KRAJ RECESIJE

Iako su izbori obilježili i početak i kraj godine kojom je, dakle, dominirala politika, ključni događaj jest izlazak iz dugogodišnje recesije. Spletom raznih okolnosti Hrvatska je ušla u razdoblje rasta BDP-a i kakvogatakvoga gospodarskog oporavka, koje možda ne potraje dugo. Stoga u izboru događaja 2015. zaobilazimo sve političare i ovu godinu proglašavamo godinom izlaska zemlje iz recesije. Spletom raznih okolnosti Hrvatska je ušla u razdoblje gospodarskog oporavka koje možda ne potraje dugo, zato uživajmo dok traje!

Perjanice oporavka izvozničke su tvrtke koje su preskočile nacionalne okvire i vješto se snašle u globalnoj utrci (posebice one iz ICT industrije). Iako je još riječ o skromnim postocima, stvari su se ipak pomaknule s mrtve točke u industrijskoj proizvodnji, maloprodaji, poljoprivredi te svim uslužnim djelatnostima osim u izdavaštvu, čak je i posrnula drvna industrija krenula uzlazno. Građevinarstvu će trebati još neko vrijeme da se iščupa iz žestokog zagrljaja krize iako su već ove godine građevinci utvrdili da unatoč smanjenju broja izdanih dozvola raste opseg radova. Nažalost, tekstilna industrija unatoč povećanom izvozu lidera u branši i dalje kaska.

Bilo je ove godine i vrlo zanimljivih kompanijskih priča, posebice u segmentu preuzimanja. Čini se da je najvećima već neko vrijeme najdraži šoping-centar Slovenija. Prvi je sa šopingom krenuo Emil Tedeschi preuzevši Drogu Kolinsku, lani je dobro tržio Ivica Todorić. No ta dva događaja potpuno su blokirala državu, već godinu dana sve stoji zbog izbornih parada. Nisu realizirani najavljeni projekti, nisu doneseni potrebni zakoni. Sve se vrtjelo oko političara umjesto politike vođenja države. Dio HEP-a i HAC-a nisu osvanule na burzi, nije realiziran nijedan najavljeni energetski projekt, nisu oživljeni Marasovi ‘mrtvi računi’, nije provedena monetizacija, odgođene su neke odluke koje donose ili odnose političke bodove, poput poreza na nekretnine itd.

Ali zato je sva pozornost bila usmjerena na ponašanje političara i na to koliko je Milanović ublažio svoju inače bahatu retoriku ili kako Karamarko nedostatak argumenata nadoknađuje nacionalističkim floskulama. Kolinda Grabar-Kitarović umislila si je dorić kupivši Mercator, a ove godine Podravka je preuzela slovenskoga prehrambenog diva Žito. Prema načelu ‘nastavi niz’ Ante Vlahović iduće bi godine trebao kupiti Triglav osiguranje, čisto da ne ispadnemo iz igre. U svakom slučaju, do sada se pokazalo da su, koju su god akviziciju u Sloveniji provele, hrvatske tvrtke znatno povećale svoju konkurentnost.

Kupnjom Žita Podravka se svrstala u vrh prehrambene industrije na slovenskom tržištu, tim potezom istodobno se planira vratiti u pekarsku industriju i iskoristiti je za konsolidaciju poslovanja u regiji. Orbico je ove godine nastavio akvizicije u Poljskoj; konkretno, kupio je Distribiv od Grupe Żywiec, najvećega poljskog proizvođača piva. Tako si je Branko Roglić otvorio vrata svih poljskih hotela, kafića i restorana te povećao svoj promet za 500 milijuna eura. Iduću godinu Orbico bi mogao dočekati s prometom od 1,7 milijardi eura.

Osoba koju smo ove godine često vidali u medijima poznata je odvjetnička ‘faca’ Marijan Hanžeković, i to ovog puta ne zbog Europapress holdinga koji je lani preuzeo u postupku predstojne nagodbe od Ninoslava Pavića, nego zbog prodaje svoga farmaceutskog biznisa, tvrtke Genere koju je u kolovozu prodao britanskom Dechra Pharmaceuticalsu. Na transakciji vrijednoj 51,4 milijuna eura navodno je osobno zaradio 11 milijuna eura. Bez obzira na to što s EPH-om ima još mnogo posla, Hanžekovićev najveći biznis i dalje ostaju odvjetničke usluge, na kojima gradi sve druge poslove.

Još jedna, za neke više, neke manje važna, akvizicija dogodila se u srpnju kad je Zagrebačka burza (ZSE) postala stopostotnom vlasnicom Ljubljanske burze, i to, navodno, za milijun i pol do dva milijuna eura, točno koliko ZSE planira uložiti u dokapitalizaciju. Tim potezom ZSE namjerava postati alternativnom bankom, odnosno izvorom financiranja malih i srednjih poduzetnika. Najavio je nastavak akvizicija u regiji iako nitko ne zna što bi to u regiji uopće bilo zanimljivo za preuzimanje.

Kad bismo 2015. promatrali očima manjeg poduzetnika, vidjeli bismo neke promjene i u svakodnevnom poslovanju. Netko je iz ove krize ipak izašao pametniji ili barem oprezniji te, poučen iskustvom, birao partnera koji će mu na vrijeme plaćati fakture, zbog čega se mnogim poduzetnicima ove godine poboljšala i naplata. Neki su skoro doživjeli i infarkt kad im je građevinska dozvola u Međimurju izdana za samo osam dana! Titula poslovnog događaja godine ipak pripada Adrisu koji je, da bi je stekao, ‘sam’ trebao prodati duhanski biznis British American Tobacco (BAT).

Nedavno je u medijima progovorio Paul Hopkins, bivši BAT-ov zaposlenik koji je za tvrtku u Africi navodno odrađivao razne prljave poslove, uključujući potkupljanje političara za rušenje antipušačkih zakona, kao i policije. BAT-u za kraj možemo samo poručiti: ‘Dobro došao u raj!’

Zoran Milanović vješto je iskoristio rast BDP-a i na tom preokretu uspio je izgraditi predizbornu kampanju koja mu je kao izbornom autsajderu ipak donijela neriješen rezultat na parlamentarnim izborima. Suvremeni pogon Tvornice duhana Rovinj bio je jedna od ključnih stavki u pregovorima o prodaji TDR-a. Uvjet je bio da se proizvodnja zadrži u Kanfanaru. Vlahović je u tome uspio, na radost lokalne zajednice i ministra financija.

VALUTA KOJA RASTE i bez ‘afričke šljive’ višegodišnja je tema koja je 2015. doživjela vrhunac. Država je odlučila ukinuti dužničko ropstvo i donijela je najščekivaniji zakon godine – onaj o konverziji kredita u švicarskim francima. Tom se odlukom pridružila rijetkim zemljama koje su uzbudile bankarske vode. Banke su se odmah postavile na noge zbog potencijalnih gubitaka. Iako konverzije još nisu provedene, zasad su prikazale gubitke od 4,5 milijardi kuna, a najavljuju osam. No ministar financija Lalovac nije se dao smesti – imao je pripremljen porez na kreditnu aktivu banaka. Tim bi porezom od jedan posto na dobit od 400 milijardi kuna u 2014. lako riješio problem švicaraca.

Banke su svakako ozbiljnije doživjele Lalovca nego što su 2011. doživjele bivšu premijerku Jadranku Kosor kojoj su na sastanak o rješavanju švicaraca poslale nižerangirane bankare, no ipak su reagirale prijetnjama i podigle ustavnu tužbu. Dužnici u švicarcima dobili su izračune, a neki su ostali nemilo iznenađeni još višim ratama i većim dugom jer su pojedine banke u izračunu primjenjivale ‘svoje tumačenje zakona’ te više kamatne stope od onih koje su nudile. Zbog pritiska javnosti i Udruge Franak odlučile su napraviti nove izračune prema kojima rate kredita ne bi bile toliko visoke. Vlada je možda dobila bitku za švicarac, no njuši se rat s bankama zbog samovoljnog određivanja fiksnoj djela u promjenjivim kamatama starih dužnika u eurima. Epilog će tek uslijediti.

Sanaderovo puštanje na slobodu poznati bloger na Youtubeu Vitaly pretvorio je u pravi igrokaz skočivši na automobil bivšeg premijera. Svaki izlazak velikih ‘faca’ iz zatvora bio je svojevrsni medijski događaj. KOLIKO SE GOD STJEĆE DOJAM da u turizmu svake godine rušimo neke rekorde, da se ministri turizma ponavljaju kao papige, ovaj je put ‘za istač’. Ove smo godine doslovce ‘rasturili’. Premašili smo najbolje, ikada ostvarene rezultate iz 2008., kad je od turizma Hrvatska ostvarila oko sedam i pol milijardi eura prihoda (ove godine očekujemo više od osam milijardi).

To pokazuje i statistika za prvi 11 mjeseci koja kaže da je na Jadranu i u Zagrebu boravilo ukupno 14 milijuna gostiju koji su ostvarili 78,1 milijun noćenja, što je porast od 8,2 posto u dolascima odnosno od 6,7 posto u noćenjima u usporedbi s istim razdobljem 2014. Sve županije bile su u plusu, a apsolutni je pobjednik Grad Zagreb sa 12-postotnim rastom, koji je ujedno globalno proglašen najboljom adventskom destinacijom u Europi. Zagreb je počeo oživljavati dugogodišnji san o produljenju sezone. Svjedočili smo i otvorenju najviše novih turističkih objekata u jednoj godini (30-ak hotela), a napokon je raspisan i dugoočekivani natječaj za privatizaciju Kupara.

Bilo bi nepoštano ignorirati neke institucionalne inicijative koje su neke procedure ubrzale, neke pojeftinile i tržište dovelo u red. Međutim, objektivno, ovogodišnji uspjeh ipak najviše možemo pripisati vrlo dobrim vremenskim prilikama, odnosno suncu koje nam je bilo glavni izvor zarade. Uz to, Hrvatska je pobrala vrhne od niza nesretnih okolnosti u drugim zemljama Sredozemlja. Nezapramćene gužve zabilježene su ljetos u splitskoj zračnoj luci, pogotovo u vrijeme održavanja festivala Ultra Europe.

HRVATSKO SUDSTVO TREBA ozbiljnu rehabilitaciju. Jer ako, ne daj Bože, poželite pokrasti i oštetiti državu za milijarde, izbjegavati poreze, dodjeljivati poslove rodbini i prijateljima bez natječaja ili skriviti prometnu nesreću sa smrtnim posljedicama, ne bi bilo loše to učiniti u Hrvatskoj. No nemojte slučajno prelaziti cestu pješice preko crvenoga! Dok se takve ozbiljne i opasne prijestupnice ‘zakucava’ na pod, malo mlađa gospoda (često bezobraznija od gore spomenute gospode) osumnjičena za kaznena djela teška milijarde i nekoliko ljudskih života imaju potpuno drugačiji tretman.

Dočekuje ih se s tamburašima (jer su krali, ali i nama dali), a lijepo ophođenje prema njima zajamčeno im je i na cesti i u Remetincu. Čak i sloboda ili, primjerice, nastavak vođenja najvećega gradskog proračuna u Hrvatskoj. Milan Bandić, Tomislav Horvatiničić, Zdravko Mamić (njegov brat također) i Ivo Sanader bili su glavni dionici sudskih kontroverznih predstava. Ustavni sud donio je 2015. niz odluka o kojima javnost i dan-danas raspravlja: od uklanjanja presude Sanaderu u slučajevima Ina – Mol i Hypo do prihvaćanja žalbe zagrebačkoga gradonačelnika Bandića. Svatko je nedužan dok ga sud ne proglasit krivim. A Horvatiničić je kriv. Zagrebački poduzetnik osuđen je na uvjetnu kaznu od godinu i osam mjeseci s rokom kušnje od tri godine zbog izazivanja pomorske nesreće u kojoj je poginuo talijanski bračni par. Najveći je pak apsurd: i dalje smije upravljati brodom!

Hrvatska je početkom godine dobila prvu predsjednicu. Kolinda Grabar-Kitarović iz NATO-a se vratila jer više nije mogla gledati ‘vukovarske majke u državi koja tone’ i za dlaku odnijela pobjedu preuzevši predsjedničku fotelju od Ive Josipovića. Nudila je toliko željenu promjenu izbjegavši iznošenje stajališta o niz političkih pitanja odgovorima: ‘To je vrlo teško pitanje’; ‘To je užasno teško pitanje.’ I pobijedila, preživjevši i viceve o plavušama i pokušaje diskreditiranja vrijedanjem na osobnoj razini.

Iako je u izbornu utrku ušla kao barbika HDZ-ova šefa Karamarka, brzo mu se ‘otela kontroli’ i pokazala da osim slike ima i ton te da nije stranački previše subjektivna. Odbila je pritiske u izboru novog mandatara i smirivala strasti pozivajući na razum. Za razliku od Josipovića, vrlo je aktivna u političkom životu, a i njezin je glazbeni opus pomalo širi – sluša Thompsona, ali i Céline Dion. Dosad se nekoliko puta ‘počupala’ i s premijerom Milanovićem, ličila je, ribarila, čak i trajekt uvela u luku. Odredno je ponovno postala i studentica. Vrlo je ambiciozna, pametna, sposobna i svjesna toga.

Selidbu s Pantovčaka u vilu u Visokoj, jedno od svojih prvih izbornih obećanja, nije ispunila, a živi bili pa vidjeli hoće li i druga. Uključujući ono da će Hrvatska postati jedna od najrazvijenijih zemalja EU. Sretno s time!

UVRJEĐENO JE MIŠLJENJE da mali i srednji poduzetnici uglavnom nemaju dovoljno kapaciteta da bi sami mogli biti konkurentni na stranom tržištu pa im je nužna institucionalna pomoć države i fondova EU. Za neke je to sigurno točno, no u posljednje vrijeme sve je više primjera malih poduzetnika s velikim idejama, ali i ‘mudima’. Oni ne trebaju pomoć države, svoj put usmjerili su na globalno tržište i postigli bolje rezultate od nekih velikih tvrtki.

Primjerice, čakovečka IT tvrtka Media-Soft jedna je od vodećih u svijetu u segmentu CRM (Customer Relationship Management) softvera za farmaceutsku industriju. Infobio je pak jedan od svjetskih lidera u pružanju naprednih mobilnih usluga, proizvodnji rješenja za telekomunikacijske operatere. Predvodnik je globalnog uspjeha, dakako, Mate Rimac sa svojom tvrtkom Rimac Automobili koja se specijalizirala za proizvodnju vrhunskih električnih vozila. Njega je ove godine Portal Polito uvrstio na svoj popis 28 najutjecajnijih osoba EU na svome području rada.

U društvo ‘malih globalnih’ ubraja se i startup Agrivi koji je na svjetsko tržište lansirao inteligentni sustav za upravljanje poljoprivrednom proizvodnjom te je na dva globalna startup-natjecanja, u Kopenhagenu i Seulu, izabran za najbolji startup-projekt na svijetu. Tu su i tvrtke Dok-ing, Šestan-Busch, Tema itd. Sve su one ili pogodile tržišnu nišu ili su je same stvorile.

IZBJEGLIČKA KRIZA jedan je od glavnih događaja koji su obilježili godinu u svijetu, pa tako i u Hrvatskoj. Europska komisija objavila je da je u prvih 11 mjeseci ove godine u EU ilegalno ušlo 1,3 milijuna izbjeglica i migranata, a kroz Hrvatsku je prošlo njih 500-tinjak tisuća. Za razliku od susjeda, Mađarske i u posljednje vrijeme Slovenije, koje su svoja stajališta izražavale zidovima i žicama, Hrvatska se u izbjegličkoj krizi pokazala humano osviještenom i široke ruke.

Neki analitičari kritizirali su Vladine poteze komentiravši da se nismo dobro organizirali i pripremili za doček migracijskog vala, no do sada se u Hrvatskoj nije dogodio nijedan ozbiljniji incident te je većina izbjeglica samo prošla kroz zemlju, ne zadržavajući se dugo u prihvatnim centrima. U cijeloj situaciji najviše se istaknuo ministar unutarnjih poslova Ranko Ostojić koji se pokazao kao izvrstan terenski operativac. S obzirom na to da će migrantski val u svijetu trajati godinama, teško je predvidjeti kakve će dugoročne posljedice ostaviti na Hrvatsku, na strukturu stanovništva i radne snage.

Hrvatska, tako ‘humano osviještena’, trenutačno je jedina zemlja članica koja je duž kopnene granice doslovno ograđena od susjednih zemalja, Slovenije i Mađarske, te od ostatka Europske unije. Slovenska žilet-žica postala je simbolom otpora protiv slovenskog premijera Mire Cerara i predmet dobre zafrkancije istomišljenika susjednih zemalja.