendanta, koji tvrdi da će mnoge od tih kompanija trebati temeljito restrukturiranje prije nego što postanu zanimljive mete jer je njihova prezaduženost jedan od osnovnih razloga za privatizaciju. ‘Bez obzira na to, regionalna konsolidacija započeta prodajom Droge Kolinske Atlantic grupi, Mercatora Konzumu i Žita Podravci, nastavit će se i ubrzati. Financijski ne sigurne kompanije, posebice one koncentrirane na domaći i regionalna tržišta, moraju otvoriti svoje vlasničke strukture, ne samo da bi preživjele nego se i širile na nova tržišta i tehnologije’, dodaje.

Slaba financijska pozicija može, jasno, biti i prednost kupcu, ako percipira potencijal veći od trenutačnog. Drugim riječima, među ponuđene 33 tvrtke sigurno postoje i one čija trenutačna vrijednost ne odražava potpuno njihov poslovni optimum, međutim, to nije jedini faktor u promišljanju potencijalnih hrvatskih kupnji. Važno je napomenuti i da nisu sve spomenute kompanije u istoj fazi privatizacije. Primjerice, Adria Airways, Cimos i Paloma bili su u proceduri i prije odluke slovenske vlade, a Unior, Polzela i Peko tražit će kupca nakon restrukturiranja. Iz trenutačne perspektive, malo je vjerojatno da će hrvatske tvrtke izvući neku veliku korist iz ove privatizacijske runde u Sloveniji.

Prema službenim podacima o izravnim ulaganjima Republike Hrvatske u inozemstvo koje vodi Hrvatska narodna banka, hrvatska ulaganja u Sloveniju od 1993. do drugog tromjesečja 2015. ukupno su vrijedna 681,4 milijuna eura. Njihov je iznos u 2014. 356,2 milijuna eura, a u prvom i drugom tromjesečju 72,9 milijuna eura.