-
Donedavno ste bili protivnik HGK, kako sada gledate na njezinu ulogu? – Komora ima svoju ulogu u predstavljanju poduzetnika. Mora se mijenjati, ali moj zadatak nije transformacija Komore. Mi samo želimo dati malo bolji smisao IT udruzi. Do prije godinu, dvije IT nitko nije percipirao kao ozbiljnu industriju. U tom je smislu pomogao i put premijera Milanovića u SAD. Premda nije donio ništa konkretno, stavio je IT na stol i odonda se o njemu govori.
-
Koji su vam ciljevi na ovoj funkciji? Već postoji nekoliko IT udruga koje unatoč svojim nastojanjima nisu baš postigle mnogo. – Ne vidimo razlog da se u 21. stoljeću donose zakoni koji se odnose na našu industriju, a da se nas ništa ne pita. Želimo biti relevantan sugovornik i savjetnik pri pisanju novih zakona. Danas je IT ključna kompetitivna prednost. I lokalna, a pogotovo globalna kompetitivnost isključivo je u rukama IT industrije jer bez nje ne možete biti uspješni ni u turizmu ni u poljoprivredi. Moramo postići to da napokon zaživi obrazovni sustav prilagođen digitalnom društvu. Sa svakom reformom školstva mi se vratimo sto godina unatrag, sljedeće što očekujem jest uvođenje obveznoga grčkog umjesto informatike.
-
Što mislite da možete konkretno postići? – Možemo utjecati na to da se u donošenju zakona ne dogode propusti koji svima otežavaju život. Htjeli bismo da kažu: IT udruga pri HGK rekla nam je da to ne radite. Bilo bi dobro da se pri donošenju svakog novog zakona stavi indeks koliko on pomaže ili odmaže konkurentnosti hrvatske industrije i koliki administrativni teret nameće hrvatskom poslodavcu. Nemilosrdno se donose zakoni kojima se prebacuje administrativni teret na poduzetnike. Sada će nam, doduše, sami obračunavati porez nakon što im mi sve pripremimo, pa će moći kompjutori Porezne uprave samostalno izbaciti obračun tako da ne moramo dolaziti na šalter, što je prvi pomak od 19. stoljeća. Moramo liberalizirati Zakon o radu i pokušati društvu i državi objasniti da Uber nije loš. To su poslovni modeli koji su ovdje da ostanu i zašto ne bismo bili lideri u njihovu prihvaćanju? Zašto ne bismo omogućili hrvatskim radnicima da rade od kuće ako to žele. Sada imamo jedan zakon koji to omogućava i sedam drugih koji otežavaju ili sprečavaju. Stvorimo digitalno društvo u kojem će nam svima biti bolje ili ćemo opet ostati među državama s kojima se ne želimo uspoređivati.
-
Je li vam McDonald’s i dalje najveći klijent? Kakva je sada struktura prihoda Spana? – U prihodima nam nije najveći klijent, za McDonald’s radimo samo usluge, ali s pomoću Microsoftovih tehnologija koje nam u Hrvatskoj još nisu raspoložive i to nam je odlično jer imamo uvid u novosti. Radimo za globalni McDonald’s i nekoliko njihovih tvrtki po svijetu, ponajviše u Ujedinjenom Kraljevstvu. Kad je riječ o strukturi prihoda, najviše fakturiramo licencije, ali živimo od usluga, posebno podrške. I ‘cloud’ je u porastu, ali to su još male brojke. Ove smo godine napravili 120 projekata.
-
Kako vi u Spanu rješavate problem nedostatka kadra i njegova odljeva u inozemstvu? – Nije problem samo u tome što mi kao industrija nemamo kadra, problem je što općenito ne obrazujemo buduće članove digitalnog društva pa se ni naši korisnici onda ne znaju služiti tehnologijom. Hrvatski menadžeri mahom i dalje misle da je IT ono nešto usput. Mi u Spanu nemamo nekih problema s pronalaskom kadrova i privlačimo jako dobre kandidate. Otišlo nam je nekoliko ljudi, ali to je normalno. Odljev mozgova ne bi bio problem kada bismo te ljude nakon nekog vremena mogli vratiti natrag.
-
Nedavno ste izložili zanimljivu ideju o stvaranju poreznih klastera i upozorili na problem oporezivanja intelektualnog vlasništva. – Kad je riječ o toj inicijativi, to je porez koji se odnosi na mali broj hrvatskih tvrtki koje prodaju softverske licencije. Nama je lani dva milijuna kuna kapitala ostalo zarobljeno u proračunima članica EU jer nam Porezna uprava to tek na kraju godine priznaje kao porezni odbitak uzimajući u obzir činjenicu da postoje sporazumi o sprečavanju dvostrukog oporezivanja. U međuvremenu nam je opterećen novčani tok. Naravno da ne poznajem poduzetnike ni u jednoj državi koji misle da su porezi pravedni. A naša je država apsolutno najlošija i mi smo potpuno iscrpljeni porezima. Ni kao tvrtka ni kao industrija ne tražimo privilegije. Radije bih vidio jednu širu poreznu reformu, ne samo ukinjanja visokih stopa poreza na dohodak.
-
Rekli ste da idućih godina vidite sjedište svoje kompanije u nekoj zemlji s manje birokratskog iživljavanja. Radite li nešto vezano uz to? – Ako nam birokratski teret postane nepodnošljiv, nastavi li se samovolja hrvatske birokracije, jaz između obrazovnog sustava i tržišta rada, ne damo vize za strance, morat ćemo otvoriti tvrtku negdje drugdje u EU gdje je situacija u vezi s tim pitanjima bolja. Mi mislimo uvijek biti hrvatsko poduzeće, ali nema razloga da zbog poreznih opterećenja ili problema sa zapošljavanjem nemamo centralu u npr. Beču. Ako plaćaš porez i ne muljaš, poreznici u Americi su ti prijatelji jer žive od tvoje love. Kod nas i dalje postoji stajalište iz Kraljevine kada su državni činovnici bili kraljevi namjesnici koji su morali paziti da se ne uzme kraljevo i ta tradicija još živi u Hrvatskoj i ljudima se ne da disati. Kafić je možda teško preseliti, ali IT tvrtka je mozik i laptop. Otvoriti tvrtku u Irskoj može se i putem interneta.
Ako moja djeca žele svoju tvrtku, neka je osnuju
Koliko ste daleko odmaknuli u konkretnim planovima za preseljenje? – Razmišljamo o tome, ali još ne realiziramo. Želimo izaći na tržište kapitala i ako nam investitori budu uvjetovali preseljenje centrale iz Hrvatske, onda ćemo to učiniti. Programeri i razvoj i dalje bi ostali tu jer želimo ostati hrvatska tvrtka.
Kada planirate izaći na tržište kapitala? – Tijekom tri do pet godina. Ušli smo u program Londonske burze koji će nas školovati za taj iskorak. Ne možemo niti planiramo dosegoviti veličinu koja je potrebna za Londonsku burzu, pa bismo vjerojatno izašli na Zagrebačku ili neku sličnu. No kako je rekao Bill Gates, u IT-u si uvijek šest mjeseci od bankrota.
Zašto to planirate? Kako vidite daljnji strateški razvoj Spana? – To je jedna od rijetkih stvari koje nismo napravili.
S izlaskom na tržište kapitala mogli bismo premostiti barem jedan problem s kojim se suočavaju hrvatske tvrtke – nedostatak kapitala i ljudi. Kakvi su vam planovi dotad? – Da, mi moramo bježati od velikih poslova jer jednostavno nemamo snage ni ljudi za to. U europskim uvjetima smo mikroskopska tvrtka. Planirali smo biti butik tvrtka, ali nas je stalno tržište tjeralo dalje i sada smo došli na oko 250 zaposlenih u grupi, s tim da nam je plan za iduću godinu zaposlit još stotinu novih.
To je prilično ambiciozno. – Ove nam je godine plan bio zaposliti 40 ljudi, a zaposlili smo ih 80. Ruka nam je na ručnoj, ali još ne povlačimo. Posebno se brzo razvija odjel za aplikativni razvoj koji smo formirali u Osijeku. Sve to zasad financiramo iz vlastitog kapitala i to nas ograničava u brzini rasta. S druge strane, to je možda dobro jer i ne treba rasti prebrzo.
Na čemu se temelji ovako velik rast u prihodima i broju ljudi u posljednje dvije godine? – Ove će godine Span imati oko 210 milijuna kuna prihoda u odnosu na lanjskih 180 milijuna, a na razini grupe to će biti ukupno 240 milijuna kuna. U prihodima rastemo prema stopi od 20 posto, a u broju ljudi mnogo više. Valjda je došlo naše vrijeme. Uvijek smo bili kompanija koja je pokušavala raditi upravo ono što je sada postalo moderno. Naš je pristup bio kroz softversku stranu, nikad nismo bili orijentirani na hardver pa su nam ‘cloud’ i servisna industrija super. Zapošljavamo zaista najbolje ljude u Hrvatskoj i sami ih dodatno obrazujemo, imamo dobar ‘track record’ i ne gubimo kupce. Ono što prodajemo u inozemstvu strogo je fokusirano i specijalizirano. Sada nam je otprilike pola prihoda od izvoza, a pola s domaćeg tržišta gdje radimo za sve veće kompanije.
Lani ste akvizirali Infocummulus, planirate li se dalje širiti na taj način? – Da, fit s Infocumulusom bio nam je savršen. Sigurno nećemo ići u ERP, ondje smo bili i opekli se. Razmišljamo ponajprije o akvizicijama koje bi nam donijele intelektualni kapital i o tvrtkama koje imaju vlastita rješenja koja bi nam pomogla u vertikalizaciji. Sada punimo kasu i želimo da taj rast bude financiran na kvalitetan način, ali o tome ćemo vjerojatno govoriti potkraj 2016.
Imate tvrtke u Europi i SAD-u, kakvi su vam planovi za Aziju? – Upravo otvaramo tvrtke u Azerbajdžanu i Turkmenistanu, zaposlili smo direktore ondje. Iako se danas internetom može pokrivati cijeli svijet iz jednog ureda, za veće projekte nužna je lokalna prisutnost. Područje Kaspijskog jezera vrlo nam je zanimljivo, relativno je blizu, dobro se razumijemo, a potencijal rasta je vrlo velik. Osim te dvije tvrtke, ove godine otvaramo i ured u Pragu. Planiramo se širiti i iduće godine.
Imate li vi ponuda da prodate tvrtku? Prije niste bili zainteresirani za financijske investitore, a imali ste loša iskustva sa strateškim, kako sada gledate na to? – I da i ne. Nude nam razna aranžmane, ali u načelu ništa što bi nas sada zanimalo. Nakon lošeg iskustva 2000. s mađarskim strateškim investitorom, 2007. otkupili smo njihov udio. Zapravo, financijskog investitora uzimate jer želite rasti, a strateškog jer mislite osvajati tržišta. Mi sa strateškim to nismo uspjeli i sami smo se proširili vani, pa smo promijenili mišljenje. Razgovarali smo s nekoliko potencijalnih financijskih investitora, ali moramo si prvo do kraja preokrenuti mentalni sklop u glavi da ćemo imati financijske gazde kojima moramo polagati račune, što nismo bili naučeni u ovih 25 godina.
Span je imao i neuspješno iskustvo spajanja s još dvije tvrtke u Atento. Zašto u Hrvatskoj koja obiluje malim IT tvrtkama taj model ne uspijeva? – Model Atenta bio je da se preko njega rade samo veliki projekti, no mjesec dana nakon osnivanja došla je kriza i nije bilo velikih projekata. Mislim da je razlog to što je emotivni kapital, ljepša riječ za taštinu vlasnika, u Hrvatskoj velik. I mi smo takvi. No sve ovisi o tome je li vam cilj izaći iz tvrtke bogatiji ili da se vaš poslovni model perpetuira i tvrtka raste. Mi imamo dogovor, ne ostavljamo tvrtku djeci ni unucima. Svojoj djeci sam rekao, ako želite tvrtku, osnujete je, a od mene ćete dobiti školovanje gdje god želite. Željeli bismo da Span uspije, ali ne nužno s nama jer bi s nama otišao i u mirovinu. Mi sada zapošljavamo isključivo mlade, koliko god to diskriminatorno zvučalo. Ja sam oduševljen njima.
