Novinari pišu poluistine. Katkad. Kao sad, na primjer. Ili kad ugledna ekonomska makronovinarka i mikronovinarka piše o tome kome je dosadan tekst o dijetama i još to obrazlaže! Ili kad novinar prepoznatljiv po upornu praćenju cijena goriva piše da malo koji dječarac nije mašao o svom terencu. A što je s djevojčicama? Ili, zbog karikiranja do krajnjih granica, zar i transrodne osobe (u svijetu visoke mode one su ipak tražena roba) ne mašaju o svojemu moćnom autiću?! Al’ neka ih…
Manje je važno što je prekršeno sveto novinarsko pravilo o slušanju druge strane kad su do zaključaka došli na temelju vlastitog iskustva, a to se u posljednje vrijeme ‘nosi’. Osim toga, nisu ih napisali u iscrpnoj analizi gospodarskih kretanja, nego su svoja opažanja namijenili objaviti u ‘Premiumu’. Liderovu raskošnom izdanju na velikom formatu punom svakojačih luksuznih, istodobno elegantnih i kičastih, sofisticiranih i pretencioznih proizvoda, usluga i pojava. I njihovo je iskustvo vrhunske kvačoće jer je personalizirano, doživljeno i proživljeno. Uostalom, hajmo ogoljeti istinu: luksuz pisana o vrhunskim fenomenima za ‘Premium’ redovito si priušte i oni čija podsvijest govori da ekstravagantne modele ponašanja najutjecajnijih svjetskih potrošača nikad neće oponašati. U svojim ormarima ima ju samo pokoju stvarčicu s potpisom prvorazrednog brenda (ako i to), uživali su u vrhunaravnim delicijama i putovanjima mahom zbog toga što ih na to natjerali pozivi sugovornika (bolje zvuči nego sponzora). A najbolje od najboljeg iz tehnologije priušte si zato što su im pametna rješenja potrebna. Jer je jeftinije uložiti u svezvremensku kakvoću nego vječno popravljati jeftine kopije. I čemu onda obračun s novinarskim poluistinama i poluprivatizacijama medijskog prostora?!
