‘Život je truba’, treći film Antonija Nuića, ljubavno je pismo gradu Zagrebu, kao i djelo koje unatoč svim nedostacima koje takav život donosi afirmira obitelj kao najsigurnije utočište za individualne s manom. Nuićev film lišen je bilo kakva političkog konteksta, vrlo se lako mogao smjestiti u bilo koji europski grad. No, eto, ovaj se put događa u hrvatskoj metropoli koja se kroz leće direktora fotografije Radislava Jovanova Gonza doima kao moderan grad tople duše, kakvi bismo svi htjeli da češće jest.
Braća Navojec izvrsna su u ulogama neodgovornih, ali dobronamjernih razmetnih sinova, Iva Babić divno je razigrana, a o redateljevu kvalitetnom radu s glumcima najbolje govori to što je Zlatko Vitez kao ‘pater familias’ najimpulzivniji lik u filmu. Nepretenciozan, šarmantan, s prirodno napisanim i izvedenim dijalozima; jedini je nedostatak filma neuključivanje prijatelja glavnih protagonisti, što stvara dojam kao da izvan obiteljskih odnosa njihov život ne postoji.
‘Život je truba’ već je treći izvrstan domaći film ove godine, a ponajbolje funkcionira u kontekstu skorašnjih blagdana.
