Inovacije i rast

Iako se najavljivalo da će Transatlantski sporazum o partnerstvu u trgovini i ulaganjima (Transatlantic Trade and Investment Partnership – TTIP) između Europske unije i SAD-a biti potpisan 2016., čini se da ni pregovori (koji traju od početka 2013.), a kamoli potpisi, nisu ni blizu realizacije. Nedavno je Europska komisija donijela odluku da svi zastupnici Europskog parlamenta imaju puni pristup svim pregovaračkim dokumentima o sporazumu koji pokriva najvažniji ekonomski koridor u svijetu (na koji otpada 45 posto svjetskog BDP-a), no poznavatelji prilika u Bruxellesu tvrde da pregovori i dalje nisu transparentni i da nije dovoljno da se pregovarački procesi prate jedino u posebno osiguranoj sobici u zgradi Europskog parlamenta.

U takvoj sobici dokumente je prije nekoliko dana iščitavao i naš zastupnik Davor Škrlec koji, kao i njegovi kolege zastupnici, ne smatra izglednim da će se Sporazum potpisati 2016. – Nedavno sam opet boravio u sigurnoj sobi u kojoj sam imao uvid u izvještaj o statusu pregovora tijekom studenoga i smatram da su sva pregovaračka poglavlja još daleko od trenutka kad bi se objavio tekst Sporazuma. To je, uostalom, potvrdio i veleposlanik SAD-a u Europskoj uniji Anthony Gardner na razmjeni mišljenja 2. prosinca u Klubu zastupnika Zelenih. Budući da 2016. ujedno izborno godina u SAD-u, svi misle da će se samo nastaviti pregovarački postupak, bez bilo kakve objave prijedloga teksta Sporazuma – kaže Škrlec.

O TTIP-u se u Hrvatskoj javnosti vrlo malo govori, no on će itekako utjecati i na hrvatsko gospodarstvo i na općenite nacionalne interese. Ministarstvo vanjskih poslova naručilo je studiju o njegovu utjecaju na Hrvatsku, a za izradu studije odabrana je zajednica ponuditelja u kojoj su PricewaterhouseCoopers d.o.o. i Centar za međunarodni razvoj. Rok za izradu studije jest 29. siječnja 2016. Za razliku od ostalih sugovornika u Ministarstvu su optimistični prema tijeku pregovora, pa tako tvrde da bi se idućih mjeseci mogao postići napredak u manje osjetljivim, tehničkim područjima kako bi partneri 2016. bili spremni za završnu fazu pregovora. Nisu željeli komentirati eventualne štetne posljedice TTIP-a za Hrvatsku, ali nisu se libili istaknuti njegove prednosti: – Općenito, TTIP bi trebao pozitivno utjecati na uklanjanje zapreka u trgovini, što će olakšati trgovinu robom i uslugama te potaknuti ulaganja između EU i SAD-a, olakšati postupke i administrativne zahtjeve s kojima se susreću izvoznici te postaviti nova pravila koja će omogućiti jednostavniju i pošteniju trgovinu preko Atlantika.

TTIP-om bi se potaknula trgovina u gospodarskoj krizi. To znači više poslovnih prilika, veći rast i više radnih mjesta. Nižim cijenama, većim izborom proizvoda i uvjerenošću da proizvodi i usluge s druge strane Atlantika zadovoljavaju najviše standarde kvalitete također bi se pridonijelo blagostanju više od osamsto milijuna građana EU i SAD-a – kažu u Ministarstvu vanjskih poslova. Ondje vode sličnu politiku kao u Europi, u kojoj se TTIP reklamira kao projekt koji bi prosječnoj europskoj obitelji podigao standard za 545 eura na godinu. Stručnjaci u Hrvatskoj podijeljeni su na one koji se oštro protive tom sporazumu (tvrde da su na udaru zdravlje, sigurnost i kvaliteta hrane, klimatske promjene i drugi okolišni aspekti, sigurnost potrošača, radni odnosi, regulacija financijskog sektora, zaštita podataka, kvaliteta i dostupnost obrazovanja), na one koji se TTIP-om reklamira kao projekt koji bi prosječnoj europskoj obitelji podigao standard za 545 eura na godinu.

Prema SSHS-ovim podacima, zasad samo tri posto hrvatskih tvrtki izvozi u Ameriku. Ako posljedica TTIP-a i bude veći izvoz u nju, valja očekivati da se to dogodi zbog preusmjerenja sadašnjeg toka hrvatskog izvoza u EU u Ameriku (slično pokazuju neovisne studije o učincima TTIP-a koje su već izradile neke manje nacionalne ekonomije, manje zemlje članice EU). Realnije je, međutim, očekivati dolazak konkurentnije američke robe i usluga na hrvatsko tržište.

Zastupnica u EP-u Biljana Borzan slaže se s Piculom o navedenim eventualnim pozitivnim učincima TTIP-a na hrvatsko gospodarstvo, no sumnjičava je kad je riječ o regulatornoj suradnji. TTIP je podijeljen u određene segmente i područja, no regulatorna suradnja proteže se cijelim sporazumom. Pregovarači smatraju da treba uskladiti sadašnje zakonodavstvo i stvoriti sustav za regulatornu suradnju u budućnosti. Tako se rezultati pregovora o TTIP-u ne bi mogli poništiti zakonima i propisima donesenima naknadno. Ta logika ima smisla, no izaziva neke dvojbe jer bi takav sustav mogao utjecati na mogućnosti država članica da donosne zakone, bilo izravnim upletanjem vanjskih činitelja bilo zakonodavnom autocenzurom – smatra Borzan.

Do sada se uglavnom govorilo o europskim interesima i kako ih zaštiti u Sporazumu, no javnost još ništa ne zna o tome što žele Amerikanci, a u najmanju ruku htjet će isto što i Euroljani i njihov će fokus sigurno biti na osvajanju novih tržišta i slobodnom protoku robe koja se do sada nije smjela uvoziti u Europu. Međutim, Borzan tvrdi da je za Amerikance u ovom trenutku TTIP u drugom planu, mnogo im je važniji Transpacički trgovinski sporazum (TPP), kojim se već sada kandidati u američkoj predizbornoj kampanji koriste za razračunavanje.

TPP je za američku javnost mnogo kontroverzniji jer se o njemu pregovaralo između SAD-a i 11 zemalja koje imaju itekako različite političke sustave, od komunističkog Vijetnama do neoliberalne Australije. Govori se da ratifikacija u Kongresu vjerojatno neće teći glatko i neki od istaknutih demokrata, poput Hillary Clinton i Bernieja Sandersa, izrazili su sumnju o TPP-u. Ako priča o TPP-u loše završi, to može imati ili krajnje negativan ili krajnje pozitivan utjecaj na TTIP. Takav razvoj događaja Amerikance bi natjerao da ili pod svaku cijenu zaključe TTIP s Europom ili da potpuno odustanu od te vrste sporazuma – zaključuje Borzan.