Poboljšajte seksualni život seksom bez orgazma

Koncept cjeloživotnog učenja prese-lio se i u seksualnu arenu. Premda kvaliteta seksualnog čina ovisi o prirodi odnosa među partnerima s jedne strane i praksi s druge strane (svladavanje je svake discipline u jedan posto teorije i 99 posto prakse), u posljednje vrijeme mnogi parovi ili pojedinci traže pomoć seksualnih terapeuta, danas vrlo potentne grane popularne psihologije. I dok u zemlji Hrvata trenutačno ne možemo (ili barem ja za njih nisam čula) pronaći tečajeve na kojima terapeuti uče pravila ili, uvjetno rečeno, konkretan hodogram aktivnosti seksualnog zadovoljavanja partnera (bilo da je riječ o konzultacijama za parove bilo za pojedince), već uglavnom tečajeve, konzultacije ili predavanja posvećena buđenju mahom ženske seksualne energije, samopouzdanja i životne strasti, na Zapadu je slika potpuno drugačija.

Tako, primjerice, možete uplatiti koji dolar terapeuta ili stručnjaku za snošaj koji će vas naučiti kako točno oralno zadovoljiti partnera ili pak kako ga navigirati do velikog ‘O’, kako orgazmu tepaju neki mediji, a da mu pritom ne padne samopouzdanje (seksualne vještine bez dvojbe udaraju na ego). Nadalje, terapeuti vam mogu pomoći u tome da vratite davno izgubljenu intimnost i poboljšate seksualni život. Odnedavno to čine promidžbom tehnike ‘karezza’, u svijetu seksualne terapije posljednjih godina vrućem hitu.

Od drugih tehnika intimnog zbližavanja izdvaja je to što u njoj partneri vode ljubav, ali ne smiju doživjeti orgazam. U teoriji tehnika pije vodu. Ponavljam, u teoriji. Naime, premda je ‘karezza’ relativno nov trend, njezini su korijeni u taoističkim i tantričkim načelima. Laički rečeno, stari su mudraci promicali suzdržavanje, ali ne u smislu celibata, već sprečavanja uzaludnog rasipanja energije. Tako se u ‘karezzi’ partneri dugo maze i miluju, jedan drugomu šapću slatke riječi, a zatim nježno vode ljubav, fokusirajući se pritom na dodire, mirise i okuse.

Kad osjete kako im nadire val seksualnog vrhunca, zaustavljaju se i povlače. Od koitusa koji, kako bi se ekonomskim rječnikom fino kazalo, nije ‘goal-oriented’, partneri na duge staze imaju golemu korist jer posvećivanje partneru onako kako definira ta tehnika, navodno, produljuje učinke djelovanja oksitocina, endorfina i dopamina, hormona čija razina naglo opada nakon orgazma. Zanimljivo je, a nekomu možda i utješno, što duljom praksom ‘karezze’ partneri mogu doživjeti orgazam bez orgazma (kod muškaraca bez ejakulacije). Tako se, smatraju stari mudraci i trendovski terapeuti, štedi energija i produbljuje osjećaj povezanosti.

Suvremeni seksolozi koji su tehniku uvrstili u svoj portfelj usluga ili ‘karezzu’ hvale na sav glas tvrde i da osjećaj najviše podsjeća na onaj koji su muškarci i žene gajili u tinejdžersko doba; one slatke, gotovo nevine nježnosti, uzbuđenja u kojima se ne ide ‘do kraja’. Ako je doista točno to što govore, ‘karezza’ bi mogla najbolje sjesti dugoprugašima koji se više i ne sjećaju kakva je njihova ljubav bila onda kad su se tek upoznavali s partnerom. Možda bi se upravo zbog toga isplatilo iskušati je. Barem jedanput.