Kad je talijanski redatelj Paolo Sorrentino dobio Oscara za ‘Veliku ljepotu’, mediji, pogotovo talijanski, toga šarmantnog šarlatana prozvali su novim Fellinijem. Nažalost, ‘Velika ljepota’ samo je drugorazredna kopija ‘Dolce vita’, no lako je razumjeti zašto je taj ‘šund za intelektualce’ nakrcan metaforama, citatima, europskom dekadencijom i prirodstim humorom bio privlačan publici s obje strane Atlantika.
Nakon uspjeha tog filma Sorrentino je odlučio biti još ambiciozniji pa je, nakon što je na engleskom jeziku nekoliko godina prije surađivao sa Seanom Pennom, ponovno okušao sreću s holivudskom družinom. Radnja ‘Mladosti’ događa se u mondu švicarskog hotela u kojem živi najraznolikija skupina kreativaca, idola nekih drugih vremena i bogatih propalica.
Tako filmske legende Michael Cane i Harvey Keitel filozofiraju o životu i citiraju književne klasike, a pretili Diego Armando Maradona u ulozi sama sebe tehnica teniskom lopticom dok mu žena vuče aparati za disanje koji ga održava na životu. Sorrentinova kamera jednako je zavidljena staračkim tijelima kao i nestvarno lijepim ženama.
Film puca od viška ideja i jasno je da Sorrentino nije ni izbliza velik, čak ni dobar autor, kao što mnogi vjeruju.
