BEZVLASCE

Možda uskoro napokon dobijemo vladu. Neki će reći: šteta. Upravo su se naviknuli na ‘odsutnost’ države, pa život teče relativno glatko, ako ni zbog čega drugoga, onda zbog izostanka straha da će na Markovu trgu niknuti još kakva ‘krampusova’ ideja o punjenju proračuna na račun privatnoga realnog sektora. U obranu teze da nam vlast nije nasušno potrebna odmah i sada povlače se i usporedbi s Belgijom koja je 2010./2011. izdržala Guinnessov čak 541 dan bez formirane vlade (589 ako se računa od dana raspisivanja izbora). Jest da Belgija nije najsjetljivi primjer konkurencnosti i djelotvornosti – i ona se u sklopu preporuka Vijeća Europske unije o programu stabilizacije bori sa slabim tržišnim natjecanjem i strukturnim zaprekama – no uspoređivati se sa zemljom kakvog-takvog demokratsko-kapitalističkoga naslijeda čini se bogohulnim.

Hrvatska je ‘u banani’ utoliko više što Most i dalje inzistira na nestranakome premijeru (Iako Tomislav Karamarko, ostavši u utrci za koalicijski dogovor, poručuje: ‘Može biti da neću biti premijer, a može se dogoditi i da budem.’). Politički analitičari zaključuju da bi nestranak mandatar imao pri ličnih problema u upravljanju zemljom jer bi teško mogao funkcionirati ako mu i jedna od stranaka jednostavno odbrusi ‘ne’. To ‘ne’ sve je prije negoli nezamislivo. Bude li scenarij takav, pa i ako ne bude – za provedbu bilo kakvih reformi u zraku mora biti dvije trećine saborskih ruku – novi su izbori, sada ili poslije, prilično izgledna stvar. Je li takav rasplet, otezanje u formiranju stabilne, četverogodišnje vlade, nužno loš scenarij?

Gospodarstvo se ipak pomalo oporavilo, koliko god su se svi analitičari obrašili na kvalitetu 2,8 posto rasta BDP-a. Statistika kaže da je u trećem tromjesečju izvoz robe i usluga porastao za osam posto – i to zbog rasta izvoza robe za 10,9 posto te rasta izvoza usluga za 5,7 posto. Očito nije sve baš samo u turizmu. Problem će biti 2016., kad se očekuje upola manja stopa rasta izvoza, oko pet posto, za koliko bi trebao rasti i uvoz, što znači da će se neto učinak izvoza potpuno ispuhati. I najsježiji HUP skor, koji mjeri rezultate napretka reformi, pokazuje relativno malen pomak: ukupna vrijednost skora za prosinac 2015. iznosi 33 od stotinu bodova, što je pomak za dva boda u odnosu na mjerenje provedeno potkraj 2014., no opće stanje u gospodarstvu ocijenjeno je prosječnom ocjenom od 2,13, što je ‘najbolja’ ocjena u četiri promatrane godine. Zanimljivo, u nekim zemljama dvojka, kao ni jedinica, nije prolazna ocjena.

Dakle, je li otezanje u formiranju stabilne vlade nužno loš scenarij? Ovisi o tome koga pitate. Načelno, poduzetnici u birokratskom smislu ne primjećuju da vlade nema. Službe rade, zastoja nema. Ivan Topčić, vlasnik Tim kabela, kaže kako je u razgovorima s drugim poduzetnicima zaključio kako im ništa ne nedostaje.

Zoran Milanović pokušava sastaviti novu vladu, ali šanse su mu iz dana u dan sve manje. Za to vrijeme državne službe funkcioniraju samo prema inerciji. Taj zastoj tek će se osjetiti.

Državne službe funkcioniraju, porezna služba, sudstvo, policija, i sve je u redu. Još kad bi nas oslobodili medijskog terora pregovaranja koji zorno pokazuje koliko su vlast i moć gotovo jedini cilj koji te dvije velike stranke žele ostvariti. To što vlada nije formirana i pitanje je koliko još dugo neće biti, dobro je da i njima pokaže kako u našim životima i nisu neki važan čimbenik. Uostalom, nisam nigdje pročitao ni čuo da je Belgija imala ikakvih problema što nije formirala vladu više od godinu i pol – kategoričan je Topčić.

Ništa bolje o važnosti imanja vlade ne misli ni prvi čovjek IN2 Ante Mandić. Kaže da uopće ne osjeća njezin nedostatak i ne vidi ništa loše u tome: – S obzirom na to da smo se od svake vlade naviknuli samo na nove mjere presije i ograničenja, vlada nam još ne nedostaje! Započetka su davno postavljene, nijedna vlada dosad nije ih bila spremna rušiti. Zato sa zanimanjem čekamo kakav će utjecaj imati ovo natezanje s Mostom. S druge strane, kod nas je država još velika investitorica, neposredno ili posredno putem svojih poduzeća. To znači da bi se njezino nefunkcioniranje na dulji rok ipak osjetilo u velikom dijelu privatnoga sektora – ipak upozorava Mandić.

Upravo zato prva dama HSM informatike Blaženka Urbanke nema problema – tvrtka vrlo malo izravno radi s državom, uglavnom posluje izvan Hrvatske, pa ne osjeća međuvlašće: – Postoje proračuni, prema njima se planira nabava i zasad sve teče bez problema. Kao građanka važnija mi je kakvoća vlade nego kratkoća pregovora – kratko poručuje.

No Želimir Bodiroga, direktor građevinske tvrtke BBR Adria, unatoč tome što vidi da su niže službe učinkovitije, priznaje kako je graditeljstvo u kolapsu, pa kad nema investicija, a nema ih tko pokrenuti jer vlade nema, ni za njegovu tvrtku nema posla, a ne rastu ni poslovi u okružju: – Kao građanin sam protiv ovakvog rasplata jer ulazimo u ustavnu krizu, no kao gospodarstvenik zazivam tehničku vladu koja će provesti rezove u javnoj upravi, broju županija i općina te provesti reviziju zaposlenika u državnim službama – poručuje Bodiroga.

Ivan Bračić, savjetnik Uprave PIP-a, kratko kaže kako im vlast ni najmanje ne nedostaje jer je razina birokracije i barijera zadržana (barem ne raste); da vlasti nema, vidi se po tome što nema lažnih obećanja. – Bez ovakve vlade možemo – kratko i jasno kaže.

Poduzetnik koji podosta radi s državom, i zbog toga nije želio u javnost imenom, kaže kako se izostanak vlade pomalo već vidi u bilanci njegove tvrtke. U ambisu bezvlašća nitko ne potpisuje nikakve ugovore, novi se poslovi ne odobravaju, nema javne nabave. Bude li se to vrijeme nerada oduljilo, može postati ozbiljno: – Temeljni je problem što nitko nema ovlasti donositi odluke, a neke nam odluke život znače. Svejedno mi je tko će na vlast, samo da počne funkcionirati, ne samo na nižim razinama – uzrjano će poduzetnik.

Upravo na takve, za realni sektor najže, posljedice nemogućnosti formiranja stabilne vlade, ili za početak bilo kakve, upozorava i Denis Petrović, menadžer i partner u austrijskom Contrast Management-Cunsultingu te konzultant austrijske i hrvatske vlade. Petrović kaže kako je temeljni problem to što ne postoji granica ovlasti između državnog i političkog aparata, država potpuno ovisi o političkome. Takav odnos ne postoji ni u jednoj zemlji Unije.

– Mi smo jedina zemlja u kojoj ministar potpisuje putne naloge svojih zaposlenika. To vam je odgovor na pitanje što sad u vlasti funkcionira. Mi smo jedina zemlja EU u kojoj su sve tri najvažnije pozicije u piramidi nekog ministarstva – ministar, njegov zamjenik i njegov pomoćnik – političke funkcije. Ministar je ujedno političko i administrativno tijelo. Sustav nije predvidio mogućnost da se bez ministrova potpisa ugovori posao. Cijeli naš sustav upravnoga postupka zapravo funkcionira na načelu nepovjerenja. U svim zemljama članicama EU sustav je strateški politički, no sustav aparata je tehnički, a mi to nemamo – ljuti se Petrović, objašnjavajući kako je upravo to temeljni problem zašto kod nas nije moguće mijenjati vlade kao čarape (recimo, kao u Italiji), a da država, s njom i poduzetnici, pri tome ne izdahne na aparatima: – Mi nemamo odgojeni profesionalni aparat, i to je ključna zapreka životu realnog sektora u ovakvim situacijama – kategoričan je Petrović.

Bodiroga dodaje kako u krizom najviše pogođenim sektorima oporavak uopće nije moguć bez poticaja države. Ona svojim narudžbama mora dati inicijalni okidač plamenu, a to u vremenu bezvlašća nije moguće.

Mandić zato ima ideju. On bi vladu – ‘autsorsao’. – Raspisali bismo javni natječaj za četverogodišnje vladanje Hrvatskom. Alternativno, zbog kraćeg vremena, mogao bi ići i pozivni natječaj na tri potencijalna ponuđača. Natječajni uvjeti bili bi dobro razrađeni: reference, ‘key-note’ stručnjaci, bankovna jamstva. Pobjednik bi imao pravo samo participirati u dobiti, recimo 25 posto od rasta BDP-a ili 30 posto od proračunske uštede ili neka druga mjerljiva kombinacija. Napokon bismo onda imali vladu kao uslugu ili, kao u IT-ovskoj terminologiji, GaaS, ‘Goverment as a Service’ – ‘šali’ se Mandić. Ili, kako se može vidjeti iz poduzetničkih primjera u ovome tekstu, izbacivanje vlade iz poduzetničkih života može se postići i – izvozom! Jednom kad vlast, neka vlast, osmisli inicijalni okidač izvozu.