Home / Financije / Nove brige iz Komisije EU

Nove brige iz Komisije EU

Ozbiljan igrač u energetici, obrani, pomorskoj tehnologiji i aeronautici, britanski Rolls-Royce, drugi najjači proizvođač mlaznih motora na svijetu, bilježi snažan pad dobiti, peti put u posljednjih dvadeset mjeseci. Vrijednost dionice pala je odmah dvadesetak posto, zabilježivši jedan od najvećih padova od tvrtkina izlaska na burzu 1987. Riječ je o gubitku tržišne vrijednosti od nekih tri milijarde funti u jednom danu. Warren East doveden je na čelo da popravi stvari, ali analitičari tvrde da predviđena rezanja neće biti dovoljna.

Razlog kontinuiranim problemima East nalazi u prekompliciranoj strukturi i neodrživo visokim troškovima, usprkos već odrađenim rundama otpuštanja i rezanja (već je najavljeno 3600 otkaza). East cilja godišnju uštedu između 150 i 200 milijuna funti do 2017., od čega bi 115 milijuna otpalo na pomorski i aeronautički odjel, ali i odstranjivanje nepotrebnih razina upravljanja u svrhu bržeg odlučivanja i reagiranja (oko dvije tisuće radnih viših mjesta u Upravi).

– Mislim da imamo previše fiksnih troškova u nekim dijelovima poslovanja. Nismo dovoljno fleksibilni u upravljanju troškovnom bazom u odgovoru na izmijenjene tržišne uvjete – rekao je.

Konkretnije, ‘bol’ dolazi u području poslovnih i regionalnih aviona, održavanju aviona i pomorskom poslovanju, pri čemu je uvjerljivo najveći problem postprodajni biznis s održavanjem, na koji se Rolls-Royce snažno oslanja (oko pola ukupnih prihoda). Financije su ozbiljno pogodile odluke aviokompanija da ranije i u većim brojevima od očekivanih zamijene stare avione, čime je Rolls-Royce izbijen velik dio prihoda na koje je računao. Na pad potražnje za korporativnim zrakoplovima u Kini, Brazilu i jugoistočnoj Aziji nadovezao se loš uspjeh kompanije u pomorskom poslovanju (očekuje se gubitak sljedeće godine), na koje se odrazio opći pad offshore eksploatacije nafte i plina zbog niske cijene nafte.

Usprkos sada već neko vrijeme slabim rezultatima i očito lošem trendu, ozbiljan igrač u energetici, obrani, pomorskim tehnologijama i aeronautici nije još od 1992. rezao dividendu dioničarima i tek bi se sada mogao odvažiti na tako radikalni potez. Točnije, Odbor će ‘razmotriti’ isplate, manevarski prostor za uzmak, dakle, još postoji. East je gotovo odmah nakon preuzimanja suspendirao program otkupa dionica vrijedan milijardu funti. Stvari je Eastu dodatno zakomplicirao ulazak američkoga aktivističkog hedge fonda ValueActa, koji je do kraja srpnja uspio postati najveći dioničar, s udjelom od 5,44 posto, signalizirajući pritisak na Upravu traženjem mjesta u Odboru zbog, smatraju, manjka strateškog fokusa. Mnogi dioničari navijaju snažno za prodaju pomorskog i energetskog odjela, koji ne ostvaruju pretjerano dobre rezultate i postaju, prema njihovom mišljenju, uteg poslovanju. Srećom za Upravu, ValueAct poznatog investitora Jeffa Ubbena poznat je po suptilnijem pritiskanju iza kulisa za razliku od mnogih drugih investitora aktivista poput Carla Icahna, sklonog javnom i agresivnom prozivanju uprava. Prijašnja iskustva s ValueActom upućuju na želju za prodajom kompanije, što bi moglo odgovarati željama drugih dioničara poput hedge fonda Sequoia, opredijeljenog izrazito protiv dosadašnjega koncepta diverzifikacije poslovanja.

Sukob je izgleda neizbježan jer East vjeruje u načelnu ispravnost strategije diverzifikacije, a njezinu je reviziju najavio tek za 12-18 mjeseci od svog preuzimanja. Financial Timesu u srpnju je potvrdio svoju čvrstu potporu postojećem strateškom fokusu, iako je upravo to jedna od većih zamjerki dioničara njegovom prethodniku Johnu Rishtonu. Za sporno poslovanje u pomorskom sektoru rekao je da treba dodatno ulaganje kako bi postalo konkurentnije, a ne prodaju. Drugim riječima, dodao je sol na ranu pobunjenih investitora koji odavno navijaju za vraćanje fokusa na osnovnu djelatnost, avioindustriju. Nije baš jasno kako će spojiti veće ulaganje u pomorski odjel i istovremeno većinu ušteda napraviti baš u tom poslovanju, ali odgovor na to pitanje vjerojatno se krije u njegovoj najavi da će od istog broja inženjera tražiti dvostruko više posla.

Zamjera mu se i nastavak fokusa prema velikim avionima, što znači manji obujam prodaje, ali veće marže, na štetu manjih aviona kojih su traženiji. Posljedica toga je gubitak ugovora za nove mlađnjake Gulfstream G500 i G600, koje je dobio njihov američki konkurent Pratt&Whitney. Treba napomenuti da je izlazak iz tog tržišta pogreška Eastovih prethodnika, koji su eksploziju potražnje za manjim avionima propustili odlučivši se na prestanak suradnje sa spomenutom kompanijom.

S druge strane, kompanija izrađuje motore za dva trenutačno najpopularnija velika aviona, Boeingov 787 Dreamliner i Airbusov 380, i prema projekcijama do 2020. stavljač će svoje motore u više od pola svih džambodžetova na svijetu (u ovom trenutku već drži 50 posto narudžbi za velike avione, glavni konkurent General Electric ima 37 posto). Više od brojki brine, jasno, neugodan trend koji traje već gotovo dvije godine, ali situacija je realno daleko od teške. Usprkos nekoliko padova, Rolls-Royce je i dalje u nemalom plusu s podosta gotovine pri ruci, knjiga narudžbi puna je, a dugoročni trendovi na tržištu iznimno povoljni, pogotovo za kompaniju koja dobavlja motore za pola svjetskih džambodžetova. Boeing, recimo, očekuje rast potražnje za komercijalnim avionima od 38 tisuća u idućih dvadeset godina. Problemi su stoga kratkoročne prirode i ne proizlaze isključivo iz negativnih tržišnih kretanja, već i neracionalne korporativne strukture. Analitičari vjeruju da rezanje troškova neće biti dovoljno za rješavanje problema i skloni su ideji prodaje pomorskog poslovanja. Izrada motora za najveće avione na svijetu sasvim sigurno izvršno je poslovanje, ali profitabilni postaju tek kada su usvojeni i počne njihovo održavanje, što objašnjava zašto kompanija toliko ovisi o održavanju, a ne prodaji motora.

Nove brige mogle bi u tom pogledu doći iz Europske komisije, koja je prije mjesec dana počela ‘izvide’ u određivanje cijena održavanja aviona, u koje će biti sasvim sigurno uključen i Rolls-Royce, a nakon pritužbi avioprivezničkih. Priča je klasična, aviopriveznički se žale da dostavljaju opreme namjerno ne daju pristup ključnim informacijama kao što su upute za upotrebu i tehnički nacrti kako bi bili nezaobilazni u dobavljanju dijelova i obavljanju održavanja. Istovremeno, troškovi održavanja i rezervnih dijelova počeli su u posljednjih nekoliko godina naglo rasti. Iako je riječ samo o preliminarnom ispitivanju utemeljenosti optužbi, negativan razvoj događaja mogao bi dodatno pogoditi taj iznimno važan izvor prihoda za kompaniju, a tržište je nakon objave vijesti odmah reagiralo padom vrijednosti dionice Rolls-Roycea. No o tom potom, East ima i važnijih problema.

OD ARMA NAPRAVIO GLOBALNOG IGRAČA

S obzirom na to da je tek nedavno preuzeo kormilo, East ima prostor za igranje, najviše zahvaljujući prijašnjem uspjehu u Armu koji je u razdoblju od 2001. do 2013. praktički pretvorio u globalni monopol u području proizvodnje čipova za pametne telefone, uspješni k tome kompaniju zadržati u Britaniji. Da je 53-godišnji inženjer znao u što se upušta, sugerira njegov izlazak iz neuobičajeno rane mirovine u koju je otišao 2013. nakon napuštanja Arma, na što je tržište reagiralo s odobravanjem, dižući vrijednost dionice Rolls-Roycea za oko tri posto. Mirovina se, doduše, u njegovu slučaju odnosila samo na izvršne uloge, ne i na sjedenje u raznim odborima u kojima je dao ostavku nakon uskakanja u kokpit Rolls-Roycea.