Dimitrije Trbović

Zapravo je intrigantno pisati članak u kojem se obraćate čitateljima s idejom s kojom se većina deklarativno slaže, čak ima onih koji se i zaklinju u nju, ali realno ih je vrlo malo doista uspješno u tome. Ne začuđuje što većina novih platformskih pothvata zapravo potječe iz garaža jer staro očito mora umirjeti da novo nastane, prije svega ondje gdje ima ideja i gdje se duboko vjeruje u nove koncepte. U razgovorima s kolegama u gospodarstvu nerijetko započinjem raspravu o toj temi pitanjem o iznosu posljednjeg ulaganja i na što se ono točno odnosilo. Naravno, pogodit ćete da se prije svega ulagalo u čvrste objekte, da se nije ulagalo u online poslovanje. Pritom, molim vas, doista ne mislim na izradu internetske stranice, koje su minorni ulaganje (barem kad je riječ o iznosu). Zapravo se pitam što bi se dogodilo kad bi jedna tradicionalna industrija u Hrvatskoj, recimo maloprodaja, umjesto u gradnju prodajnog centra (pretpostavimo da je riječ o investiciji od 40-ak milijuna kuna) uložila isti taj iznos u razvoj nove platforme online poslovanja?

Zanimljivo, u tom trenutku na to pitanje dobivam od kolega prvi odmak, nesvjesni korak unatrag, prekrižene ruke jer znaju da javno ne smiju izreći koliko je to rizično. Budimo realni, online je seksi i takvi se projekti ne ruše na načelnim razgovorima, oni se, zapravo, ne mogu ni sa- graditi jednostavno u tradicionalnom konceptu poslovnog upravljanja. Zapravo, riječ je o generacijskim razlikama u menadžmentu. Zanimljiva je ta pojava jer, da se razumijemo, ne radi se o jednoj ili dvije generacije upravljačkih struktura, nego o nekoliko njih koje u Hrvatskoj upravljaju gospodarstvom. Prisutno je to čak i u mojoj generaciji menadžera u četvrtdesetima, koja je, vjerojatno, sada potpuno zavladala tržištem. Čak su i generacije mladih menadžera, onih u tridesetim godinama, pod snažnim utjecajem prethodne generacije te slabo i/ili nikako ne razumiju što znači razvijati online platformu, da to nije zadatak IT odjela u kompaniji, da se to ne odnosi na izradu tvrtkine internetske stranice i da to ne rade djeca s trećega kata tvrtke koji zovemo odjel za razvoj i unapređenje poslovanja (moramo ga imati jer ga svi veliki imaju) te kako to nije budućnost.

Posebno naglašavam ovaj dio jer ja zapravo nisam futurist laik i mislim da kada bih se bavio takvim oblikom predviđanja vjerojatno ne bih bio posebno uspješan jer ovaj poslovni koncept o kojem danas govorim, a zapravo govorim o danas i o trenutku, koji pjesnički možemo nazvati ‘u smiraj dana’. Jedinu su ozbiljno uspješan i, moram reći dominantan, smjer razvoja u današnjem globalnom gospodarstvu zapravo nove platforme iza kojih se kriju potpuni zaokreti u poslovnim strategijama. To ne znači da je netko nužno osmislio cijeli novi segment poslovanja ili da je samostalno promijenio navike potrošača. To u pravilu znači upravo suprotno. Znači da je iskoristio tehnološki val koji se pojavio na nekom području poslovanja. Da to objasnimo konkretnije, možemo analizirati Uber koji je izvrstan primjer takvih modela jer s jedne strane primjenjuje visoke tehnološke podloge, a s druge strane ulazi u rudimentarni dio uslužne prijevozne djelatnosti, odnosno taki-vožnje. Jasno je da će vam svaki Uberov vozač bilo gdje u svijetu reći kako oni nisu taks, već sasvim druga platforma, no budimo realni, ne govorim o jezičnoj semantici, odnosno ne govorim o tome kako se usluga naziva, već o tome kako je Uber u osnovi usluga transporta putnika na kratkim gradskim relacijama, zar ne?

Ali što je tu onda različito? E, tu je ključ novog načina promišljanja biznisa. Različit je doživljaj prijevoza, različit je odnos prema korisnicima usluge jer su oni koji nude transport, da tako kažemo, ‘osvijetljeni’ mogućnošću kritike dostupne svima.

Tu dolazimo do ključnog momenta u ovom članku, a odgovor na to pitanje glasi – platforma. Naime, samo su platforma i novi način promišljanja u pružanju cjelokupne usluge doveli do tog stupnja razvoja. Vi s pomoću aplikacije i ocjena vozača (nije nađen spomenuti da i Uber vozači ocjenjuju vas, dakle pokušajte biti alkoholizirani, nepristojni ili neljubazni u Uberu pa očekujte sljedeću vožnju – nikada). Zapravo, ocjenjujete uživo cijeli poslovni model, koji se tako može mijenjati gotovo svakodnevno. Količina informacija koje stignu od korisnika tako oblikuje poseban ekspertni sustav koji se na neki način svakodnevno samonadograđuje i unapređuje. To je pravi primjer izvrsne platforme.

Želite dalje? WhatsApp? Jesu li osmislili nov način komunikacije? Vjerojatno nisu jer su iskoristili tradicionalnu industriju telekomunikacija (vidite o čemu govorim jer je, zapravo, riječ o oksimoronu u jednoj rečenici – tradicionalan i telekomunikacije) i ponudili malo drugačiji doživljaj komuniciranja s drugom osobom. I napokon, u konceptu What-sAppa i Ubera genijalno je to što su se naslonili na postojeću infrastrukturu, nisu gradili svoju. Oni grade virtualni ekspertni sustav koji se ‘samonadograđuje’ u pozadini i u tome je ključ uspjeha.

Je li vam poznato kad je postalo ozbiljno pitanje pravog dosega platforme Airbnb? Onda kad su se prvi put direktori velikih hotela u Parizu pobunili protiv aplikacije koja im oduzima kruh, i to direktori hotela Four Seasons i Ritz Carlton, koji su perjanica hotelske industrije u svijetu. Zamislite aplikaciju koja je ugrozila takve lance. A što ona čini? Samo povezuje ljude, ljude koji trebaju smještaj i one koji ga nude. Riječ je o tvrtki staroj samo nekoliko godina (ozbiljno se na globalnom tržištu pojavljuje od 2012.) i koja je uspjela u kratko vrijeme zavladati novim tržištem.

Dobro, možda je sada vrijeme da objasnim zbog čega sam se toliko raspisao o toj temi. Prije svega, većina osoba koje se danas u Hrvatskoj bave upravljanjem taj dio ne smatraju važnim. Naravno da znaju za model, ali samo površinski ili, da se bolje izrazim, samo načelno. Možda je i nevažno u ovom trenutku da se dalje bavimo uspjehom ili neuspjehom Ubera i sličnih, ali smatram važnim da svi razmislimo o tome kako možemo razmišljati globalno jer za nas globalno obično završava na onome što mi zovemo regija, a to nije globalno.

Naravno, nisam ljud da pomislim kako u Hrvatskoj postoji i jedan gospodarski subjekt koji bi mogao postati globalni igrač u tradicionalnoj industriji (možda nekoj nišnoj). I upravo je u tome ključ jer su tvrtke o kojima govorim nastale prije samo nekoliko godina i postale globalni igrači, a sve doslovce iz garaže. Prednost koju ne iskorištavaju svi u tradicionalnom biznisu jest specifično znanje o potrebi potrošača. To je prednost koju imamo sada i možda još kratko vrijeme. Iskoristite je jer će u suprotnom i u vašu industriju doći neki novi platformski igrač koji će trajno promijeniti pravila igre; ne nužno igru, nego njezina pravila. Želim vam mnogo uspjeha u 2016., ali i mnogo hrabrosti za promišljanje o novim konceptima razvoja.