Često se u izračunima udjela hrvatskog proizvoda u turizmu zaboravlja da se neke stvari u Hrvatskoj uopće ne proizvode, primjerice televizori, perilice za suđe, kvalitetna akustična oprema, klimatizacija itd. Uz to imamo vrlo ograničenu proizvodnju sanitarija, keramike i sl. Tih proizvoda jednostavno nema ili im je asortiman jako uzak. Samo ako to maknemo kompletno sa strane, možemo govoriti o nekoj realnoj efikasnosti; koliko od onoga što imamo uspijemo plasirati u turizam.
-
Postotak kojim se barata u javnosti, od 70-ak posto udjela, drži vodu kada govorimo o hotelima s tri i niže četiri zvjezdice. Kako idemo prema kvalitetnijim hotelima, to je udio hrvatskih proizvođača manji. Takva su barem naša iskustva s Loneom i Monte Mulinijem. S time da je interijer Lonea posebna priča, taj je hotel pobjeda hrvatskog dizajna i njegova prodajna snaga temelji se na hrvatskoj priči i hrvatskoj ideji. Lone je jedan od rijetkih hotela koji je do krajnjih granica uspio iskoristiti sve što se u Hrvatskoj može napraviti.
-
Gosti u hotelima s pet zvjezdica ne priznaju bilo kakva ograničenja, pa ni ona geografska, očekuju da imamo sve što požele. Moramo im ponuditi velike svjetske brendove jer oni u njima uživaju. Uostalom, na takvim proizvodima i više zarađujemo. To je jednostavno prednost proizvoda koji imaju priču. Palačinke s Nutellom prodaju se skuplje nego palačinke s marmeladom, ali u taj je brend Ferrero mnogo uložio.
-
Kada gradimo priču, onda ne smijemo gledati samo koliko ta priča stoji, nego po kojoj je cijeni možemo prodati. Ljudi iz cijelog svijeta oduševljeni su tom hrvatskom pričom, udrugu arhitekata iz Beča organizirala je posjet za svoje članove čak šest puta.
-
Imamo sreće što iza nas stoji investitor koji ima kapital, viziju i strpljenje. U svijetu su većinom ulagači u hotelske kompanije razni mirovinski fondovi koji žele siguran prinos i koji imaju vremena. U Hrvatskoj je to drugačije, ali ipak imamo investitora koji proizvodu daje šansu da se probije na tržištu. Monte Mulini i Lone podignuli su cijeli grad, što najbolje pokazuje konkretan primjer naših kampova u Rovinju koji se prodaju za 10 do 15 posto skuplje nego jednako vrijedne parcele u nekom drugom dijelu Istre. Kampovi u Rovinju samo smještajem uprihoduju od 10 do 15 milijuna eura, što znači da samo od destinacijske rente Maistra ostvaruje milijun i pol eura prihoda, zahvaljujući među ostalim Loneu i Monte Muliniju.
-
Pitajte Rovinjane bi li htjeli da im stan koji trenutačno stoji 100 tisuća eura za pet godina vrijedi 300 ili 500 tisuća. Za 100 tisuća eura mogu kupiti drugi stan, recimo 20 kilometara od Rovinja, a 200 tisuća spremiti na račun. Mislim da bi većina stanovnika time bila zadovoljna. Sigurno je da će u budućnosti neki stanovnici Rovinja odustati od života u središtu grada, živjet će se skuplje, ali i bolje. Netko u centru, a netko koji kilometar dalje.
