Home / Biznis i politika / Ekonomija dijeljenja KAKO ZARADITI NA ‘BESPLATNIM’ USLUGAMA

Ekonomija dijeljenja KAKO ZARADITI NA ‘BESPLATNIM’ USLUGAMA

U Hrvatskoj ekonomija dijeljenja sve više naginje tv. rentalnoj ekonomiji, što najbolje pokazuju nevjerojatni financijski podaci Airbnba i Ubera, tehnoloških servisa koji žive od provizije i od kojih zaziru ne samo turistička i prijevoznička industrija već i svjetske vlade, koje još nisu sigurne kako ih zakonski regulirati.

Možete li zamisliti u svijet u kojem je sve – besplatno? Dobro, možda ne baš sve. Platite mjesečnu članarinu nekom virtualnom servisu i on vam omogući besplatnu razmjenu svega što vam srce poželi, s cijelim svijetom. Jer tko je još vidio nešto posjedovati. To je zastarjeli način razmišljanja prema principu imam, dakle postojim. Budućnost je u privremenom korištenju robom i uslugama u trenutku kad su nam zaista potrebni. Kad to prestanu biti – šalji dalje!

Od svih tih trendovskih priča o tome kako je budućnost biznisa u besplatnom, mnogim se poslovnjacima diže kosa na glavi. Pogotovo kad iz iskustva znamo da besplatan ručak ne postoji. Svi današnji servisi i platforme koji odgovaraju globalnom rastućem konceptu ekonomije dijeljenja nastali su uglavnom kao startup-projekti, s jednim vrlo jasnim ciljem – da zarade novac. I to na onome što je naizgled besplatno. Ti servisi počeli su se obogaćivati – ni od čega. Kako su mladi startupovi, danas globalni divovi uspjeli zaraditi milijune na konceptu besplatnog pravo je poslovno čudo.

Jedno takvo čudo proizašlo je iz ‘kuhinje’ Amerikanca Johna Buckmana, koji je osnovao globalni servis za razmjenu knjiga BookMooch.com. Buckman je javno savjetovao neke startupove kako zaraditi. Prvi savjet: vlasnik servisa ne bi trebao plaćati radnike već oko sebe okupiti volontere koji će već doći ako vlasnik bude dovoljno ustrajan i strastven u svojoj ideji. Čime god se bavili, korisnici servisa prvo trebaju nešto dobiti prije nego što daju jer se na taj način vežu uz ideju. Uglavnom im je nelagodno kada nešto dobiju besplatno pa najčešće nešto za to daju.

Na servisima razmjene vrlo dobro prolazi i sustav nagrađivanja nekim reputacijskim bodovima na osnovi kojih korisnici imaju neke privilegije, kao i izmišljene valute koje pomažu širenju mreže. Obujam mreže vrlo je važan u trenutku kad postanete veliki i kad za oko zapnete nekom komercijalnom divu koji vas želi kupiti da proširi biznis ili čisto da vas uništi kao konkurenciju. I za kraj, koristite se alatima koji vas spajaju s drugim komercijalnim servisima. Naime, trenutačno jedini BookMooch izvor prihoda je link koji ga spaja s Amazonom. Kada korisnik ne nalazi knjigu na BookMoochu, automatski je preusmjeren na Amazon, gdje je može kupiti, a BookMooch za to dobiva proviziju. Znači na tome što nema odgovarajući proizvod, BookMooch zarađuje.

Do sada se pokazalo da modeli ekonomije dijeljenja najbolje funkcioniraju u industrijama koje nude usluge, pogotovo u tzv. hospitality industriji, koja obuhvaća smještaj, prijevoz, hranu i piće. Modeli su se pokazali uspješnima i kod društveno osjetljivih tema kao što je siromaštvo. No i drugi sektori lagano ulaze u takve koncepte. Primjerice, britanski peer to peer servis Zopa spaja ljude koji traže pozajmice i ljude koji ih daju uz niske kamate. Na taj način zaobilazi se bankarski sustav i ljudi direktno jedni od drugih pozajmljuju novac i to u iznosima od 10 do milijun funti. Zopa na godinu udvostručuje prihode koje dobiva od posredničkih naknada, ali i gubitke jer zapošljava nove ljude za širenje na nova tržišta te planira postati profitabilna 2017. godine.

Svi ti potencijali egzistirali su godinama, ali je tek revolucija razmjene neke od tih modela učinila socijalno prihvatljivima. Glavni nositelji ekonomije dijeljenja su tzv. milenijci koji vješto barataju tehnologijom, glavnim preduvjetom za prakticiranje modela ekonomije dijeljenja.

Ono što se globalno primjećuje, a postoji i u raznim oblicima i u Hrvatskoj je da ekonomija dijeljenja sve više naginje tv. rentalnoj ekonomiji, što pokazuju najnoviji trendovi.