Može Božo Petrov do iznemoglosti zazivati reforme, ali vladu HDZ-a i Mosta čeka drugi kriterij. Milanović im ostavlja blag izlazak iz recesije. Nasljednici će za preživljavanje morati bilježiti jednak ili bolji rezultat.
Ako je i bilo ikakvih dvojbi, riješene su ovog utorka na prednovogodišnjem skupu Hrvatske udruge poslodavaca. Izlazak iz recesije bez konkurencije je pojava koja je obilježila 2015. Najbolji dokaz bila je atmosfera na skupu. Odisala je poslovnim optimizmom okupljenih poduzetnika i menadžera. Koliko se god makroekonomski iskazan rast BDP-a od oko jedan posto nekima izvan biznisa činio kao statistička greška, u realnoj ekonomiji to izgleda ‘kao kuća’. Prije dvije godine, na istome HUP-ovu skupu, atmosfera je bila komorna. Nije se vidio kraj recesije. Beznade se moglo vidjeti i na licima uspješnih biznismena. Bilo je jasno što je učinila tada već petogodišnja recesija.
Prošle godine već se nazirala promjena raspoloženja. Oni koji su preživjeli i šestu godinu recesije znali su otprilike kako su završili 2014. Oni koji su se na vrijeme bili okrenuli izvozu, ali i oni koji su im bili dobavljači u lancu nabave, osjećali su posljedice ispravne orijentacije.
Ove godine većina okupljenih u zagrebačkom hotelu Westin iza sebe ima godinu u kojoj su ostvarili bolje poslovne rezultate nego prije. A atmosfera optimizma ima zaražan učinak. Mnoge tvrtke izvukle su iz lada odavno pripremljene razvojne projekte. Događa se neka vrsta zamašnjaka. Narudžbe se kapilarno spuštaju do najšire poslovne baze. Ili će se, s pomakom, spustiti. Naravno, ne za sve. Jer ima onih koji se nisu razvijali, nisu inovirali i nemaju probuđenim tržištem ponuditi ono što se trenutačno traži. Ali tko recesiju nije potratio na kukanje i čekanje rješenja odozgo, sada ima priliku.