Anđelko Švaljek, direktor tvrtke Regeneracija

Hrvatska tekstilna industrija već desetljećima slovi kao sektor koji je najviše stradao u tranziciji, a općenito loše stanje dodatno je otežala gospodarska kriza koja kod nas slabo ili nikako jenjava. Prije petnaestak godina Regeneracija iz Zaboka bila je samo jedna u nizu posrnulih i neperspektivnih tvrtki iz tekstilne branše kojima je prijetio stečaj, a onda je na njezino čelo došao Anđelko Švaljek pod čijom je palicom počelo sporo, ali vrlo uspješno restrukturiranje poslovanja. Investicijskom ekspanzijom orijentiranom na kapitalointenzivnu proizvodnju recikliranih industrijskih tekstila, izolacijskih materijala i podnih obloga namijenjenih građevinarstvu i automobilskoj industriji Švaljek je uspio ne samo spasiti tvornicu od stečaja nego se Regeneracija pod njegovom upravom u samo desetak godina pozicionirala kao najveći europski proizvođač koji danas pokriva 30-ak posto europskog tržišta u tom segmentu. Uz to, zadržan je segment tradicionalnog programa izrade tepiha i tapisona uz najsvremenije ekološke standarde kvalitete. Stoga su mu stručni žiri i Upravni odbor HUM-CROMA-e odlučili dodijeliti godišnju nagradu ‘Menadžer godine’ u kategoriji srednje velikih poduzeća i priznanje za osobni doprinos hrvatskom gospodarstvu u održivom razvoju domaćih tekstilnih industrija.

Švaljek je rođen 1968. u Krapini, završio je Tekstilno-tehnološki fakultet u Zagrebu i odmah nakon diplome zaposlio se u Regeneraciji, u kojoj je prošao put od pripravnika do direktora. Na tvrtkino čelo došao je 2000. Zbog interesa za ekonomsko discipline upisao je poslijediplomski znanstveni studij Teorija i politika marketinga na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. Član je više strukovnih udruga na području tekstila i ekonomije kao što su HIST, CROMA, HZNMO – TO Geosintetici. Od 1999. do 2001. bio je vanjski suradnik Tekstilno-tehnološkog fakulteta u Zagrebu, i to na mjestu asistenta na kolegiju Tehnički netkani tekstili. Direktor je časopisa Tekstil od 2008. Bio je član Skupštine Hrvatske gospodarske komore u tri mandata, a član je i Gospodarskog vijeća HGK – ŽK Krapina.

Švaljek nam je ispričao da je najveći menadžerski izazov za njega počeo onaj dan kad je postao direktor u tom trenutku posrnule i naizgled neperspektivne tvrtke. – To jednostavno nisam prihvaćao i bez obzira na to što sam znao na koje ću teškoće nailaziti, postavio sam si cilj: od tvrtke napraviti profitabilan poslovni subjekt sa zadovoljnim ljudima – rekao je, a mi s prednošću naknadne pameti možemo potvrditi da je u svom naumu itekako uspio. Ističe da i danas vjeruje da je put kojim ide onaj pravi te da će ciljevi koje si je zadao biti i ostvareni u budućem razdoblju. Upravljačke odluke koje donosi dijeli na one koje imaju dugoročnu, odnosno stratešku važnost te na one koje treba donijeti gotovo trenutačno, za koje nema mnogo vremena i koje će imati učinke u kratkom roku. – Prve donosim polako i promišljeno, a druge brzo, instinktivno i impulzivno. U potonjima se vodim uzrečicom: Bolje i pogrešna odluka nego nikakva – objasnio je, dodavši kako najviše uživa promatrajući zaposlenike kako rutinski rješavaju probleme i situacije za koje su još nedavno mislili da su nepremostivi i nerješivi. – To mi daje za pravo misliti da sam napravio dobru stvar i za tvrtku i za njezine zaposlenike – ističe. Kao najteži dio menadžerskog posla naveo je donošenje odluka o prekidu s nekom djelatnošću, proizvodnim programom ili čak suradnjom s pojedincima u tvrtki, kad činjenice pokazuju da to više jednostavno nema smisla.