JAVNI DUG

Samo za refinanciranje dospjelih obveza u 2017. trebat će 30 milijardi kuna. Zajedno s deficitom i pokrivanjem tekućih rupa obveze će se vinuti iznad 70 milijardi! Ne bude li nova vlast iduću godinu iskoristila za pripremu i čišćenje proračunskih rashoda – javne će financije krahirati.

Druga je – javni dug. Procjene su kako će do kraja godine obveze države skočiti na oko 89 posto BDP-a, iduće godine na više od 94 posto! Sreća je u nesreći što će novovladajući imati cijelu 2016. da se pripreme na šok. U 2017. samo će refinanciranje dospjelih obveza skočiti na oko 30 milijardi kuna. Zajedno s deficitom i pokrivanjem tekućih rupa obveze će se vinuti iznad 70 milijardi! Doduše, u SDP-ovu odgovoru na Mostove prijedloge piše kako će ukupne bruto obveze države u 2016. iznositi ‘samo’ 59 milijardi kuna. Računa, naime, na smanjenje proračunskog deficita s ovogodišnjih 12,5 milijardi kuna na 12,2 milijardi 2016., zatim na 8,4 milijarde 2017. te na ‘samo’ 7,6 milijardi 2018. Međutim, nema ekonomista koji u to vjeruje. Do dana današnjega nijedna vlast nije izradila plan upravljanja javnim dugom, a o tome se nije ‘divanilo’ ni s mostovcima. Proračunske rashode nitko ne spominje. Novi su izbori itekako izgledna opcija, a izbori i štednja još ne smiju u istu rečenicu. Čini se da pregovarački trojac slabo vidi da će javne financije, ne bude li nova vlast iduću godinu iskoristila za pripremu i čišćenje proračunskih rashoda – krahirati.

Da je Most inzistirao samo na toj jednoj jedinoj stvari, na planu upravljanja javnim dugom (i) štednjom u državnoj potrošnji, sve bi se druge stvari gotovo posložile same od sebe. U međuvremenu, tekuća vlast obavlja tekuće stvari kako bi završila fiskalnu godinu. U utorak na naplatu stiže 5,5 milijardi kuna obveznica iz 2005. i, kako poručuju iz Ministarstva financija, razgovori o novom zaduženju s potencijalnim kupcima (ponajprije s mirovinskim fondovima i bankama, mirovinci drže gotovo polovicu obveznica, banke oko 25 posto) dobro napreduju. Unatoč ne-ljubavi između vlasti i banaka čini se kako neće biti problema da se stari dug samo zarola novim (vjerojatno desetogodišnjim) zaduženjem. Isplata oko dvije milijarde kuna trezorskih zapisa još je manje upitna jer je potražnja gotovo svakog izdanja (osim jednoga potkraj rujna kad su banke bojkotirale aukciju, no bila je riječ samo o 400 milijuna kuna) nadmašivala ponudu.

Problema s refinanciranjem ne bi trebalo biti ni iduće godine jer će to biti posljednja godina ‘time outa’, kad otplate neće biti nepodnošljive. U 2016. trebat će refinancirati oko 13 milijardi kuna dospjeloga duga (no bruto potrebe financiranja pet su puta veće). Međunarodno tržište još je likvidno, ponuda je veća od potražnje. Hrvoje Stojić, analitičar Hypo banke, dodaje i retoričko pitanje: – Tko ne bi kupio hrvatske obveznice? Tko još plaća četiri posto, osim Srbije i još nekih sličnih zemalja? Bit će novca pa će onaj tko će organizirati ‘road show’ u prvome tromjesečju iduće godine sigurno imati kupaca. Uostalom, referentne su kamate negativne ili minimalne, kapital se seli u bilo što što nosi nekakav prinos. Iako su nam obveznice u kategoriji smeća, mi smo ipak članica Unije i investitori računaju na to da ćemo javne financije u sklopu procedure prekomjernoga deficita dovesti u red – zaključuje Stojić.

Unatoč obilju kapitala državi, bez plana i bez osmišljenih fiskalnih akcija dogodi se svašta, pa i otvorene prijetnje domaćih financijera. Novi čelnik hrvatske bankarske… Prema računu financiranja državnoga proračuna Ministarstvo financija može se zadužiti na domaćem i inozemnom tržištu novca i kapitala do ukupno 28,93 milijarde kuna.

U ožujku Ministarstvo financija izdaje euroobveznice ‘teške’ 1,5 milijardi eura uz kamate od tri posto i rok dospijeća 11. ožujka 2025.; kamate će se isplaćivati jedanput na godinu počevši s 11. ožujka 2016. U srpnju Ministarstvo financija izdaje obveznice na domaćem tržištu od šest milijardi kuna uz kamate od 4,5 posto i rok dospijeća 2025.

U siječnju se država zadužila kod domaćih banaka (Zagrebačka i HPB) dugoročnim kreditom vrijednim 720 milijuna kuna uz kamate u visini prinosa na trezorske zapise na 91 dan plus 4,1 posto; glavnica će se otplaćivati u 17 tromjesečnih rata, prva dospijeva 22. prosinca 2015., posljednja 22. prosinca 2019. Država se zadužuje sindiciranim kreditom od 528,5 milijuna kuna uz kamate od šestomjesečnog euribora plus 3,7 posto i dospijeće u sedam jednakih šestomjesečnih rata, od kojih prva dospijeva 9. srpnja 2016., posljednja 9. srpnja 2020. U Hypo banci država se zadužila za 600 milijuna kuna uz kamate od šestomjesečnog euribora plus 1,9 posto u šest polugodišnjih rata: prva dospijeva 28. veljače 2016., posljednja 31. kolovoza 2018. U HPB-u država se zadužila za 735,2 milijuna kuna s prinosom u visini trezorskih zapisa na 364 dana plus 2,5 posto uz jednokratnu otplatu 2. svibnja 2017.

Na temelju danih jamstava država preuzima obvezu refinanciranja duga od 170 milijuna kuna HŽ-a Infrastrukture, s cijenom u visini prinosa na trezorske zapise na 182 dana plus 3,2 posto i jednokratnu otplatu 13. veljače 2016. Do 30. lipnja ove godine održano je 16 aukcija trezorskih zapisa na kojima je bilo ukupno 31 izdanje, od kojih je 25 kunskih, pet izdanja izraženih u eurima (plativih u kunama) i jedno izdanje ‘trezoraca’ Euro FX; ukupno je izdano 31,5 milijardi kuna, od kojih je više od pola (20,2 milijarde plus 663 milijuna s valutnom klauzulom) na rok od 364 dana.

U prvoj je polovini godine u osam domaćih banaka podignuto ukupno 3,8 milijardi kuna koje će u cijelosti biti plaćene do 31. prosinca 2015. Petnaestog prosinca 2015. na naplatu dospijevaju domaće obveznice od 5,5 milijardi kuna (izdane 2005.). Refinancirat će se novim izdanjem s dospijećem 2016. U tijeku su razgovori o novom zaduženju s potencijalnim kupcima, prije svega s mirovinskim fondovima i bankama koji drže glavninu tih obveznica (banke drže oko četvrtine duga). Rezultat razgovora s bankama još nije poznat, posebno nakon otvorene prijetnje bankara da više neće financirati državu. Godine 2016. na naplatu dospijeva jedno izdanje domaćih obveznica (22. srpnja) od 3,5 milijardi kuna. Te godine dospijevaju i krediti domaćih banaka od 8,9 milijardi kuna.

Međutim, i uz uvažavanje upozorenja koje posve sigurno stoji ostaje okus dogovorne, kartelske prijetnje. Što na takvu prijetnju kažu u Agenciji za zaštitu tržišnoga natjecanja? Mladen Cerovac, predsjednik Vijeća za zaštitu tržišnoga natjecanja, poručuje kako bi Hrvatska udruga banaka kao interesna udruga trebala biti posebno oprezna u iznošenju bilo kakvih jedinstvenih stajališta banaka, pa tako i stajališta koja bi se mogla staviti u kontekst ponašanja banaka u kreditiranju države.

Uzimajući u obzir okolnosti i pokazatelje koji bi mogli znatno utjecati na poslovanje banaka u Hrvatskoj, na koje je gospodin Adrović javno upozorio i obrazložio ih, AZTN misli da bi se HUB i njegovi predstavnici trebali suzdržati od davanja takvih konkluzivnih izjava, ponajprije zbog načina na koji bi se one mogle razumjeti s aspekta propisa o zaštiti tržišnog natjecanja, a posebno ako bi se mogle na bilo koji način dovesti u kontekst stvaranja ili provedbe jedinstvene poslovne strategije banaka u Hrvatskoj. U konkretnom slučaju, imajući na umu da HUB-ove članice nisu samo velike banke koje sudjeluju u kreditiranju Republike Hrvatske već i manje banke koje u tim poslovima ne sudjeluju, smatramo da bi se pregovori vezani uz kreditno zaduženje države kao i dosad trebali voditi samo između države i banaka koje su uključene u pregovaranje. Stoga bi, ponavljamo, HUB kao i sve druge interesne udruge poduzetnika trebali biti iznimno oprezni u davanju izjava koje bi se na bilo koji način mogle protumačiti kao dogovor cijele industrije u kontekstu budućega ponašanja njihovih članica na tržištu – poručuje im Cerovac.

S druge strane, prijeteći kartelski pritisak (povučen iz posve ‘nedržavnih’ razloga) možda je jedini koji bi pregovarače mogao prvesti pameti jer se pregovori zasad vode u previše konformnoj zoni u kojoj se štednja prebacuje na drugorazredne stvari. Nitko pretjerano ne razumije da se prostor za realni sektor nema ni gdje ni čime otvoriti ako se ne srežu proračunski rashodi. Primorac upozorava na to da će već ovu godinu biti vrlo teško izbalansirati. Uz proračunski deficit koji će biti oko 4,9 posto BDP-a (petnaestak milijardi kuna) u proračunu za 2016. hitno će trebati smanjiti državnu potrošnju za najmanje tri-četiri milijarde kuna, zatim osigurati otplate glavnice i kamate na javni dug ‘teške’ oko 13 milijardi kuna.

– I to nije najgore. Prema sadašnjim predviđanjima, 2017. dospijeva na naplatu više od 30 milijardi kuna glavnice i kamata na javni dug. Sve su to brojke da se čovjeku zavrti u glavi. Ali našim političarima u glavi se vrte neke druge slike, a ja se bojim da će se daljnjim odgađanjem donošenja proračuna i hvatanja ukoštač sa stvarnim problemima situacija zaista zakomplicirati – poručuje Primorac, dodajući da zasad ne bi prognozirao da će nova vlada ‘ekspropirati’ mirovinske fondove.

Neke su europske zemlje iz kruga novih članica EU to već učinile. To jest neakva rezerva, ali i za takvo što moraju postojati plan i strategija. Problem je u strategiji i vođenju ove države, ne u brojkama – kategoričan je.

Uz bankarsku prijetnju državi naližepila se i nada da će uskraćenjem novca za državno refinanciranje ostati znatno više kapitala za realni sektor. No oni koji te dvije stvari uzročno-posljedično povezuju zaboravljaju da u sustavu unatoč padu profitabilnosti, rastu nenaplativih kredita i rezerviranja te službeno iskazanim gubicima u koje su ukalkulirani troškovi konverzije banke svejedno raspolažu viškovima likvidnosti (u travnju je, primjerice, bilo rekordnih deset milijardi kuna!). Da su htjele, mogle su ih plasirati poduzećima. To implicira stari problem: nema kvalitetnih programa, a nema ih zato što su poduzeća potkapitalizirana, nekredibilna, s visokim ulaznim troškovima. Koji su rezultat skupe države. Tako smo opet na početku, u pregovorima koji se vode o promašenim temama, bez razumijevanja biti: riješiti javni dug alias proračunske rashode znači istinski oporaviti realni sektor i ostaviti prostor za zdrav rast.