Utjerivanje PDV-a

Iako poduzetnici u načelu pozdravljaju novi propis, svjesni su da će se naći u mnogim dvojbama: je li bolje ‘cinkati’ velikog kupca zbog neplaćanja pa ga izgubiti ili riskirati plaćanje kazne? A kao generatori neplaćanja u rokovima najčešće se apostrofiraju trgovački lanci i drugi veliki sustavi. Država pak s tim propisom nema dvojbi: naplatit će PDV od prvog ili od sljedećeg dužnika u lancu neplaćanja.

Od sljedeće godine država bi trebala utjerivati PDV od neplatiša, a ne kao do sada od isporučitelja robe i usluga, bez obzira na to naplatili svoja potraživanja ili ne. Kažemo da bi trebala jer će tvrtke Poreznoj upravi periodično morati slati izvješća o svojim dužnicima. Ipak, stvar je mnogo osjetljivija nego što se čini. Dva su moguća problema: jedan su poduzetnici, koji bi trebali ‘cinkati’ svoje dužnike, a drugi su dužnici, pri čemu se misli na velike tvrtke, pa je pitanje tko će se usuditi ‘cinkati’ ih. Ili je pak pitanje hoće li se država baš uvijek usuditi blokirati ih.

Država je odlučila okrenuti ploču i teretiti one koji ne plaćaju svoje obveze. Naime, prema Zakonu o PDV-u (članak 127., stavak 3., točka b) kaže se da tvrtka ili neka druga organizacija (tijela vlasti, ustanove…) kojima je isporučena roba ili usluga ‘odgovara za plaćanje PDV-a’. Da ne bude zabune, ako tvrtka koja je dužna platiti račun taj račun i plati zajedno s PDV-om, ništa se neće dogoditi jer brigu o uplati PDV-a državi snosi prodavač. U tom se članku govori o odgovornosti samo onih tvrtki (ili drugih poreznih obveznika) koje u roku ne plate isporučenu robu ili uslugu najmanje za iznos PDV-a. Dakle, država je tu sebe osigurala na obje strane.

Olakšanje za male? Primjerice, ako dužnik uplati samo dio duga u visini PDV-a ili malo veći od njega, država će od isporučitelja robe naplatiti PDV, a on će morati sâm pritiskati dužnika da mu plati ostatak. Ako pak dužnik ne plati ništa ili manje od PDV-a, onda će država utjerivati cijeli PDV ili ostatak od dužnika. U HUP-u takvu odluku istaknuli pozdravljaju. – To će mnogo značiti malim i srednjim poduzetnicima, sada će im biti lakše – kaže predsjednik HUP-ova Udruženja malih i srednjih poduzetnika Petar Lovrić.

Treba upozoriti na još jednu situaciju, na koju upozoravaju u HGK, u kojoj bi država mogla naplatiti PDV od dužnika. Riječ je o tome da se u transakciji ne izda račun ili da se izda s netočno obračunanim PDV-om. Utvrdi li inspekcija takvu situaciju, odmah će provesti mjere naplate PDV-a od isporučitelja usluge koji nije izdao račun ili ga je pogrešno obračunao; ako pak država ne uspije naplatiti taj PDV (zbog nedostatka novaca na računu), onda se i u takvoj situaciji teret obveze plaćanja PDV-a prebacuje na kupca, bez obzira na to je li on tu robu ili uslugu već platio prodavaču.

Država se vodi logikom da nije platio PDV. Država će od dužnika moći naplatiti PDV zato što će imati sve podatke o njemu. Naime, svaka tvrtka ili bilo koja druga organizacija morat će od sljedeće godine periodično, putem obrasca OPZ-STAT-1, slati izvješća Poreznoj upravi za sve one koji joj duguju, a prekoračili su rokove plaćanja. To znači da u izvještajima neće moći biti dužnici kojima još nije istekao rok plaćanja.

Riječ je o Pravilniku o obvezujućim mišljenjima, ispravku prijave, statističkim izvješćima i poreznog nagodbi na temelju kojih je napravljen taj posebni obrazac u kojem će pisati svi podaci onih koji ne plaćaju račune na vrijeme. U njemu će morati biti svi podaci o dužniku (visina duga, PDV…), a u posebnoj rubrici i broj dana kašnjenja, što znači da će država naplaćivati i zatezne kamate.

Ta je obveza za sve tvrtke postojala još od početka ove godine, no, kako čujemo, malo je onih koji su svoje dužnike prijavili državi. Jedan od razloga bio je taj što država nije imala sredstvo kojim bi natjerala tvrtke da joj prijave dužnike, što je sada riješeno obrascom OPZ-STAT-1. Upravo ovogodišnje iskustvo s neprijavljivanjem dužnika, što je bila zakonska obveza, pokazuje u kakvoj će se, prilično neugodnoj, situaciji naći oni koji potražuju novac od svojih kupaca. Naime, kako su nam rekli neki sugovornici, pitanje je tko će se usuditi prijaviti veliku tvrtku od čije narudžbe poduzetnik živi ili pak veliki trgovački lanac. Javna je tajna da se poduzetnici žale kako ih veliki trgovački lanac ucjenjuju da moraju sudjelovati u kojekakvim akcijama, do toga da vrlo često probijaju rokove plaćanja isporučene robe. Ipak, ne usuđuju se javno o tome govoriti jer se boje da bi trgovci mogli prestati naručivati robu od njih. Slično je, dakako, i s poduzetnicima koji velik dio proizvodnje ili usluge isporučuju jednom ili nekoliko kupaca, pogotovo ako su veliki.

Upravo zbog tako uspostavljenih odnosa te su tvrtke kojima se ne plaća na vrijeme tom zakonskom obvezom dovedene u neugodnu situaciju. Na to nas upozorava sugovornik s takvim iskustvom. S jedne strane, možda će izgubiti poslovog partnera, a s druge strane, ne prijavi li ga, njegova će tvrtka platiti od dvije tisuće do dvjesto tisuća kuna kazne, a on sâm kao odgovorna osoba platit će između dvije tisuće do dvadeset tisuća kuna kazne. Bit će kažnjena i obrtnik ili druga fizička osoba koja ima samostalnu djelatnost (primjerice odvjetnik, književnik, novinar…). Te će fizičke osobe, ne prijave li dužnika, biti kažnjene s dvjesto kuna do dvadeset tisuća kuna.

Država je postavila i rokove za podnošenje takvih izvješća. Tako će svatko tko ima dužnike koji imaju rok platiti dug do 31. prosinca ove godine, a ne budu ga platili ni do 31. siječnja sljedeće godine, morat će do 20. veljače državi prokazati sve njih. To je za dužnike iz ove godine, kako su nam objasnili u Hrvatskoj gospodarskoj komori, što znači da se u zakonskoj obvezni ne spominje da se moraju prijavljivati i dužnici iz prijašnjih godina.

To je, zapravo, početak i zato će do 20. veljače sljedeće godine biti obuhvaćeni dužnici iz cijele 2015. Međutim, već sljedeće godine tvrtke će morati kvartalno obavještavati Poreznu upravu tko su im dužnici, pa će tako za prvi kvartal morati biti poslan izvještaj do 20. svibnja, za drugi kvartal do 20. kolovoza, za treći do 20. studenoga te za četvrti do 20. veljače. Pritom se mora paziti da se svi dužnici upišu u svakom kvartalu bez obzira na to što su, primjerice upisani u prvom. Ako i dalje ne plate račun, morat će ih se upisati i u sljedećem te svakom drugom izvješću.

Pitanje je pak kako će se postavljati dužnici, pogotovo veliki. Nema sumnje da će tu biti podignuti nosova. Upravo se tu najviše misli na trgovačke lance, koji se u javnosti doživljavaju kao oni koji generiraju neplaćanje, no to je možda pomalo nepravedno jer se može čuti da i veliki sustavi ne plaćaju na vrijeme svoje dugove. Upravo zbog te percepcije javnosti pitali smo trgovačke lance što misle o toj zakonskoj obvezi, no nitko od njih nije odgovorio.

Postavlja se pitanje i hoće li država baš uvijek sjesti na račun velikih jer se često može čuti da im progleda kroz prste, a uvijek se kažnjavaju mali. Vlasnik tvrtke za proizvodnju čipsa i flipsa Kanaan Zvonko Popović govori da je imao loše iskustvo sa Željkom Kerumom koji mu je ostao dužan 400 tisuća kuna samo za PDV. Na sudu je, kaže Popović, Kerum uporno tvrdio da nema tu fakturu iako su je iz Kanaana priložili kao dokaz. Čak je i Kerum na temelju toga odbio pretorez, no sudu je, kaže, trebalo 2,5 godina da pronade tu fakturu. Zato se Popović slaže da je ta zakonska obveza dobrodošla, no isto tako veli da su to mrvice sa stola. – Mnogo je više proračun izgubio stečajnim i predstečajnim malverzacijama.

Osim toga pitanje je kakav će to učinak izazvati, odnosno tvrtke koje ne plaćaju račune zbog toga bi mogle brzo nestati – upozorava Popović. I knjigovođe nam kažu kako im je već puna kapa izmjena zakona i pravilnika o PDV-u. Tako jedan, koji je želio ostati anoniman, veli kako se u posljednjih šest mjeseci toliko toga izmijenilo, a promjene su se događale svakih deset dana, da više ne znaju ‘tko im glavu nosi’. No prilagodit će se jer nemaju izbora.

Lovrić kaže kako je s Poreznom upravom dogovoreno da će se svi ti podaci zbrojiti i javno objavljivati, pri čemu se nada da pri tom obrađivanju i prijavljivanju neće nastradati oni koji s plaćanjem kasne dan ili dva. Upozorava na veliki problem za koji tvrđi da je koruptivan. – To je uvođenje obveze revizije koja će zahvatiti i male poduzetnike. To je reket! Ako ste vlasnik svoje tvrtke, za koga da provodite reviziju? Za sebe ili za državu? – pita se Lovrić.

Isto tako poduzetnici upozoravaju na to da iako su takve promjene dobrodošle, država ne čisti sve što treba. Kad se donese novi propis ili obveza, stare obveze većinom ostaju. Tako, primjerice, poduzetnik koji ima benzinsku postaju kaže da za Ministarstvo gospodarstva ponedjeljkom i dalje mora slati aktualne cijene goriva koje prodaje, a utorkom nove. I te iste koje predaje utorkom opet idući ponedjeljak šalje u Ministarstvo gospodarstva. Da ne spominje desetke izvješća i obrazaca koje mora svakoga mjeseca slati Ministarstvu financija i Poreznoj upravi za prethodni mjesec. I sada će uza sva ta mjesečna i kvartalna izvješća morati slati i ona o dospjelim, a ne-naplaćenim potraživanjima.

Hoće li to biti udar na dužnike ili na one koji potražuju novac, vidjet ćemo. Bez obzira na to kakav će učinak izazvati ta zakonska obveza, valja primijetiti kako se država i ovako uvijek pobrine najprije za sebe. Zakonska rješenja prilagođava sebi i čini se da je i ovim zakonom potvrđeno kako je stvaranje povoljnoga poslovnog okružja u drugom planu u odnosu na državne potrebe. Kako ono kažu, Bog je u stvaranju svijeta okružje prilagodio sebi.