Vrijeme za sebe

Bali je jedino mjesto na svijetu na kojem se može surfati cijele godine i često ga zovu azijskom Kalifornijom zbog tzv. beach lifestylea. Na Bukitu, poluotoku na kojem prijatelji žive, istoimenja je plaža koja je uvrštena među deset najboljih surferskih plaža na svijetu. Bali je mnogim socijalnim skupinama privlačan i zbog toga što se ondje nitko ne nameće i ne hvali financijskim statusom. Svi nose jednake japanske, voze jednake motore i klasne razlike gotovo da se ne primjećuju. Naglasak nije na novcu, nego na vremenu. Što ima više slobodnog vremena, ima viši status. Prema tom kriteriju Mirda i Fiša zaslužuju najviši jer većinu vremena troše na zanimanje poput joge, duhovnih, ekstatičnih plesova (engl. extatic dance), indijskog bubenjanja kirtana itd.

Ako si na Bali, možeš si priuštiti raditi na sebi, onda si car. Mirda je sigurno zaslužio carsku titulu iako njegov vanjski izgled to na prvi pogled ne otkriva: svijetom šeće u ležernim platnim hlačama do gležnja i majicama, uglavnom iz Hrvatske, kojima je odrezao ovratnike. S takvim statusom možeš si priuštiti da iz prošlosti izvučeš sve čime si se možda u jednom trenutku želio baviti, ali za to nikad nisi imao vremena. Tako Mirda na Baliju surfa, igra šah, svira gitaru, čita, a neko vrijeme proučavao je čak svojstva elemenata iz periodičnog sustava. Fiša tu i tamo ipak nešto radi, piše kolumnu za digitalno izdanje Cosma, kuha i ugošćuje turiste iz cijelog svijeta. S vremenom su njih dvoje postali nezaobilazni domaćini na Bukitu, poznati po organizaciji dobrih ‘Balkan partyja’. – Do sada smo upoznali i ugostili na stotine ljudi iz cijelog svijeta i čuli razne njihove priče. Naš život na Baliju teče od danas do sutra jer je nemoguće bilo što planirati. Kad god nešto planiraš, to se uglavnom izjali. Dan jednostavno ode u nepredviđenom smjeru – kaže Fiša.

Bali je za nju ispašo više od onoga što je u početku očekivala. Bilo je tu raznih izazova, a jedan od najvećih bilo je vrijeme i kako ga iskoristiti. Vrijeme ti omogućuje da budeš sâm sa sobom, suočiš se s nekim pitanjima za koja na Zapadu nema vremena, a katkad nije lako čuti odgovore na njih. Fiša je uvidjela da je katkad teško biti sâm sa sobom, da to zna biti dugotrajni i bolan proces. Međutim, izblijedjeli su njezini prvotni strahovi od toga hoće li naći posao ili izgubiti prijatelje. Oboje su dvaput u međuvremenu posjetili Hrvatsku, a s prijateljima su se nalazili i na propuštanjima Tajlandom ili Šri Lankom, gdje smo se i mi sastali početkom godine i zajedno proveli desetak dana. Tada sam uživo uvidjela da su se Zagrepčani vrlo vješto ‘ufurali’ u istočnjački svijet i da im u njemu ništa više nije nepoznato. I jednom i drugom Bali je postao drugi dom.

Nadja se od gradske ‘šmizle’ pretvorila u nenaminkanu ženu u japankama s blaženim osmijehom na licu. Sada spokojno leži kraj bazena, najvjerojatnije maštajući o komadu svinjskog pečenja i čevapima, koji su na Baliju nedostižan san. – Mnogo me ljudi pitalo: ‘Dobro, što vi ondje radite?’ Ja im odgovaram da ondje radim sve što oni inače ne stignu. I naravno da nije dosadno. Radiš ono što želiš i kada to želiš – zaključuje Nadja.