Vrste čajeva

Od 73 vrste drveta kave samo se dvije kultiviraju – Coffea arabica L. i Coffea canephora L., poznatija kao robusta. Od arabice komercijalno se uzgaja samo desetak tipova iako ih ima 200 te pet od robuste, koja inače postoji u 50 tipova.

Arabica je najprije kultivirana u Jemenu, raste na visinama do 600 metara nadmorske visine, iako u Salvadoru uspijeva i na 1000 metara. Najviše se proizvodi u Latinskoj Americi, a naraste od šest do osam metara visine. Samo 10 posto zrna te samooprašive biljke zadovoljava visoke uvjete za najveću kakvoću. Izvorne su arabice Moka, Typica, Maragogype i Bourbon, a novi su oblici San Ramon, Mundo Nuovo, Catüa, Cattura i Catimor.

Robusta, koja može narasti do 10 metara, otkrivena je u Ugandi potkraj 19. st., raste do 600 metara nadmorske visine te je otpornija od arabice. Nije samooparšiva, zrna su lošije kvalitete, oštrijeg okusa te s većim udjelom kofeina. Uzgaja se najviše u Africi, Madagaskaru i Aziji u oblicima Kouillon, Conilon, Gimé, Niaoulé i Robusta. Najskuplje vrste kave su Blue Mountain s Jamajke visoke kakvoće te indonezijska Kopi Luwak, čije se koštice od zrna skupljaju iz izmeta prašumskih životinja sličnih mačkama nakon što ih probave.

Kava ujedno pospešuje snagu i rad srca, utječe povoljno na mozak, podiže krvni pritisak te je diuretik. No velike količine remete srčani ritam te izazivaju žgaravicu i proljev. Odgada umor i pospanost zbog kofeina.

Crni čaj – najraširenija vrsta, potpuna fermentacija, listići moraju venuti od 12 do 18 sati, zatim se savijaju, pucaju i puštaju sokove, u fermentaciji gube trpkost.

Bijeli čaj – car čajeva, vrlo je rijedak, bere se samo nekoliko dana, i to samo najmladi listići s antioksidanskim svojstvima koji osušeni dobiju bijele dlačice, prema čemu je čaj i dobio ime.

Zeleni čaj – u azijskim zemljama cijenjen tisućama godina zbog osjećavajućeg i aromatičnog okusa, listovi se pare radi očuvanja enzima te se suše na zraku. Kako ne dolazi do fermentacije ni oksidacije, zadržava zelenu boju i dragocjene sastojke.

Oolong – pospešuje metabolizam, polufermentiran, listići moraju na suncu uvenuti nakon branja, potom se tresu u košarama kako bi im ispucali vrhovi te se suše. Cijeli se postupak ponavlja dok se ne postigne željena razina fermentacije.

Pu-erh – vrlo lijekovit, divlj čaj od starih stabala čajevca koji rastu na visini od 2000 metara. Okus i kakvoća poboljšavaju se s godinama zbog mikroorganizama.

Žuti čaj – služio se na kineskim carskim dvorovima, jedan od najskupljih čajeva, bijeli je čaj koji se ne obrađuje odmah nakon berbe, djeluje protuupalno, protukancerogeno i antioksidant je.

Biljni čajevi – ne pripremaju se od lišća, nego od cvijeća, kore, stabljike ili korijenja, to su čajevi od kamilice, metvice, šipka, lipe.

Voćni čaj – od cvjetova voćki, mirisan, opušta i osjećava.

Iz Jemena je prokrijumčarena u Indiju 1670. g., a u Europu stigla je sto godina prije. Donijeli su je mletački trgovci, a polovicom 17. st. otvorena je i prva kavana u Veneciji. Kako se brzo širila njezina popularnost stekla je i neprijatelje, koji su je zvali ‘pićem nevjernika’ pa su tražili od pape Klementa VIII. da je zabranili. Ipak prije odluke Papa je htio probati napitak nakon čega je bio toliko oduševljen da mu nije padalo na pamet to učiniti. Već spomenuti engleski kralj Karlo II. pokušao je zabraniti kavane, koje su u 17. i 18. st. postale popularne, opisujući ih kao mjesta na kojima se okupljaju nezadovoljnici koji šire skandalozne priče o kralju i ministrima.

Prva je naveliko počela uvoziti kavu Nizozemska istočnoindijska kompanija, a Britanska istočno-indijska kompanija zaslužna je za njezino širenje u Britaniji. Na još veću prisutnost kave utjecao je i poraz Turaka pod Bečom potkraj 17. st. kada su pronađene velike zalihe kave koju su Turci dopremili sa sobom. S obzirom na to da je kava bila dostupna samo aristokraciji, francuski kralj Luj XIV. htio je početi uzgoj u Francuskoj, ali zbog niskih temperatura kava nije uspjivala. Sagradio je prvi na svijetu čak i staklenike da je spasi, ali to nije bilo dovoljno za povećanje uroda. Odlučio je stoga prenijeti uzgoj na francuske kolonijalne posjede u Karibima te se od tuda, nakon velikog uspjeha, dalje uzgoj proširio u Latinsku Ameriku. U Americi bez kave nije prošla ni Bostonska čajanka jer su Amerikanci počeli izbjegavati čaj i piti kavu u znak prosvjeda prema Britancima. Loši uvjeti za rad robova na plantažama kave potaknuli su revoluciju na Haitiju, uslijed čega se tamo uzgoj kave nikada nije potpuno oporavio. U Brazil je došla početkom 18. st., ali proizvodnja se nije razvila do osamostaljenja zemlje 1822. Početkom 20. st. Brazil je držao 70 posto svjetske trgovine kavom, da bi danas pokrivao 35 posto, čime je i dalje prvi na svijetu.