Na tržištu jedanput u četiri godine

Tek nakon izbora, kad se formira nova vlada, javljaju se (bar male) mogućnosti koliko-toliko konstruktivnoga medijskog lobiranja za interese poslovne zajednice, a onda posredno i društva u cjelini godinama, kao urednik i kolumnist, sve teže podnosim predizborne političke utke. Najradije bih da možemo preskočiti sljedeća tri tjedna. Ako je demokracija već najmanje loš način upravljanja društvom, neka što prije prođe sav politički folklor, neka potrošači (glasači) odaberu što su već odlučili izabrati, neka se formira nova vlada… Tek tada se javljaju (bar minimalne) mogućnosti koliko-toliko konstruktivnoga medijskog lobiranja za interese poslovne zajednice, a onda posredno i društva u cjelini.

A opet, s druge strane, pravo većine da ima krivo (jedna od boljih definicija demokracije koju sam pročitao) znatno utječe na poslovnu zajednicu. Bilo pozitivno bilo negativno. Ne možeš svoje čitatelje ostaviti bez informacija na tu temu. Na najprizemnijoj razini svakom je poduzetniku i menadžeru veoma važno tko će sjediti u ministarstvima i agencijama sljedeće četiri godine.

Jedni bi da na vlasti ostanu SDP i koaliciji partneri jer su kontakti u ove četiri godine uspostavljeni s državnim aparatom pa bi sad bila muka da se mora ići od početka. Drugi, međutim, priželjkuju HDZ i Domoljubnu koaliciju jer u njoj vide veće jamstvo za pripomoć u ostvarenju poslovnih planova konkretnog poduzeća.

Sva sreća, politički mediji puni su priča o izborima, tko će koga, tko će na koga, tko daje kakva predizborna obećanja. Pa onda mi u Lideru možemo na ovoj naslovici raspaliti temu o trendovima u trgovini i ne odustati od edukativnosti teme broja (mentori koji su važni za karijeru svakog menadžera). Bez obzira na izbore pekari moraju peći kruh, metalci moraju slati šlepere robe u izvoz, konzultanti savjetovati poslovodstva… Sva sreća, život ne staje kad političari počnu izvoditi svoje predizborne bravure. Za razliku od poduzetnika, koji su na tržištu svaki dan, političari na njega izadu jedanput u četiri godine. Svakodnevni poduzetnički stres naspram jednog stresa u četiri godine…

Priznajem, teško mi je koncentrirati se na stranačke izborne programe. Naravno da ih se mora pročitati. Pa se vidi da SDP nudi kontinuitet svoje politike, a HDZ procjenjuje da mu ekonomski program zapravo nije važan. Pa se javlja pitanje može li proći SDP-ov pokušaj puzajućih reformi koje neće previše talasati a da zemlja za dvije godine ne bankrotira. A kad je o HDZ-u riječ, treba li očekivati povratak one politike iz Sanaderova vremena ili se Karamarko doista sprema poslije izbora primijeniti recept instituta iz Münchena. Tu su onda i mnoga pitanja koja otvaraju drugi programi…

Ali sve je to već videno. Svodi se na logiku ‘svi znamo što treba učiniti, ali vjerujte, mi smo ti koji to znamo i možemo’. A sve te stope rasta BDP-a, smanjenje broja nezaposlenih, reforme u javnoj upravi i sudstvu, naknada za novorođenčad… sve to više ni najmanje ne motivira. I dalje nitko ne nudi ekonomski program koji bi galvanizirao društvo. Jedna rečenica, jedan projekt, ne stotine stranice i pet stotina zadataka… Takva inovacija koja je svima bila pod nosom, ali je se nitko nije sjetio. I onda kad neki politički lider izade s programom koji se može svesti u jednu genijalnu rečenicu, svi drugi pozelene od zavisti.

U poduzetništvu toga ima (od genijalaca koji su svojedobno smislili Vegetu ili azitromicin do današnjih priča o osvajanju svijeta kapljicama za nos na temelju vode iz Jadrana…). U domaćoj politici, među ovim igračima, takvog inovatora nema na vidiku. Da se sada pojavi stranka s nekim dojmljivim političko-ekonomskim prioritetom, birači bi je vjerojatno prepoznali. Kažem ‘vjerojatno’ jer s vremenom su mnogi građani ‘lobotomizirani’. Višegodišnje ispiranje mozga, navlačenje na lažne vrijednosti, tjeranje ljudi da odlučuju o nametnutim dilemama… stvorilo je od birača (potrošača) neracionalna bića. Kao što je globalna prehrambena industrija u borbi za potrošače s vremenom dojavila sve veće količine pojačivača okusa, tako su to uz pomoć raznih spin-doktora radili i političari. Dio glasača više ne reagira na programe koji nemaju žestoke doze ‘pojačivača okusa’. A drugi dio, kojemu su ti umjetni zaslađivači dojedali, neće ni ove godine izaći na glasačka mjesta (trgovinu političkih stranaka koja se otvara i zatvara na jedan dan u 48 mjeseci).

A na kraju, sve ludilo predizbornih kampanja više se ne svodi na staru tezu kako političari uoči izbora jedno govore, a kada dođu na vlast, drugo rade. Još je veći problem što se čini da sva nerealna obećanja iz predizborne kampanje poslije, kada dođu na vlast, koliko god neutemeljena bila – pokušavaju provesti…

Nedavno je Vlada s punim pravom odbila pregovarati s prosvjetarskim sindikatima jer je strajk počeo na dan raspuštanja Sabora, dakle u vremenu tehničke vlade. No u tom ‘tehničkom razdoblju’ ove srijede na dnevni red te tehničke vlade došla je nimalo tehnička Uredba o imenovanjima menadžmenta i nadzornih odbora u državnim tvrtkama od strateškog i posebnog interesa. Novost je u tome što se predviđa da u izboru menadžera i nadzornika sudjeluju specijalizirane agencije za zapošljavanje, dakle headhunteri. Napokon! Pogotovo kad se sjetimo kakve je sve kadrovske bedastoće dosad na tom osjetljivom uhljebskom području radila ova vlada, ali i sve prethodne… Stranačka podobnost bila je važnija od sposobnosti, a poznavanje pravog igrača u Banskim dvorima ispred stručnosti. Sad bi sve trebalo biti transparentnije. Iako si država zadržava pravo konačnog izbora, kandidati će najprije morati proći prvi, headhunterski filter. Agencije će zaprimati prijave, putem vlastitih referentnih lista kontaktirati potencijalne kandidate, procjenjivati ih te Državnom uredu za upravljanje državnom imovinom predlagati najbolje. Dakle, tako bi se u budućnosti trebalo birati vodstvo 52 tvrtke i institucije u većinskom državnom vlasništvu, a isto bi pravilo trebalo važiti i za četiri strateške tvrtke s manjinskim državnim udjelom, samo ne znam kako će to prihvatiti većinski vlasnici Ine, Končara, Podravke i Croatia osiguranja. No, kako god, ta bi novost trebala biti dočekana uglavnom s velikim pljeskom… da je donesena na početku mandata. Ovako bi uredba s kraja mandata mogla završiti baš kao i izbor rukovodstva Zagrebačkog holdinga, koje je u vrijeme Sandre Švaljek izabrano javnim natječajem, da bi Bandić cijeloj novoj upravi nakon povratka u gradonačelnicišku fotelju spričio otkaz.

‘Naša diplomacija zadnjih mjeseci promiče osobne interese… U New Yorku se ne bavi arbitražom sa Slovenijom, nego izborom tajnika ili tajnice UN-a.’ Tako predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović kritizira resor Vesne Pusić. Opravdano i na temelju vlastitog iskustva iz Washingtona, kad je kao hrvatska veleposlanica u tajnosti izlobirala svoj transfer na lukrativniju dužnost u NATO-u. Predsjednica je u istom intervjuu Jutarnjem najdužnije odbacila insinuacije da sudjeluje u predizbornoj kampanji. No nije propustila u više navrata oderati pojedine ministre i premijera. Aludirala je na njegove istupe ‘jer je usmjeren na to da ispadne frajer’. Zanimljivo je što je istog dana Milanović u frajerskom kontekstu spomenut na televiziji N1: ‘Milanović uopće nije frajer, a misli da je hit,’ izjavila je Sunčana Glavak, prije poznata kao prijateljica Jadranke Kosor, danas članica stožera za odnose s javnošću. Ali to nije stožer Predsjednice, već HDZ-a. Dakle, nije sudjelovanje u kampanji, nego samo koincidencija dviju bliskih frajerica.

Predizborno nadmetanje predstavlja poseban izazov i za medije. Situacija se kod nekih ne mijenja samo iz dana u dan, nego iz sata u sat. Tako u svom prvom izdanju novine izađu s naslovom ‘Glavaševi birači radije bi za premijera izabrali Milanovića’ nego Karamarka’. U sljedećem izdanju to se mijenja: ‘U Slavoniji HDZ dobiva pet mandata više nego na izborima 2011. godine’. E, a u posljednjem, zagrebačkom izdanju, ispala je sljedeća zmesnica: ‘U Slavoniji HDZ dobi e bi za premijera više nego na izborim ego Karamarka’. Nespretnim