Praćenje znanosti

Tvrtka višestruko nagrađivane poduzetnice Bernarda Cecelja, Bernarda d.o.o. iz Pušćina koja se bavi proizvodnjom kreveta i madraca, kontinuirano bilježi stope rasta, kako u udjelima na domaćem tržištu, tako i u izvoznim rezultatima (80 posto proizvoda izvozi, uglavnom na njemačko tržište). Od prvobitne manufakture do danas prerasla je u vodeću domaću industriju i prepoznatljiv izvozni brend, čije proizvode kupuju vodeći hotelski lanci i gornja klasa individualnih kupaca. Ove godine zabilježila je 17-postotni rast prihoda i 19-postotni porast obujma proizvodnje.

Kada sam prije 17 godina odlučila uložiti svoj kapital u proizvodnju, tvrtke su se mahom otvarale i zatvarale i budućnost je bila neizvjesna. Danas vidim da je to bila dobra odluka, to mi je bio potez života – priča Bernarda Cecelja.

Rođena je 1952. u Varaždinskim Toplicama, gdje je završila srednju ekonomsku školu i gdje živi i danas. Svoje radno iskustvo počela je stjecati s dvadeset godina u Švicarskoj, gdje je 11 godina radila na poslovima vođenja hotela i restorana. Nakon povratka u Hrvatsku sedam godina radila je u Tvrnici opruga Varaždinske Toplice, gdje se bavila poslovima nabave repromaterijala i strojeva iz inozemstva te isporukom gotovih proizvoda partnerima diljem Europe. Ondje se prvi put susrela i s opružnim jezgroma, koje su osnovni dio za proizvodnju madraca i kreveta. Redovito je bila u doticaju s najnovijim svjetskim trendovima u proizvodnji krevetnih sustava i namještaja te je rano razvila istančan osjećaj za važnost znanstvenih inovacija i primjenu suvremenih tehnologija. Njezinih nekoliko inovativnih ideja prepoznali su strani poslovni partneri te je početkom devedesetih godina postala voditelj predstavnstva njemačke tvrtke Burhenn, a kasnije švicarske tvrtke Spintex. Učvršćivanjem poslovne suradnje koja je rezultirala sve većim izvozom razvijala se ideja pokretanja vlastite proizvodnje, čime su postavljeni temelji njezine današnje tvrtke Bernarda d.o.o.

U svojim počecima 1998. njezina tvrtka imala je 13 zaposlenika i proizvodila je na 800 četvornih metara proizvodnog prostora. Danas zapošljava 200 djelatnika u dvije tvornice na ukupno 18 tisuća četvornih metara.

Proizvodi njezine tvrtke zasnovani su na rješenjima koja su rezultat intenzivnog praćenja znanstvenih dostignuća u medicinskom, tehnološkom i ekološkom području istraživanja. Svim tim spoznajama koriste se za kreiranje inovacija koje tim stručnih ljudi pod vodstvom Cecelje i njezinog sina Boris Perovskog implementira u nove proizvode.

Nedavno je Cecelja počela širiti poslovanje i na turizam. To je i logičan slijed s obzirom na to da je njezina osnovna djelatnost bila usko vezana uz kanal HoReCa u kojem je surađivala s vodećim hotelskim lancima. Putem turističke tvrtke Bernarda Nova d.o.o. Cecelja planira pokrenuti petogodišnji projekt gradnje turističko-zdravstvenog centra u Varaždinskim Toplicama, gdje bi se razvijao zdravstveni turizam. Cecelja u taj posao planira uložiti oko pet milijuna eura i to, kako kaže, ne radi neke zarade, već da svome rodnom kraju ostavi nešto vrijedno iza sebe.

U 17 godina nijednu kunu dobiti nisam izvukla iz tvrtke, sve sam reinvestirala u proizvodnju i ljudje. Gledala sam kako da dobijem povoljne kredite, subvencije i nepovratna sredstva iz europskih programa, što mi je omogućilo jeftinije financiranje projekata – govori Cecelja.

Imajući na umu izvrsnost svih pokazatelja ekonomike poslovanja obiteljske tvrtke koju vodi, stručni žiri i Upravni odbor HUM-CROMA-e dodjeljuju Bernardi Cecelji nagradu za menadžera godine u kategoriji srednje velikih poduzeća i strukovno priznanje za osobni doprinos razvoju hrvatskoga gospodarstva u području inovativnog poduzetništva.

Hrvatska tekstilna industrija već desetljećima slovi kao sektor koji je najviše stradao u tranziciji, a općenito loše stanje dodatno je otežala gospodarska kriza koja kod nas slabo ili nikako jenjava. Prije petnaestak godina Regeneracija iz Zaboka bila je samo jedna u nizu posrnulih i neperspektivnih tvrtki iz tekstilne branše kojima je prijetio stečaj, a onda je na njezino čelo došao Anđelko Švaljek pod čijom je palicom počelo sporo, ali vrlo uspješno restrukturiranje poslovanja. Investicijskom ekspanzijom orijentiranom na kapitalointenzivnu proizvodnju recikliranih industrijskih tekstila, izolacijskih materijala i podnih obloga namijenjenih građevinarstvu i automobilskoj industriji Švaljek je uspio ne samo spasiti tvornicu od stečaja nego se Regeneracija pod njegovom upravom u samo desetak godina pozicionirala kao najveći europski proizvođač koji danas pokriva 30-ak posto europskog tržišta u tom segmentu. Uz to, zadržan je segment tradicionalnog programa izrade tepiha i tapisona uz najsvremenije ekološke standarde kvalitete. Stoga su mu stručni žiri i Upravni odbor HUM-CROMA-e odlučili dodijeliti godišnju nagradu ‘Menadžer godine’ u kategoriji srednje velikih poduzeća i priznanje za osobni doprinos hrvatskom gospodarstvu u održivom razvoju domaćih tekstilnih industrija.

Švaljek je rođen 1968. u Krapini, završio je Tekstilno-tehnološki fakultet u Zagrebu i odmah nakon diplome zaposlio se u Regeneraciji, u kojoj je prošao put od pripravnika do direktora. Na tvrtkino čelo došao je 2000. Zbog interesa za ekonomsko discipline upisao je poslijediplomski znanstveni studij Teorija i politika marketinga na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. Član je više strukovnih udruga na području tekstila i ekonomije kao što su HIST, CROMA, HZNMO – TO Geosintetici. Od 1999. do 2001. bio je vanjski suradnik Tekstilno-tehnološkog fakulteta u Zagrebu, i to na mjestu asistenta na kolegiju Tehnički netkani tekstili. Direktor je časopisa Tekstil od 2008. Bio je član Skupštine Hrvatske gospodarske komore u tri mandata, a član je i Gospodarskog vijeća HGK – ŽK Krapina.

Švaljek nam je ispričao da je najveći menadžerski izazov za njega počeo onaj dan kad je postao direktor u tom trenutku posrnule i naizgled neperspektivne tvrtke. – To jednostavno nisam prihvaćao i bez obzira na to što sam znao na koje ću teškoće nailaziti, postavio sam si cilj: od tvrtke napraviti profitabilan poslovni subjekt sa zadovoljnim ljudima – rekao je, a mi s prednošću naknadne pameti možemo potvrditi da je u svom naumu itekako uspio. Ističe da i danas vjeruje da je put kojim ide onaj pravi te da će ciljevi koje si je zadao biti i ostvareni u budućem razdoblju. Upravljačke odluke koje donosi dijeli na one koje imaju dugoročnu, odnosno stratešku važnost te na one koje treba donijeti gotovo trenutačno, za koje nema mnogo vremena i koje će imati učinke u kratkom roku. – Prve donosim polako i promišljeno, a druge brzo, instinktivno i impulzivno. U potonjima se vodim uzrečicom: Bolje i pogrešna odluka nego nikakva – objasnio je, dodavši kako najviše uživa promatrajući zaposlenike kako rutinski rješavaju probleme i situacije za koje su još nedavno mislili da su nepremostivi i nerješivi. – To mi daje za pravo misliti da sam napravio dobru stvar i za tvrtku i za njezine zaposlenike – ističe. Kao najteži dio menadžerskog posla naveo je donošenje odluka o prekidu s nekom djelatnošću, proizvodnim programom ili čak suradnjom s pojedincima u tvrtki, kad činjenice pokazuju da to više jednostavno nema smisla.