U Europi sigurno ima starijih novina od hrvatskih Narodnih novina, ali nije sigurno ima li ih još koje izlaze već 180 godina bez prestanka. Novine Horvatke, odnosno Narodne novine, a ponekad se pisalo i Horvatske Narodne Novine, sadržavale su i sadržavaju već na razini imena određenje svoga značenja. Uronjene u tri stoljeća narodnoga života, Narodne novine svjedoče o njegovim dramatičnim mijenama. I same su bile podložne mnogim promjenama, samo hrvatski jezik, kao svoju esenciju nisu nikad napuštale. Godina 1835, kad su se u Zagrebu – glavnom gradu banske Hrvatske – konačno pojavile prve novine na hrvatskom jeziku s književnim prilogom, također na hrvatskom jeziku, godina je s kojom je počeo hrvatski narodni (politički, književni i uopće kulturno-prosvjetni) preporod.
Prvi broj Novina Horvatkih pojavljuje se u sumraku jedne epohe, kad su pucali lanci na kmetskim rukama, a duh novoga prodirao sve dublje. Na hrvatskom su biću bile mnoge rane, a među najvećima bila je razjedinjenost i slaba prosvojenost naroda. U Zagrebu su tada izazile novine na njemačkom jeziku, kojim su u našem gradu mnogi i govorili, kao što se govorilo i mađarski, ali nije bilo rivalstva između njemačkoga i hrvatskoga o tomu koji će umjesto latinskoga biti službeni jezik u Hrvatskoj, nego se njemački i mađarski natječu za prevlast u našoj zemlji.
Ispunjen je jedan od najvažnijih ciljeva koje je hrvatski narodni preporod, u devetnaestom stoljeću stavio preda se – da hrvatski jezik, kao temelj narodnoga identiteta, bude slobodan i ravnopravan jezik među jezicima ostalih slobodnih naroda. Mijenjale su se države, politike i ideologije – sve je to ostavilo tragove u Novinama, ali one svoju osnovnu misiju – donijeti općenitu, ili službenu informaciju i vijest na hrvatskom jeziku – nikad nisu napuštale. I nisu prestajale izlaziti.
Povijest Narodnih novina povijest je i Novina i naroda i jedinstvenoga jezika toga naroda. Ni jedna hrvatska institucija ne sadrži u sebi toliko isprepletenost bitnih značajki novije narodne povijesti.
Narodne novine su i otvorena knjiga hrvatskoga nakladništva novina, knjiga i tiskarstva. Iako se čini da nije davno počela trgovina papirima i knjigama, i ta je današnja djelatnost Narodnih novina d.d. započeta sredinom devetnaestoga stoljeća u Gajevoj »novinarnici« (prodaja novina) i »knjigarnici« (prodaja knjiga).
Od srpnja 1849. Novine imaju istu funkciju koju imaju i danas. Tada su postale službeni list državne i banske vlade, primajući za to od austrijskih vlasti paušalnu godišnju naknadu od 1.000 forinti. Narodne novine su do 1861. izlazile pod različitim imenima. Prvi put su tim imenom nazvane 1843. Potpuno je nesporno, međutim, da su to iste novine koje su 1835. počele izlaziti kao Novine Horvatke. Sve djelatnosti, koje su se postupno razvijale od prvoga tiska na drvenoj preši u tiskarnici Franje Župana 1835. i danas su temelj poslovanja Narodnih novina d.d.
Hrvatska je tada bila dio Austrijske Carevine. Austrijski car bio je ugarsko-hrvatski kralj. Iako su hrvatske pokrajine Slavonija, Dalmacija i središnja Hrvatska činile, kako se tada govorilo, trojednu kraljevinu unutar Austrijske carevine, u njima su se govorili različiti hrvatski dijalekti bez zajedničke kodifikacije, a u hrvatskom se Saboru govorilo latinskim jezikom.
Nakon upornih nastojanja mladi, sposobni pravnik Ljudevit Gaj, dočekao je da mu s carskoga dvora u Beču stigne odobrenje za izdavanje novina na hrvatskom jeziku, koje je kralj potpisao 9. srpnja 1834. Tko je, zapravo, Ljudevit Gaj? Nijemac obrazovanjem, radio je za hrvatsku kulturu, nepopravljiv kajkavac, zagrijavao se za štokavštinu, Austrijanci tradicijom i lojalnošću, borio se za slavenstvo, oživio je »napoleonski ilirski bak«, napisao je hrvatsku pjesmu »Još Hrvatska ni propala«, koja je »prava parodija« njegovih „ilirskih i slavjanskih utopija“, kulturni i politički dilemat koji „najljuđu donikhoteriju“ smatra realnošću. Tako je jedan pisac pokušao portretirati Gaja uz proslavu stogodišnjice njegova rođenja.
Molbi koju je poslao Beču, Gaj je priložio program novina koje bi donosile vijest o seljačkom i kućnom gospodarstvu, prirodnim znanostima, zemljopisu, etnografiji, povijesti naroda i zemalja, književnosti i jezikoslovlju, pregled novih političkih događaja, uz pjesme, govore, priče, šale, anegdote, zagonetke i filozofska razmatranja.
Prvi broj Novina izazvao je 6. siječnja 1835. To je vrijeme u kome počinje stvaranje moderne hrvatske nacije. I u nekim većim europskim državama u 19. stoljeću od regionalnih govora i dijalekata počinje oblikovati nacionalni jezici što svakako ima upliva i na strujanja u Hrvatskoj. U tim kulturnopolitičkim previranjima sredinom 19. stoljeća Narodne novine su imale „predvodničku ulogu: bile su informator, komentator, mobilizator i moderator“.
Novine Ljudevita Gaja, hrvatske Narodne novine, ušle su s istim imenom i u istoj funkciji i u današnje digitalno doba.