Home / Biznis i politika / Monty Python

Monty Python

Milanović vjeruje da će s Mostom sastaviti vladu, Petrov raskida s Milanovićem jer mu vrbuje zastupnike, u HDZ-u ne vjeruju da će biti u opoziciji. Iako novi izbori nisu dobro rješenje, vlada nastala na temelju apsurda i trgovine još je lošije.

Brian Cohen rođen je u štali nedaleko od one u kojoj se istovremeno rodio Isus. Trojica mudraca zamišljenište ga za Krista, označivši i simbolično njegov životni put. Jer, Brian odrasta u idealističkoga mladića koji diže glas protiv rimske okupacije Judeje. Njegov je prvi pobunjenički zadatak ispisivanje grafita (Rimljani, idite kući) na zgradi rimskega guvernera. Ali, jao! Njegov je natpis (Romanes eunt domus) gramatički neispravan. Užasnut, rimski ga centurion natjera da za kaznu istu stvar, samo ispravnu (Romani ite domum), ispiše na istome zidu istoga guvernera.

Otpor u Brianu raste, pobunjeničke se akcije nižu. Na njegov užas, grupa ljudi počne ga smatrati mesijom. Neuspješno ih pokušava uvjeriti da prigrle individualizam i odbace autoritarne figure. Životni mu je put zacementiran: Rimljani ga uhićuju i razapinju na križu dok pjeva i danas zaraznu ‘Always look on the bright side of life’. Zagriženi će ljubitelji reći da to i nije ponajbolje od ‘Monty Pythona’. Možda, vjerojatno. Ali najprigodnije sigurno jest. Em je vrijeme Isusova rođenja, em će na kraju hrvatske izborne priče netko visjeti. Iako je svaka sličnost, jel, slučajna.

Rado bismo i mi nabudali o tome kako će završiti četvrto okupljanje kod Predsjednice. Ali, avaj, u trenutku dok pišemo ove retke stvari se mogu okrenuti barem još tri puta. Dok kažeš ‘raspeće’.

Evo, recimo, HDZ-ov Željko Reiner još računa. Nema veze što više nisu vitezovi Okruglog stola, na novinarski upit ako Most i SDP slože vladu, što onda slijedi u HDZ-u, hoće li opet biti opozicija, veli: ‘Ne vjerujemo da će se to dogoditi i da će se slagati vlada u kojoj HDZ neće sudjelovati, mislim da je to nemoguće’.

Pa još: ‘Rekli su da nemaju 76 potpisa i očito ta kombinacija neće moći ostvariti temeljni uvjet za dobivanje mandatara. Što će se dogoditi s nama vidjet će se sutra. Čekaju li nas novi izbori? Teško je to reći. Mislim da bi uvijek bilo dobro to izbjeći jer to znači trošak od 135 milijuna kuna. Znači i da će se izgubiti mnogo vremena. Dok se to provede bit će ožujak ili travanj. Nemamo proračun. Iduća bi godina bila izgubljena, a uz ovu su vladu četiri godine već izgubljene, zemlja je u katastrofalnoj situaciji’. Reče Reiner željan samo i jedino oporaviti napačenu zemlju. Jednako kao i svi drugi koji plešu kako psihijatrija svira.

Postoji jedan divan tečaj u svijetu alternative, zove se DNK 3 ili, u prijevodu, tečaj nemogućeg. Bit će da ga je barem netko od tripartitnih sudionika pohađao. Jer su nam u ovih šest tjedana pokazali da je baš sve moguće. Slomiti ponos, skršiti ego, ohladiti fotelju da bi je utopilo netko drugi, koalirati s neistomišljenicima, noću ispisati stotinjak stranica ekonomije, degradirati se, izaći iz stranke, vratiti se u stranku, napustiti pregovore, vratiti se za stol, dići ruku za jednog, sutra za drugog, imati mandatara, nemati mandatara. Shizofreno. Istodobno i zabavno. Za dvojicu najvećih životno poučno.

Iz posljednjih crtica kod Predsjednice sve je jasno da vladu nećemo još dugo sklepati. Četvrta runda nije iznjedrila ni potrebne potpise ni ime mandatara, tražio se tek time-out za još malo pregovora/dogovora/razgovora. O tome kako bi buduća vlada trebala funkcionirati. Most je HDZ-u darovao dodatne rokove, zbog pravila jednakosti, što god to značilo, a uz to, kako Newsbar doznaje, prvome će hadezeovcu pripasti (i) čast postavljanja zvijezde na vrh sabor-skoga božićnog drvca! No Newsbar ne zna da Most kod Predsjednice nije stigao s potrebnim potpisima, jer ih – nema. HDZ je, šapću kuloari, krenuo u posljednji boj – u rasturanje Mosta za nove izbore. Ili, tko zna, možda ni to nije nemoguće – u koaliciju Most-HDZ. Sve je moguće, sve je otvoreno, bojište još nije puno krvi, sve se prevrnulo toliko puta da nijedna vijestica nije za baciti. Pa ni ta da bi predsjednica Kolinda Grabar Kitarović još neko vrijeme mogla pričekati konačan dogovor bez raspisivanja izbora. Ipak su blagdani. Bilo bi lijepo da blagujemo s izvornim okusom blagdanskih slastica, bez primjesa igara gladi. Recimo, i bez komentara kako je Petrov gledao Milanovića kao svoga budućeg pacijenta! Razumljivo je onda to što u lijevome taboru jača uvjerenje da će Most pred SDP i njegove partnere postavljati nemoguće uvjete kako bi ih natjerao da sami odu od formiranja vlade. To je u ime onog dijela Mosta koji nikako i nikada ne bi s lijevima pod ruku. Navodno ni Stipe Petrinja više ne bi s SDP-om, objavio čovjek na Fejsu. Srca su u hrvatskih junaka prevrtljiva, varava, površna.

Ako je kome utjeha, prevrtljivo je i u Španjolskoj. Pučka stranka premijera Mariana Rajoya ostaje najjača stranka u Španjolskoj, ali nema većinu za sastav nove vlade. Rajoyeva stranka dobila je 28 posto glasova i 123 zastupnička mjesta (potrebna je većina od 176 zastupnika). Druga je stranka Socijalistička s 22 posto glasova i 90 zastupničkih mjesta, a Podemos ima nešto 20 posto glasova i 69 mjesta. Odaziv je birača bio senzacionalan, 73 posto (mandat prije to je bilo 57 posto). Za usporedbu, na izbore je izaslo 60,82 posto Hrvata. I Španjolcima se prvi put od završetka Francove diktature 1975. godine dogodilo da jedna stranka neće sama moći sastaviti vladu. Morat će tražiti koaliciju ili formirati manjinsku vladu. Sreća im je u ne-sreći što ni u jednoj stranci nemaju psihijatra. Barem se za njega ne zna. Pa će valjda u formiranju nekakve vlasti biti ponešto ekspeditivniji. I manje psihanalitični. Da izostanak vlasti nije nužno najtužnija stvar koja se nekom narodu može dogoditi pokazuje i primjer Nizozemske. Jedan nam je menadžer na privremenom radu u Hrvatskoj prije koji dan priznao kako je to bilo za gospodarstvo najboljih i najuspješnijih godinu dana života u povijesti. Što manje države, to više poduzetničke slobode. Što manje upletanja administracije, veći BDP. Rado bismo zapljeskali takvome iskustvu, no Nizozemci ne znaju da bezvlašće u nas podrazumijeva upravo to. Nema sumnje da nam je već šest tjedana beskrajno zabavno. Čak i ako nemamo psiholoških znanja korisno je bilo promatrati sve te ‘šarmantne’ šah-mat igre. Pri čemu kolovodu ne možeš pročitati ni za lijek. Nemaš pojma što misli. Ni koji mu je idući korak. Ni hoće li ikad il’ nikad donijeti nekakvu, bilo kakvu odluku.

No bit će da ni oni ne znaju kakvu odgovornost nose na plećima. Bez vlade država staje. Neće biti nikakvog BDP-a ako državne službe, ponajprije ministri i ministarstva, ne počnu upotrebljavati olovku. U Hrvatskoj se, naime, nijedan posao ne može sklopiti bez ministrova parafa. To znači da u ovom šaljivom skeću privatni sektor oslonjen na državu grize nokte. Oduži li se igrokaz i prebacite za prošće 2016. u banani neće biti samo državni proračun i javni dug, u pitanju će biti oporavak. No, možda je bolje odmah na nove izbore nego trpjeti vladu nastalu na montipajtonovskim principima. Pa makar Predsjednica uoči zaključenja ovog broja (još) nije raspisala izbore.

Da znaju kako u Hrvatskoj ne postoji profesionalna administracija, da su ključne funkcije isključivo političke, možda bi si netko prišlo muda i potpisao ‘suradnju’ s bilo kime. ‘Suradnja’ ionako neće biti duga vijeka, izbore sigurno nećemo raspisati tek 2019. No zanimljivo kako u vrijeme odigravanja predstave riječ ‘reforme’ polako nestaje s obzora. Postaje fatamorgana. Iluzija. Iako Reiner žestoko lobira za ideju ‘stručne, reformske’ vlade, bez obzira na političku opciju. Pa su predložili da premijer bude ili nestranaca osoba ili politička osoba oko koje dvije strane postignu suglasje. Prije će biti da se takav još nije rodio, zato ga se već šest tjedana traži kao adut.

Što bi oni koje nitko ne pita? Ja bi, mi bi, da netko misli na ekonomiju. Na život. Bilo to i gramatički netočno. Pa, sretni nam blagdani! Always look on the bright side of life! Bar do sljedeće runde i novog broja Lidera.

Zanimljivo je to, svi su birači, kao, zreli za promjene. No kada stigne ‘dan D’ i treba zaokružiti stranku koja baš to obećava, ono izostane. Most je načelno reforma skupina, ali većina je analitičara ocijenila da istinskog zaokreta u programu nema. Realno, Most je dobio 19 saborskih mjesta manje-više zato što je antibankarski nabrušen i zato što je u promjenama više oslonjen na zaokret u monetarnoj politici nego na rezove u fiskalnoj. Trend pada stranaka s dobrim programom prvi je otvorio HSLS. Njegov ekonomski strateg Josip Budimir još se u kampanji 2011. zauzima za barem deset milijardi kuna manje proračunske rashode i kompletno restrukturiranje njihova sadržaja. To bi, među ostalim, značilo srezati troškove dvaju najvećih sustava, mirovinskoga i zdravstvenog, te počistiti ‘neadekvatne’ zaposlenike u sustavu javnih poduzeća. Budimir je, recimo, i tijekom ovih izbora naglašavao kako treba napraviti mirovinsku ‘čistku’: iz mirovinskoga sustava isplaćivati zarađene mirovine, one koje nisu zarađene prebaciti u sustav socijalne skrbi. Nekretnine ne bi oporezivao jer bi njihova vrijednost služila kranju prihoda. Broj zaposlenih u javnom sektoru bio bi manji za najviše 25 tisuća ljudi, pri čemu bi se na plaćama na godinu uštedjelo oko dvije milijarde kuna, uz podizanje učinkovitosti rada.

ORaH je jedina stranka s detaljno razrađenom javnom politikom za pojedina gospodarska područja, o čemu je otvoreno komunicirao s javnošću. Oporavak vidi u obnovi industrije poticanjem proizvodnje hrane, energije i vode, a komparativne prednosti na tim područjima ojačao bi i izravnim potporama poduzetnicima. ORaH se zauzima za prebacivanje poreznoga tereta s rada na kapital, uz smanjenje proračunskih rashoda za najmanje pola posto BDP-a. I to uz radikalnu reformu javne uprave i teritorijalni preustroj. Gospodarski bi rast potaknuo promjenom monetarne i tečajne politike, uz slabljene tečaja kune što bi potaknulo izvoz te uz promjenu politike obveznih rezervi i selektivnu kreditnu politiku kojima bi se utjecalo na snižavanje kamatnih stopa.

Stranka Pametno, koju predvodi splitska gradska vijećnica Marijana Puljak, može se pohvaliti pametnim, sveobuhvatnim programom koji je pisalo četverdesetak stručnjaka. Program sadržava konkretna mjere na 18 područja za koja smatraju da trebaju dubinske reforme, s naglaskom na fiskalnoj odgovornosti i usmjerenosti na smanjenje proračunskih rashoda. I njihove gospodarske mjere nose predznak ‘pametno’. Recimo, zauzimaju se za ‘pametnu specijalizaciju’ ili, prevedeno, čvršće povezivanje znanosti i tržišta rada, ‘pametnu e-državu’ koja bi poduzetnicima omogućila da sve administrativne poslove obave iz ureda, ‘pametna javna poduzeća’ u kojima bi infrastruktura bila odvojena od usluga. Ako bude novih izbora, a slabi su izgledi da bilo koja zadružna opcija preživi četiri godine, možda ne bi bilo zorega da programe ovaj put malo pažljivije čitamo. I više ‘zarezujemo’.