Iako sam odmalena rado boravila u kuhinji, pomagala mami u nekim jednostavnim radnjama, zapravo sam ozbiljnije počela kuhati u ranim dvadesetima. Tek mnogo kasnije pokrenula sam blog, na kojem sam zapisivala recepte, ideje i stavlja fotografije hrane. Ako se želite ozbiljnije voditi blog, morate i aktivno sudjelovati na društvenim mrežama, stalno komunicirati s čitateljima. Katkad dopisivanja s čitateljima traju danima, s nekim imam odnos kao da smo se već sreli. Čitatelji često predlažu sadržaje, pitaju za savjete, primjerice, koje brašno upotrebljavati za pripremu palačinki do toga gdje kupiti neke namirnice. Vesele me njihovi komentari, posebno slike jela koja su pravili prema mojim receptima. Za kuhanje me inače nadahnjuje odlazak na tržnicu, godišnje doba, mamina kuhinja ili razgovor s prijateljicom – rekla je Tanja.
Pisanje bloga za Tamaru Ivančić pak nema nikakve veze s trendovima. Počela je pisati, kaže, iz sebičnih razloga, skupljači recepte koje je na papirićima dobila od teta, mama, susjeda i prijateljica te ih odlučila sačuvati na blogu. Jednog bi dana Tamara voljela svoje omiljene recepte skupiti u kuharici, ali za sada ostaje na blogu jer je u bilo kojem trenutku dostupan svima. Tamara je od malih nogu gledala sam nonu kako kuha, upijajući mirise i okuse njezine kuhinje. Nije se mogla othrvati ljubavi prema kuhanju, isprva isprobavajući nonine i mamine recepte, a poslije se odvažila i počela praviti zahtjevnija jela.
