Poslovna Hrvatska 2016.

Nažalost, riječ je o samo dvjema tvrtkama, Granoliju i Tankerskoj Next Generationu. Njihova bi pozitivna iskustva ipak trebala pokrenuti i druge tvrtke na to da svjež novac u idućoj godini potraže na tržištu kapitala.

Nakon dugih sedam godina suše, 2015. investitori na domaćem tržištu kapitala imali su priliku kupovati dionice na inicijalnim javnim ponudama. I to dviju tvrtki: Granolio i Tankerska Next Generation (TNG) probili su sedmogodišnji led i odlučili se na rizičan potez za hrvatske prilike – novac potražiti na tržištu kapitala. Doduše, Granolio je svoj IPO proveo na prijelazu godine, a dionice je na burzu uvrstio u siječnju.

S obzirom na to da je IPO posljednji proveo telekomunikacijski operator Optima Telekom 2009., a od tada je tržište kapitala doslovce oronulo, naravno da su šok i nevjera bili legitimna reakcija na Granolio i TNG. Iako se godinama pokušava naći način na koji oživiti domaću burzu, takav potez dviju tvrtki zapravo je bio korak u pravom smjeru. Naime, nakon TNG-a i Granolija na tržištu kapitala počelo se nešto događati: Luka Rijeka i Podravka odlučile su dokapitalizirati se izdavanjem novih dionica, a Zagrebačka burza upustila se u kupnju Ljubljanske. Dakle, nešto se ipak kreće.

Promatrajući iskustva tvrtki koje su IPO provele 2007. i onoga što se sve s njima dogodilo, nažalost, može se reći da za neke investitore iskustvo nije bilo dobro. Optima Telekom gotovo je propao, Magma gotovo ne postoji, a cijena HT-ove dionice u IPO-u od 265 kuna daleko je od današnje. Ipak, tko je zadržao Inine dionice, danas ih može prodati po gotovo dvostruko većoj cijeni, Atlantic Grupa odlično posluje, a Genera ima novog vlasnika.

I što nakon IPO-a? Primjeri koje smo nabrojili dijelom su optimistični, a dijelom, nažalost, nisu. Iako je možda prerano govoriti o dobrim ili lošim posljedicama za TNG ili Granolio jer još nije prošlo ni godinu dana od IPO-a, bio je to dobar potez. Granolio je prikupio 94 milijuna kuna svježega kapitala, a Tankerska plovidba, čiji je predsjednik Uprave Mario Pavić, donijela je odluku o osnivanju nove kompanije čije je upravljanje preuzeo John Karavanić; novac za njezinu poslovanje odlučili su potražiti na tržištu kapitala.

Strateški je procijenjeno da će osnivanje nove tvrtke specijalizirane u specifičnom segmentu brodarstva uz njezinu uvrštenje na tržište kapitala omogućiti tvrtkin snažni razvoj. Uspjeh se gradio na temelju transparentnosti i učinkovita poslovnog modela zasnovanoga na minimizaciji rizika. Ponudom dionica javnosti prikupljeno je malo više od dvjesto milijuna kuna, ali važnije je naglasiti da je TNG stekao partnere koji će biti potpora u tvrtkinu razvoju – kažu nam u TNG-u.

Novac koji su prikupili od investitora vrlo su brzo iskoristili za proširenje flote brodova, a ni 80 dana od uvrštenja zaključili su akviziciju dvaju ugovora za novogradnje (Vukovar i Zoilo) u južnokorejskom brodogradilištu Hyundai Mipo.

Vukovar i Zoilo imali su osigurano zaposlenje i prije isporuke iz brodogradilišta te su vrlo brzo integrirani u flotu. Oba broda zaposlena su trogodišnjim ugovorom, što donosi dodatnu stabilnost TNG-ovu poslovanju i umanjuje rizike uobičajeno ciklične brodarske industrije – ističu u TNG-u. No to nije bilo dovoljno, trebali su još novca za još novih brodova.

TNG je nastavio povećavati kapital već u drugom kvartalu, procijenivši da su tržišni uvjeti na tržištu novogradnji, ali i vozarine, na razinama koje će potpuno opravdati akviziciju novog ugovora za novogradnju, pa su najveći dioničari u lipnju uložili dodatnih 104 milijuna kuna. Pag, kako se zove najmlađi tanker u floti TNG-a, kupljen je u srpnju, završen je u korejskom brodogradilištu SPP-u i isporučen 4. prosinca – kažu u Tankerskoj Next Generationu.

Kad se podvuče crta, TNG je 2015. u dvije ponude dionica prikupio 312 milijuna kuna. Osnovu transakcije omogućila je Tankerska plovidba koja je inicijalno dokapitalizirala TNG, ali sudjelovala je i u naknadnim ponudama dionica. Većinu novca uložila su društva za upravljanje obveznim i dobrovoljnim mirovinskim fondovima, osiguravajuća društva, investicijski fondovi i privatni investitori koje u TNG-u smatraju partnerima s kojima razvijaju tvrtku.

Prikupljena sredstva iskorištena su za proširenje flote, odnosno za financiranje triju akvizicija novih ekodizajniranih MR tankera s obojenim tankovima tereta, tzv. product tankers, kao što su Vukovar, Zoilo, Pag. Tako je TNG osigurao dovoljnu razinu kapitaliziranosti i umjerenu razinu zaduženosti – naglašavaju u tvrtki. Ukupna vrijednost flote procjenjuje se na više od dvjesto milijuna dolara, a prosječni su dnevni prihodi ugovoreni ove godine oko 17.600 dolara po danu za trogodišnje ‘time chartere’ te oko 18.900 dolara po danu za jednogodišnje ‘time chartere’.

TNG je ponudom dionica dobio brodove. A što su dobili investitori? Oni koji su kupili dionice Tankerske Next Generationa, platili su ih u IPO-u 65 kuna po komadu, a cijena dionice u SPO-u bila je 68 kuna.

Odonda se dionicom Tankerske Next Generationa trguje na razinama višima od početnih. Najviša cijena koju je dionica postigla ove godine bila je 83,96 kuna. Ova godina još nije zaključena, zato još ne možemo govoriti o dividendi. O njezinu iznosu ovisno o rezultatima poslovanja odlučuje Glavna skupština dioničara – kažu u TNG-u.

Javna ponuda dionica veoma je složena i zahtjevna aktivnost koja podrazumijeva potpunu predanost cijelog tvrtkinog tima kako bi se uspješno provela. U organizaciji u kojoj je svatko opterećen redovitim dnevnim aktivnostima priprema javne ponude dodatno je opterećenje svih resursa i zahtijeva poseban angažman svih zaposlenika. Pripremajući izlazak na burzu, intenzivno se surađuje s velikim brojem ljudi izvan tvrtke. TNG je, kažu, IPO-om i SPO-om dobio snažne i pouzdane partnere koji ga prate u razvoju i investicijama te, naravno, brojne prijatelje bez kojih uspjeh sigurno ne bi bio tolik.

Aktivnosti inicijalnih javnih ponuda 2015. nisu trebale završiti s TNG-om. Vlada je najavila kako će se investitorima i građanima ponuditi dionice Hrvatske elektroprivrede i Hrvatskih autocesta. Počeli su postupci istraživanja, izrade ponuda, analiza tvrtki, no ništa se nije dogodilo. Vlada je odustala. Iako situacija na domaćem tržištu kapitala nije sjajna, nije ni toliko loša u odnosu na prije pet ili šest godina. Međutim, Vlada uporno zanemaruje tržište kapitala kao izvor novca, kao partnera u privatizaciji i oživljavanju gospodarstva. Svi potezi koji se vuku i sve odluke koje država donosi, nažalost, nisu dio strategije ili ideje, nego mjestimični projekti, pa ako uspiju, odlično. Za razliku od naših vlada one u Turskoj i Poljskoj itekako su prepoznale što znači imati stabilno i napredno tržište kapitala, koliko ono vrijedi te zašto mora biti uključeno u razvoj gospodarstva. Dosadašnji hrvatski ministri financija i premijeri to nisu shvatili, a možemo se samo nadati da neki idući hoće. Dotle će tvrtke koje imaju kapaciteta mjestimice provoditi inicijalne javne ponude, a druge će čekati. Kao i naše gospodarstvo.