SVI LJUDI DOBRA ŽELUCA, OTVORENA SRCA, ŠIROKA UMA I ONI KOJI VOLE DOBRO POJESTI I POPITI DOBILI SU NA STOJEDINICI ZABAVNU EMISIJU ODMAKNUTU OD TEŠKIH POLITIČKIH I GOSPODARSKIH TEMA. Remda kaže kako najbolje pliva u pisanim vodama i ponosan je na svoje kolumne u Kliku, Cosmu, Punkuferu, na Net.hr-u, Blog.hr-u i u Playboyu, Domagoj Jakopović Ribafish primijetio je kako ljudi sve manje čitaju, a on je i dalje infantilac pun energije, pa se zato odnedavno našao u još jednome mediju – radiju! Taj profesor geografije koji je radio u školama, kao ‘copywriter’, urednik, čuvao djecu, bio glasnogovornik i predsjednik curling-kluba počinje uređivati i voditi svoju emisiju na Radiju 101.
Kako ste se našli na radiju? – Poziv da ono gdje sam ‘doma’, ono što živim, ono o čemu pišem, odradim na radiju nisam mogao odbiti, pogotovo kad je riječ o Radiju 101, prema mojemu mišljenju, najvećem brendu među radijskim postajama. To je radio na kojemu još možete reći što mislite, iznijeti svoje stajalište i zavrjeti pjesmu koju možda na nekim drugim radijskim postajama ne možete. Nedostajala mu je zabavna emisija, emisija koja će se malo odmaknuti od teških političkih i gospodarskih tema i pokriti one koje zanimaju slušatelje.
Jeste li imali tremu prije prvog odlaska u eter? – Trema je predvina mlada gospođa koja me prati u svim medijima, osim kad sjedim za kompjutorom, grickam mandarine i slušam dobru mjuzu. I kad joj lijepo kažem, zamolim je, platim joj cugu da prošeta – ona je uvijek tu pokraj mene, onako vedra i nasmiješena, i uvijek me odvali u rebra taman kad mislim da sam se opustio. No sve je to za ljude, ipak sam prilično kasno krenuo u ove vode, ali nadam se samo boljim nastupima. Osim toga, savršeni su ljudi tako dosadni…
Koja je ciljana publika ilište slušateljstvo? – Svi ljudi dobra želuca, otvorena srca, široka uma i oni koji vole dobro pojesti i popiti. Cijeloga života slušam kako je netko negdje dobro jeo i pio i onda šest mjeseci poslije dođem na to mjesto, ali zaboravim što treba naručiti ili se promijenio vlasnik… Oni ljudi kojima se obraćam hedonisti su, bonkulovići, zaljubljenici u sve što je lijepo, dobro i ukusno te koji cijene što se netko potrudio to podijeliti sa svijetom. Od domaćih kobasica, malih proizvođača pršuta, zanatskih piva, restorana s pričom – želim takve stvari podijeliti s ljudima koji će u njima uživati. Lako je imati brod i kupiti ‘baksu’ Dom Perignona. Ali za fantastičan ramstek ne morate kupiti ni posadu ni prijatelje. Klasa hedonist je za ljude koji nalaze sreću u sitnicama i vole to dijeliti s dragim osobama, dakle od petnaest do sto godina, muškarci, žene – samo sretni ljudi!
