Ozbiljni zahvati u monetarni sustav, pa i kad su opravdani i zakoniti, nikad se ne bi trebali provoditi u predizborno vrijeme.
Ni banke nisu nevine. Ako Ustavni sud ne prihvati prigovore na izmjene Zakona, što mi se čini malo vjerojatnim, nastaju brojne posljedice. Banke će, vjerojatno, nastaviti pravnu bitku na međunarodnim instancama. Budući da su takve pravne procedure duge, banke će morati početi primjenjivati Zakon. Ponajprije ih očekuje zahtjev tehnički posao: preračunavanje svih kreditnih partija iz franka u euro, sklapanje novih ugovora s korisnicima kredita, mnogo nejasnoća u provođenju zakona i dosta pravnih sporova po raznim osnovama.
No to je manje važan dio problema. Važnije je da će banke morati osigurati dopunsku kunsku likvidnost, vjerojatno povisiti aktivne kamate, osigurati ravnotežu u deviznoj izloženosti i mijenjati poslovnu politiku. Imajući u vidu visoku kapitaliziranost (oko 22,3 posto), konverzija neće ozbiljnije ugroziti kapitalnu snagu bankarskog sektora, koja će se smanjiti na oko 19,7 posto, što je još uvijek iznad regulatornog zahtjeva.
