Dok topovi govore, muže šute. Prema istoj logici, dok traju izbori, biznis se pritaji, pa su i ove dvije stranice u znaku politike. Poduzetnici čekaju, menadžeri u državnim i javnim poduzećima strepe, a stranački favoriti već su sastavili svoje nove ekepe i počeli su se pakirati u uređe dosadašnjih šefova poželjnih kompanija. A onda se dogodio Most, i biznis sad stoji još postojanije. Stala je i burza. ‘Investitori čekaju dogovor o vladi i reformama’, tvrdi broker Roman Rinkovec.
HDZ, SDP i Most spremaju se na navodno programske pregovore, ali nitko ne bi odbio biti na čelu te, čijegod, pa makar i reformske vlade. Do utorka smo dobili već šest premijerskih kandidata, među kojima je i jedan umirovljenik, a mandatarska inflacija bujat će u vremenu pregovaračkih spinova. Zaista, kako izabrati premijera koji neće imati kompaktnu saborsku većinu? Upravo zbog tog razloga, on ne mora imati političku snagu kao u vremenima poslije Tudmana.
Naime, politička vlast će se prema svemu sudeći preseliti prema Saboru, koji bi mogao imati znatno jaču i zakonodavnu, a pogotovu kontrolnu funkciju. Zato bi se mandatar, odnosno premijera, sad moglo birati manje političkim kriterijima. Dakle, u obzir bi mogao doći i javni ili pozivni natječaj. (Jer, iako su izbori u načelu politički natječaj, birači se nisu mogli opredjeljivati na temelju činjenica jer ni SDP ni HDZ nisu izašli s jasnim programom).
