H N B – o v a O B J A Š N J E N J A

Guverner je politici otvorio kanal povoljnijeg restrukturiranja javnoga duga. No dugom će se moći upravljati samo ako kanal bude kompatibilan s uređivanjem proračunskih rashoda kako bi se napokon otvorio prostor za realni sektor.

Kao da nije dovoljno zabavno pratiti pokušaje formiranja vlasti ‘imamo dogovor, nemamo dogovor’, u utrku za najveći ‘teaser’ godine uključio se i guverner HNB-a Boris Vujčić. Iako je u mandatu uglavnom ostajao po strani – jer je fiskalna politika odbila biti partner monetarnoj – za početak 2016. najavljuje senzaciju: kreiranje kunske likvidnosti.

Likvidnosti, doduše, u sustavu ima u izobilju (od osam do devet milijardi kuna na dan), no izobilje nije riješilo enigmu kako natjerati mehanizam transmisije – put od novca do korisnika (poduzeća, države) – da radi. Osim toga cilj je otpuštanja likvidnosti, ili tiskanja kuna u sklopu obratnih repo aukcija, stvaranje kunska dužničkog tržišta, ponajprije za državu. I to uz niže kamate i dulje rokove otplate. Iako ni sâm guverner nije euforično uvjeren u uspjeh vlastitog poteza (on ovisi i o zainteresiranosti banaka za repo aukcije), sve bi tri strane, da nisu zabavljene time tko će koga matirati, shvatile da su dobile jedan od najljepših darova za početak mandata, čiji god bude bio.

Guverner im je, naime, upravo otvorio kanal povoljnijeg restrukturiranja javnoga duga. I vrijeme za osmišljavanje strategije upravljanja javnim dugom. No dugom će se moći upravljati samo ako kanal bude kompatibilan s uređivanjem proračunskih rashoda kako bi se napokon otvorio prostor za realni sektor. I (re)financijski i fiskalni i administrativni.

Istina, tajming je prilično zgodan, i to dvojako. Odluka o kunskoj likvidnosti stiže u vrijeme kad Mostov Ivan Lovrinović jaše po deviznoj klauzuli i monetarnoj politici kao najvećoj kočnici nerazvoja (u kuloarima se spominje kako bi rado preuzeo guvernersko mjesto). S druge strane, FED je, nakon podosta odustajanja, napokon podignuo kamatne stope. S povećanjem stope, koje se temelji na dobrim rezultatima američkoga gospodarstva, velika je vjerojatnost da će svjetski investitori početi seliti svoj kapital natrag u SAD. Potencijalno, to znači i rast ostalih kamatnih stopa, ne već sutra, ali za dvije-tri godine sigurno. Posljedično, to znači još skuplje (čitaj: neodrživo!) refinanciranje javnoga duga. Upravo je zato stvaranje kunska dužničkog tržišta za hrvatski slučaj genijalna ideja.

Da se stvar već počela zahuktavati, potvrđuje i statistika: u posljednja tri mjeseca HNB je održao čak 12 obratnih repo aukcija, a posljednja takva aukcija prije tih održala se u listopadu 2009. U tih 12 aukcija HNB je bankama plasirao čak 4,51 milijardu kuna. Aukcijama se, inače, povećava likvidnost banaka i utječe na snižavanje tržišnih kamatnih stopa.

Prema podacima poslovanja u devet ovogodišnjih mjeseci, banke su iskazale gubitak od čak 4,55 milijardi kuna, a tri mjeseca prije iskazivale su dobit od čak 1,4 milijarde. Prema izvješću npr. Zagrebačke banke na burzi, to je zbog ‘procijenjenoga gubitka na konverziji tečaja’. Je li iskazivanje procjena u bilanci, dakle nečega što se još nije dogodilo, prema regulama? Regulator, HNB, objašnjava kako su kreditne institucije prema međunarodnim računovodstvenim standardima dužne iskazati vjerojatni budući gubitak čim on postane izgledan ili vrlo vjerojatan.

• S obzirom na to da je zbog izmjena i dopuna Zakona o potrošačkom kreditiranju gubitak od konverzije kredita nominiranih u švicarskim francima izgledan i financijski mjerljiv, banke su ga bile dužne iskazati na poziciji rezervacija za buduće gubitke. Nakon nastupanja očekivanoga budućega događaja njegovi mogući negativni financijski učinci teretit će izdvojene rezervacije umjesto da terete kapital, a eventualno manji ili veći gubici od očekivanih ići će u korist ili na teret kapitala kreditne institucije – objašnjava regulator.

Dok raspetljavanje visine konvertiranih rata još traje, pojavio se novi trend – kunske kreditiranje. Budući da banke u pasivi nemaju kune, kao što nisu imale ni švicarce, nije li to novi potencijalni problem? U HNB-u tvrde da nije jer se za izračun valutne pozicije u obzir uzimaju sve bilančne i izvanbilančne pozicije banaka, ne samo depoziti i krediti.

• Imovina banaka sastoji se od potraživanja u kojima prevladavaju krediti, ali i od inozemne aktive te pričuva u središnjoj banci. Depozitni novac, štedni i oročeni kunski i devizni depoziti dio su ukupnih izvora iz kojih banke mogu odobravati kredite jer izvori su i inozemna pasiva, posudbe iz inozemstva. Pritom stupanj otvorenosti devizne pozicije banaka nije ograničen pa banke svojom poslovnom politikom određuju koliku će otvorenu deviznu poziciju imati u bilanci. Za svaku otvorenost devizne pozicije koja premašuje dva posto regulatornoga kapitala banke nužno je izračunati kapitalni zahtjev za valutni rizik i taj rizik pokriti regulatornim kapitalom. Banke, dakle, mogu odobravati kunske kredite po volji i bez regulatornih ograničenja, ali uz adekvatnu pokrivenost kapitalom – poručuju iz HNB-a dodajući da banke svoju valutnu poziciju mogu usklađivati i izvanbilančno, valutnim ‘swapovima’, opcijama i drugim terminskim poslovima, što su činile (ne samo) i u slučaju švicaraca.