Riječ brojeva

Globalni igrači, energetski divovi, trenutačno strahuju od nove europske direktive koju priprema Europska komisija kako bi se smanjila potrošnja i gubitak energije u sektoru toplinarstva, posebice u kućanstvima i poslovnim prostorima. Komisija planira izradu preporuka za grijanje i hlađenje, s namjerom da se obnovi legislativa EU i prema potrebi naprave nacrti novih direktiva, a nova strategija trebala bi biti objavljena u veljači. Prvi dokumenti koje je proučio Reuters pokazuju da će se favorizirati opcije grijanja i hlađenja obnovljivim izvorima energije i sustavi daljinskoga grijanja koji u kućanstva dovode toplu vodu sustavima podzemnih cjevovoda. Naime, europska istraživanja pokazala su da se u manje naseljenim mjestima koja se grijanjem opskrbljuju putem zraka ili podzemnih cjevjev ostvaruju najveće uštede energije za individualna kućanstva.

Za provedbu te strategije države članice EU davat će proizvođačima obnovljive energije porezne poticaje u javnoj nabavi i javnim investicijama, kako bi se stimulirao razvoj tržišta, što bi dodatno moglo ugroziti poziciju globalnih igrača poput EDF-a, E.ON-a i Enela, koji se ionako bore s trendovima prelaska na obnovljive izvore energije. Tako bi se smanjila potražnja za energijom, a samim time i njihova prodaja. Odabir između plina i struje, bolje izolacije i efikasnijih generatora, kolektivnog i individualnoga grijanja itekako će utjecati na današnje poslovne modele europskih energetskih kompanija.

Prema aktualnim podacima EK, grijanje i u manjoj mjeri hlađenje troše 40 posto energije u EU, a samo su indirektno pokriveni postojećim energetskim politikama EU. Obnovljiva energija već čini 26 posto ukupne proizvodnje energije u EU, međutim, samo se 16 posto odnosi na grijanje i hlađenje.

Mario Popović, direktor Eko-puls, tvrtke koja se bavi trgovinom toplinskih crpki, kaže da je Hrvatska skromno tržište za distribuciju proizvoda koji upotrebljavaju obnovljive izvore energije, ali da je i potencijalno zanimljivo jer je ‘školski primjer’ na kojem se brzo vide energetski i komercijalni efekti kad se ta tehnologija primjeni u praksi. Vezano uz bilo kakve mogućnosti da možda hrvatski proizvođači profitiraju od nove direktive EU Popović odbacuje, objašnjavajući kako u Hrvatskoj nema autohtonih proizvođača toplinskih crpki, osim nekoliko manjih tvrtki koje ih komadno proizvode u kućnoj radinosti.

– Sve ostale tvrtke u nekom postotku uvoze i sklapaju komponente koje dolaze iz zemalja Bliskog istoka i Kine jer su najjeftinije na svjetskom tržištu, a kvalitetom više ne zaostaju za onima proizvedenima u EU – kaže Popović, zaključujući da je energetska učinkovitost u Hrvatskoj još bajka ‘koja izlijeće iz prvog zavojda kad je dočeka prva zapreka zvana standard stanovništva’.

U HEP-u kažu da, s obzirom na to da je nova Strategija za toplinarski sektor EU u fazi izrade, ne mogu unaprijed komentirati njezine odredbe, međutim, podupiru mjere kojima se potiče racionalizacija potrošnje toplinske energije i energetska učinkovitost, na što je usmjereni i njihovo poslovanje te razvojni planovi za budućnost.

– Temeljni su ciljevi HEP-Toplinarstva smanjenje gubitaka u distribucijskoj mreži, povećanje energetske učinkovitosti proizvodnih postrojenja te povećanje udjela obnovljivih izvora energije. Naša je zadaća maksimalno smanjiti gubitke toplinske energije, stoga svake godine, u skladu s financijskim mogućnostima, izvan ogrjevne sezone revitaliziramo dio toplinske mreže. Ove smo godine revitalizirali približno 6,8 km postojeće distributivne toplinske mreže te sagradili oko 3,2 km nove mreže, a u posljednjih 10-ak godina revitalizirano je više od 30 km toplinske mreže. Kako si bi ubrzao proces obnove toplinske mreže, u planu nam je projekte revitalizacije prijavljivati za dodjelu sredstava iz fondova EU – kažu u HEP-u.

Potencijal za uštede U Reutersovu tekstu također se navodi da je jedan od osnovnih ciljeva nove strategije smanjiti gubitke u toplinskim sustavima, ali Hrvatska ima svoje specifičnosti koje je nabrojio Krešimir Štih, voditelj odjela Sektor za energetiku i zaštitu okoliša pri HGK:

– U vezi s tim pitanjem postoje specifičnosti Hrvatske, poput naplate realno utrošene toplinske energije, velike su teškoće u tehnološkoj izvedbi grijanja, zbog čega u starijim zgradama više od 50 posto energije ode na gubitke pa bi se moglo zaključiti kako potencijal za uštede postoji ponajprije rješavanjem tih tehničko-tehnoloških pitanja, boljom toplinskom izolacijom. Koliko god postrojenja za pripremu energije bila učinkovita, bez energetski učinkovitog rješenja na mjestu potrošnje neće se moći riješiti prihvatljivost korištenja daljinskog grijanjem – zaključuje Štih.

Teško je unaprijed govoriti što će sve nova direktiva EU obuhvaćati, a još teže kako će te promjene utjecati na hrvatsko tržište, ali Hrvatska sigurno neće biti iznimka u primjeni novih pravila. Hrvatski proizvođači obnovljivih izvora energije, ne samo crpki, već i peleta, imaju svoju šansu koja će se materijalizirati u skladu sa standardom stanovnika, ali i hrvatskom legislativom.

– Hrvatski proizvođači peleta, a ima nas 12, proizvode između 250 i 300 tisuća tona peleta na godinu, što zadojjava jedan posto svjetske potrošnje. S obzirom na veličinu naše države, to su zadovoljavajuće količine – kaže Raoul Cvečić Bole, direktor tvrtke Energy Pellets i predsjednik Udruge proizvođača peleta biomase i pripadnih tehnologija.

Lokalno za lokalno Hrvatski proizvođači peleta čisti su neto izvoznici, na globalna tržišta izvezu oko 90 posto finalnog proizvoda. Samim time ekološke učinke peleta kao obnovljivog izvora energije postižu njihovi kupci u inozemstvu, a ne Hrvati.

– Tu situaciju trebalo bi preokrenuti te stvoriti takvo zakonodavstvo za kruta biogoriva, da sav pelet ostane ‘u kući’. Kao udrug za to se zauzimamo već više od pet godina. Velik dio javnih ustanova u Hrvatskoj i dalje se grije na fosilna goriva koja uvozimo, a gotovo 50 posto površine Hrvatske prekriveno je šumom. Treba ustrajati na strategiji da lokalna sirovina ostaje na lokalnom tržištu te da finalni proizvod bude za lokalnu uporabu. Tako ćemo lakše dohvatiti direktive EU za stakleničke plinove i ostale ekološke elemente – zaključuje Cvečić Bole.

Sve direktive EU i legislativa idu u prilog obnovljivim izvorima energije jer je na svjetskoj razini EU predvodnik u toj branši. U toplinarskom sektoru očekuju se povoljniji uvjeti od dosadašnjih jer dosad nije imao isti tretman kao, primjerice, proizvodnja električne energije iako je mnogo zastupljeniji. Problem je što veći dio legislativne EU nema obvezujući karakter, već više savjetodavni, što znači da mnogo ovisi o nacionalnom zakonodavstvu. Prilagodba europskim pravilima je neizbježna. Pitanje je samo koliko će pitanja koja su aktualna u Europi biti aktualna i hrvatskoj politici koja se trenutačno ‘loži’ na sašvim neke druge teme.