Nitko ih ne pita za podrijetlo novca jer je država gladna investicija, a građevinske tvrtke isto tako žele raditi bilo što. Prekapacitirali smo se prije deset godina gradnjom autoceste i dan-danas tome plaćamo danak. – Kako to mislite? Zbog politike žurilo nam se da autocestu napravimo za četiri godine, a bilo bi normalno graditi deset godina. Nastao je problem jer su vještački izazivani poremećaji u opskrbi, nedostajalo je ljudi, miješalica… Zato su se mnogi počeli baviti tim poslom pa se u svakoj županiji moglo naći betonara, miješalica, zaposlenika. Hrvatska je najbolje živjela u vrijeme gradnje autoceste i ljudi su vjerovati da posla neće nestati, a malo manje nezdrava teorija bila je da ćemo graditi ceste po BiH i Crnoj Gori.
Jesu li onda Bosanci, koji etapno grade autoceste, pametniji? Što se tiče iskoristivosti kapaciteta, jesu. Dobro su to isplanirali. Nama se pak dogodilo da više nije u pogonu mnogo miješalica, betonara, a po Lici su ostale ogromne količine građevinskog materijala. Tvrtke iz Bosne idu po Lici i Sloveniji i kupuju ostatke tog materijala. Osim toga uvijek su kod nas pozicija i opozicija raspravljale tko je zaslužniji za autoceste, iako svi trebaju shvatiti da onome tko je u poziciji to mora biti glavni cilj. U Bosni tih problema nema i moram priznati da tamo imamo prilično korektan odnos. Sada oni idu na najvažnije zahvate, od Tarčina, tj. Ivan planine do Mostara i Počitelja. Čak ćemo možda prije povezati Zagreb i Sarajevo autocestom preko Hercegovine nego preko Bosanskog Broda.
Spas građevinarstva je u investicijama, ali moramo shvatiti da ćemo još dugo čekati strane investitore. Ovi koji su došli u Hrvatsku uglavnom su ‘ad hoc’ osnovane tvrtke.
