-
Most se zalaže za ukidanje poreza na dividendu, što mislite o tome? – Svako je ukidanje poreza dobra ideja. Kod poreza na dividendu to je osobito vidljivo jer taj porez dovodi do smanjenja ulaganja zato što smanjuje neto zaradu vlasnicima kompanija, bez obzira je li riječ o dioničarima ili imateljima poslovnih udjela. I drugo, kada uvedete porez na dividendu, vrijednost kompanije smanjuje se za desetak posto jer se procjena kompanije radi na osnovi neto diskontiranih novčanih tijekova i nije svejedno jeste li prije primali sto kuna dividende kao novčani tijek, a nakon uvođenja poreza 90 kuna. To znači da ste prije uvođenja poreza kompaniju mogli prodati za deset milijuna eura, a nakon toga za devet. Vrlo pojednostavnjeno mogli bismo reći da se uvođenjem poreza na dividendu za deset posto smanjuje vrijednost cjelokupnoga hrvatskoga gospodarstva. Smanjeni motiv za ulaganje dovodi do smanjenja zaposlenosti.
-
Namjera je i smanjenje PDV-a. Je li to realno i u kojem roku? – Mislim da nemamo izbora. Kad gledate sve zemlje u Srednjoj i Istočnoj Europi, mi imamo najveći porezni teret. Potpuno je jasno da povećanje stope PDV-a utječe izravno na smanjenje stope zaposlenosti, jer ako prevalite u cijelosti teret povećanja PDV-a na potrošače, oni će nužno manje kupovati. Kada manje kupuju, proizvođači će manje prodavati i posljedično smanjivati broj zaposlenih. Generalno, svaki porez, bio izravno vezan uz gospodarstvo ili ne, loše utječe na ekonomiju i dovodi do smanjenja zaposlenosti. Ostaje samo problem kvantifikacije tih učinaka.
-
Dosad kod kreatora ekonomske i fiskalne politike nismo vidjeli ambicije da se porezni teret smanjuje već se samo povećava. – Problem je u tome što nama stalno rastu javni rashodi. Kako imamo sve više teškoća sa zaduživanjem tako to nastojimo rješavati povećanjem poreznog tereta. Računa se mehanički da će određeno povećanje poreznog tereta u alikvotnom iznosu povećati porezne prihode, što nije točno. Dakle, danas ne znamo jesmo li povećanjem stope PDV-a s 23 na 25 posto ukupno ubrali više ili manje poreza. Možda se potrošnja smanjila.
-
Smatrate li i dalje da je porez na nekretnine neuvodiv? – Da, jer nema osnovice. Ako u istoj zgradi imamo novouređen i derutan stan, kako ćete razrezati porez na ta dva stana? Što ćete s kućom u Dalmaciji koja nema krova, ima 50 vlasnika, a u zemljišnim knjigama piše kuća od 200 kvadrata? Tu nema ni poreznog obveznika, a kamoli da možete utvrditi osnovicu. Prvo treba provesti opsežan proces procjene nekretnina, koji bi trebalo i ponavljati jer se stvari mijenjaju iz godine u godinu. Tako da taj porez nije moguće uvesti iz praktičnih razloga. Svako parcijalno rješenje, npr. da se porez razreže prema zonama, u ovom slučaju ne može funkcionirati. Osim toga jedina funkcija poreza na nekretnine podmirivanje je rashoda koje država ima. Svaki put kad čujete da se neki porez uvodi da bi se povećala pravednost u društvu, to je zadnja rupa na svirali, jer je 99 posto sigurno da razlog za uvođenje poreza leži u pokušaju da se prikupe dodatna sredstva za podmirivanje javnih rashoda.
-
Argumentacija je, posebno iz lijevih krugova, da su porezi upravo sredstvo postizanja pravednosti u društvu. Drugi je argument za uvođenje novih poreza, poput tog na nekretnine, da ih imaju i razvijene zemlje. Kako to komentirate? – To nije istina. A pozivanje na druge zemlje kada nam to odgovara besmisleno je. Da teza o povezanosti poreza i pravednosti ne stoji najbolje se vidi kod progresivnog oporezivanja. Visoke su stope poreza na dohodak od 40 posto upravo bile namijenjene postizanju pravednosti u društvu tako da onaj tko više zarađuje plaća nerazmjerno više poreza, što je besmislica jer što ćete s onim tko radi osam sati i s onim tko radi 12 sati i zarađuje 50 posto više? Zar ćete ga oporezivati jer radi više? Drugi je problem što tako razrezan porez direktor nekog poduzeća koje npr. proizvodi koke prevale na cijenu proizvoda pa taj porez u konačnici nose ljudi koji te proizvode kupuju na tržištu.
-
Što bi onda trebalo učiniti s porezima u Hrvatskoj? – Prvo je pitanje koje bismo javne funkcije htjeli financirati porezima. Poreze bi trebalo svesti na razinu koju ima svaka druga siromašna zemlja. I Srbija, koja sada ima porez na dobit od 10 posto, mogla bi ga povećati na 20 posto pa više financirati zdravstvo i prosvjetu, ali to ne radi zato što želi privući investitore. Mi ne privlačimo nove investitore, osim zbog rentnog položaja u turizmu, a nemamo ni statističkih podataka koliko je u zadnjih pet, šest godina investitora otišlo iz Hrvatske.
-
Kolike bismo trebali imati poreze s obzirom na razinu našeg siromaštva? – To je teško egzaktno reći. Morali bismo učiniti Hrvatsku porezno konkurentnom tako da nemamo veće poreze nego zemlje u okruženju. Jer ako u Slovačkoj imate niži porezni teret nego u Hrvatskoj, a svi su ostali uvjeti isti, zašto mislite da bi netko ovdje ulagao, osim ako nemate neki specijalan prirodan položaj kao što je more. Osim toga imamo i mnogo drugih problema, prije svega pravnu nesigurnost, koja svakog investitora čini vrlo nesigurnim u pogledu njegovog ulaganja na dugi rok. To nam je rak-rana na svakom planu.
-
Da ste u poziciji nešto promijeniti, koje biste reforme prve proveli? – Prvo je potrebno oštro odrezati javnu potrošnju zato što se financira na račun duga. Da financiramo javnu potrošnju iz štednje, onda to ne bi bio problem. Na kraju, nacionalnu ekonomiju mogli bismo, pojednostavljeno govoreći, usporediti s domaćinstvom. Dvoje ljudi koji zajedno imaju plaću desetak tisuća kuna neće svake godine povećavati svoj dug za 20, 30 tisuća kuna. Zašto? Zato što taj dug plaćaju iz svog novca, a političar uzme dug, ali plaćaju građani.
-
Smatrate li da je slom državnih financija neizbježan? – Da, i dalje to mislim, ostaje samo pitanje trenutka. A to ovisi samo o tome dokad će nam kreditori biti voljni davati kredite. Kraj će doći onda kada vanjski kreditori to više ne budu voljni. Sada sve te probleme relativno malo vidimo jer još uvijek kad odemo van, pogotovo sada u uvjetima niskih kamatnih stopa, tamo postoji jako velika likvidnost i dobivamo kredite za sve što nam je potrebno.
-
No na domaćem se terenu već dogodio obrat jer banke navodno više neće financirati državu. Je li to signal da je uskoro kraj? – Domaće banke, koje imaju bolju percepciju nacionalne ekonomije, najavile su da u uvjetima ovakve zaduženosti više nisu spremne financirati hrvatski javni dug. Ne znam što će to značiti i u kojem roku za državne financije, ali ako tako postupe i strani kreditori, što je pitanje trenutka, onda ćemo se naći u poziciji da ćemo morati silom raditi ono što nismo htjeli milom, dakle rezati javnu potrošnju. A ispod svih tih reformi ljudi su koji će završiti s otkazom. Kada se govori o reformama u javnom sektoru, to je maglovit pojam, zato je Most možda pogriješio što nije inzistirao da HDZ i SDP naprave proračun za sljedeće četiri godine jer se upravo na proračunu prelijevaju učinci svih reformi i svatko lako vidi koliko se držite svojih obećanja. Stranke bi, kad ulaze u kampanju, trebale objaviti proračun za sljedeće četiri godine jer se u njemu vide sve najavljenije reforme.
Most je trebao inzistirati na tome da HDZ i SDP naprave proračun za sljedeće četiri godine
Je li ukidanje stope od 40 posto kod poreza na dohodak korak u dobrom smjeru? – Kao što svako povećanje poreznog tereta šteti, tako i svako smanjenje poreznog tereta dobro doče. Također, smatram da smanjivanje jednog poreza i nadoknada drugim, bilo kojeg tipa, neće dovesti do pozitivnih učinaka.
Dakle, jedino što nam predstoji ukupno je smanjenje poreznog tereta? Kako to učiniti? – Nama predstoji smanjenje zaduživanja, što znači 15-ak milijardi kuna manji proračun s rashodne strane. Hoće li to biti dovoljno, ne znam, s obzirom na moguće povećanje kamatnih stopa iduće godine. I onda smo još uvijek nijdje. Tokući deficit možemo svesti na nulu, ali i dalje ostajemo s nekonkurentnim poreznim teretom. Logika nalaže da što imate manji porezni teret to će investitori biti više zainteresirani, rad i proizvodnja bit će jeftiniji i konkurentniji i postoji mogućnost većeg zapošljavanja. Danas u Slavoniji u poljoprivredi ne možete apsolutno ništa raditi s profitom jer imate mnogo rada, a trošak rada apsolutno je nepodnošljiv. I uzmite u obzir da su kod nas neto plaće, koje su male, još uvijek veće od onih u okruženju, izuzev Slovenije.
Koliko je taj fiskalni teret u Hrvatskoj veći od onog u zemljama u okruženju? – Baš se pripremamo napraviti jednu takvu analizu koja bi obuhvatila baltičke zemlje, Srednju i Istočnu Europu i iz koje bi se vidjela trenutačna razlika u poreznom opterećenju. Bilo bi interesantno analizirati i korelaciju između poreznog opterećenja i kretanja BDP-a, ali to bi trebao napraviti neki institut. Za očekivati je da bi, smanjivši li porezni teret, BDP trebao rasti. Znamo iskustveno da je javna potrošnja daleko neefikasnija nego privatna i da se novac baca na sve strane. Kada bi javni sektor bio jednako efikasan kao privatni, onda bismo mogli imati porezni teret od 80 posto, ne bi se ništa dogodilo jer bismo kao društvo bili jednako efikasni. To je još jedan pokazatelj zašto porezi dovode do stagnacije pa onda i do pada ekonomske aktivnosti. Ako se želi povećati konkurentnost gospodarstva, nema alternative smanjenju poreza.
Upravo svjedočimo rastu BDP-a od 2,8 posto u trećem kvartalu, kako to tumačite? – Nisam baš siguran u taj rast. Otkako smo ušli u EU tu se svašta prelijeva, navodno i automobile izvozimo. S druge strane, treba voditi računa da javni dug utječe na potrošnju, a vidjeli smo da je u ovom slučaju potrošnja bila glavna komponenta rasta BDP-a. Drugim riječima, da danas uzmete 100 milijardi kuna novog zaduženja i gradite ceste, BDP bi rastao šest do sedam posto. Koliko mi je poznato, neto dug na godišnjoj razini porastao nam je šest posto pa bi veliki dio tog rasta od 2,8 posto mogao biti iz toga. Taj rast BDP-a samo je varka jer su naši problemi dramatično veliki. Možda sam u krivu, ali mislim da moj naraštaj više neće vidjeti da će nam biti dobro. Svi bismo trebali, i mi kao tvrtka i vlada, običi Grčku, Španjolsku i Portugal i vidjeti kako se oni bore s pitanjima javnog duga, nezaposlenosti itd. da izbjegnemo sve teškoće koje su oni imali i da neke stvari napravimo jednostavnije.
Kako komentirate aktualnu političku situaciju i pat-poziiciju u formiranju vlade? – Pojava Mosta zgodna je da napokon netko kaže da je car gol. No odugovlačenje u formiranju vlade ima loše učinke na ekonomiju. Korištenje EU-fondovima i mnogo projekata u javnom sektoru vise na natječajima. Investitorima je ionako teško u Hrvatskoj, a posebno kada je politička situacija nestabilna. U PwC-u već sada osjećamo koliko je otezanje u formiranju vlade loše.
Kakvo je stanje u privatnom sektoru iz vaše perspektive? Nedavno su u PwC-ovom istraživanju predsjednici uprava bili prilično optimistični u pogledu daljnjeg rasta. – Oni koji se ne oslanjaju na domaće tržište i potražnju nego izvoze uopće ne moraju biti pogođeni ovom krizom. Ljudi su bili dosta optimistični. Većina ih također predviđa da će tehnologija jako utjecati na poslovanje. Dopuštam da se varam, što bi bilo dobro, ali mislim da s ovakvom strukturom ekonomije i ovom razinom zaduženosti baš i nemamo neki veliki manevarski prostor ispred nas. Fondovi EU pozitivna su stvar, ali mislim da će to biti samo dašak. Smatram da stanje u privatnom sektoru općenito nije osobito dobro, posebno zato što nemamo mnogo investicija u suvremene tehnologije, a danas bez tehnološkog razvoja teško možemo ići naprijed. Da smo u zadnjih desetak godina milijardu eura deficit upotrijebili npr. za financiranje troškova istraživanja i razvoja, mislim da bi nam situacija bila mnogo bolja. Sada imamo lijepe ceste, ali one nisu isplative. Zamislite da smo imali tempo ulaganja od sto milijuna eura na godinu u FER, gdje bi nam bio kraj?
Čini se da će sada i postojeće porezne olakšice za istraživanje i razvoj izostati… – Moguće, a upravo porezne olakšice pokazuju da niži porezni teret znači veće investicije i zaposlenost. Jer zašto se daju porezne olakšice nego da se privuku investitorima i poveća zaposlenost. Hrvatska ima razne tipove problema, a svi se slijevaju u jednu točku, a to je nezaposlenost. Trebali bismo dati investitorima što god traže, od komunalne infrastrukture do besplatnog zemljišta, samo da zaposle ljude, čak da im se i plati dio isplatilo bi se jer bismo toliko ubrali na porezu na plaće. Iako novi zakon o poticanju ulaganja predviđa razne poticaje, sve se to teško ostvaruje jer je i dalje dosta barijera.
