MERKEL I ERDOG˘AN Cinizam EU na vrhuncu: Turskoj se nudi sve da bi ‘izbjeglice bili bliže domu’

Prisiljeni nepreglednim kolonama migranata i izbjeglica, lideri EU ponudili bi Turskoj sve što joj godinama uskraćuju, tražeći zauzvrat samo – zadržavanje milijuna izbjeglica u toj zemlji. Bili bi voljni pristati na ukidanje viza turskim državljanima, odmrzavanje pregovora o članstvu, davanje milijardi eura.

Koliko su kriteriji i vrijednosti Europske unije savitljiv pojam i tko zapravo predstavlja EU, vjerojatno nikad nije bilo jasnije nego u proteklih nekoliko dana besramna ulizavanja Turskoj. Zemlji koju desetljećima prezrivo drže na dušačkom štapu otvorila su se najedanput širom vrata europske velikodušnosti zato što su inače principijelni Europoljani voljni sve zaboraviti i kroz sve prste pregledati kada gori pod petama. Migrantski tsunami koji ne pokazuje znakove jenjavanja tako je još jedanput razotkrivio dubinu licemjerja koje stameno i nedodirljivo obitava u ‘staroj dami’. Prisiljeni nepreglednim kolonama migranata i izbjeglica, europski su ‘lideri’ ponudili brda i doline Turskoj tražeći zauzvrat samo jedno. Ne, nije riječ o podizanju razine demokracije, razdvajanju pravosudnog sustava od politike i onda vjere od države, poboljšanju zaštite ljudskih prava, pa čak ni zahtjevu za iskrenu borbu protiv terorizma, već sitnici – zadržavanju milijuna izbjeglica u njoj. Ta je zemlja, naime, glavni izvor svih europskih muka proteklih mjeseci jer odande more izbjeglica uglavnom pristiže u zemlje meda i mljeka, pa se u ponudama Europoljani nisu štedjeli, pokazujući još jednom fascinantnu debljinu obraza i kratkoću pamćenja. Do jučer Turska nije ispunjavala ni neke osnovne uvjete za ulazak u EU i nitko ozbiljan nije mislio da će ikad ući, čak i da postane najodličniji dak u povijesti širenja Unije; danas joj se nude ‘ubrzani pregovori’ i milijarde eura.

Na četvrtome ovogodišnjem sastanku na vrhu europskih vođa na temu migrantske krize nije bilo teško dogovoriti se o vrlo izdašnom paketu ‘poticaja’ Turskoj da ‘surađuje’, odnosno, laički rečeno, prestane propuštati te ljude prema Njemačkoj, koja ih rado dočekuje, ali radije bi da ne dolaze. Inače oličenje nesloge i nacionalnog partikularizma, lideri su uspjeli brzo dogovoriti načelnu ponudu Turskoj koja se sastoji od petsto milijuna eura (što su Turci odbili i zatražili tri milijarde), ukidanje viza za EU turskim državljanima i odmrzavanje pregovora o članstvu u Uniji. Od svega navedenoga potonje je, sasvim sigurno, najciničniji element jer Turska nikad neće postati članica, ima izgleda ući u EU otprilike koliko i Rusija. Razloga je mnogo, od sasvim opravdanih do onih, lijepo rečeno, emotivnih. Kao bonus ubačena je i odgoda objave godišnjeg izvješća Europske komisije o napretku Turske u pregovorima, naravno, kritičnoga prema razini demokracije. Što u zamjenu traže, Europoljani nisu ni pokušali sakriti uobičajenim eufemizmima, cijenu su otvoreno dali do znanja – prihvat dijela izbjeglica trenutačno u Europskoj uniji i zadržavanje više od dva milijuna izbjeglica iz Sirije u Turskoj. Trajno, naravno.

Kako to obično biva s Unijom, ne treba joj vjerovati ni kada darove nosi, uglavnom zato što se darovi nerijetko zadrže na efemernim obećanjima s tek ponešto supstancije u stvarnosti. Već postoje velike dvojbe u vezi s ponuđenim iznosom, tri milijarde eura (stvarni iznos o kojem se razgovara) golem je i, prema nekim diplomatima, nepostojeći, a mnogi su lideri, blago rečeno, skeptični glede ideje o bezviznom putovanju Turaka. Cijeli dogovor visi i zasad mnogima znači samo nacrt.

Da ne bi stoga bilo zabune o ozbiljnosti prijedloga, njemačka i, očito, europska kancelarka Angela Merkel otputovala je s tom ponudom zatim u Ankaru, ‘na noge’ predsjedniku Recepu Tayyipu Erdoğanu i premijeru Ahmetu Davutoğlu, pokazavši eksponencijalni rast njemačke samouvjerenosti u posljednje vrijeme. Ponovila je ‘potporu turskim pregovorima’ i uklanjanje viza, ali Turci nisu očajni poput Grka, pa Merkel u ovom slučaju može samo pristojno zamoliti, s time da će druga strana pokušati maksimalno iskoristiti situaciju u svoju korist.

Prva reakcija s njihove strane bilo je ismijavanje ponude u sklopu preizborne kampanje (Turskoj slijede parlamentarni izbori sljedeći mjesec) i optuživanje EU za neiskrenost i potkupljivanje. ‘Sigurnost i stabilnost Zapada i Europe ovise o našoj sigurnosti i stabilnosti. Oni to sada shvaćaju. Pa ako se to ne može ostvariti bez Turske, zašto ne prime Tursku u EU? Problem je jasan, ali oni nisu otvoreni’, izjavio je Erdoğan. To je bilo za uši glasača, privatno je turski predsjednik svjestan koliko je punopravno članstvo neizvedivo i vjerojatno će biti spreman prihvatiti malo realnije ustupke. U nešto smirenijem tonu Davutoğlu je ponuđu koju je Merkel osobno isporučila uzeo na znanje i poručio da će sporazum potpisati kad se pitanje viza pomakne na sljedeću godinu, a čini mu se zgodnim i da Turska sudjeluje na sastanku na vrhu. Prema Erdoğanovu zahtjevu o otvaranju nekih poglavlja u pregovorima o članstvu Merkel je pokazala jednake količine razumijevanja i krotkosti.

Merkel je, inače, u veoma nezahvalnoj situaciji, možda i prvi put u svojoj desetogodišnjoj vladavini Njemačkom. S jedne strane suočena je sa sve većim protivljenjem prihvatu migranata u vlastitoj stranci, ali i među građanima organiziranima u antiimigrantskom pokretu PEGIDA (o opskurnijim, nasilnim pokretima i pojedincima da se i ne govori), čija popularnost nije zanemariva, a s druge pokušava udovoljiti i dijelu javnog mnijenja sklonom udomljanju pridošlica, premda više deklaratorno nego djelima. Njemačka će prihvatiti stvarne izbjeglice (iz Sirije, sjevernog Iraka i Eritreje), no ekonomske migrante, kojih je neusporedivo više, namjerava ekspresno vraćati, eventualno probrati kakve buduće taksiste i njegovatelje, što već treba.

Prema posljednjim anketama, vjetar se okreće i u javnosti: sve manje Nijemaca migrantski problem gleda blagonaklono (u listopadu 51 posto strahovalo je od dolaska imigranata), stoga je jasno zašto Merkel svim silama pokušava zatvoriti slavinu. Posebno je zanimljivo da je ponudila njemačku potporu turskim pregovorima s EU iako je još prije nekoliko tjedana ponovila protivljenje turskom članstvu. O čemu onda točno pregovaraju ubrzano, nije jasno, ali savršeno je jasna količina njemačkog i europskog cinizma. Pa je tu njezina izjava u Turskoj kako želi ‘stvoriti uvjete u kojima bi izbjeglice mogli ostati bliže svom domu’. Nije to zbog nas, to je za vašu dobrobit. Opis britanskog Independenta prema kojem je riječ o ‘prljavoj pogodbi’ najjezgrovitiji je dosad.