MILANKA OPAČIĆ, MINISTRICA SOCIJALNE POLITIKE I MLADIH

Bit će nužna transformacija cjelokupnog sustava javne uprave. Digitalna ekonomija pojam je koji se odnosi na uporabu informacijske i komunikacijske tehnologije u cijelome poslovnom procesu, od sustava poslovanja do prodaje i proizvodnje. U taj sustav uključuju se i društveni mediji. Za društvo utemeljeno na tim osnovama izrazito je važno komunicirati s upravom koja je isto tako usmjeren na poslovni subjekti osigurava automatsku komunikaciju gdje god je to moguće, odnosno komunikaciju i rješavanje zahtjeva tako da se može pristupiti internetom i obaviti poslove s upravom kada, gdje i kojim kanalom to poslovni subjekti žele. U tom smjeru ide informatizacija uprave. Kad je riječ o budućnosti upravljanja, javna uprava za pet godina mora osigurati svim dionicima kvalitetne usluge dok se istodobno proračuni uprave smanjuju. Velik je izazov kako učiniti više za manje novca i usredotočiti se na ishod koji društvo želi i treba. Svakako će biti nužna transformacija cjelokupnog sustava javne uprave tako da djeluje kao jedinstvena cjelina od koje i građani i poslovni subjekti mogu dobiti traženu uslugu onako kako im to odgovara i u vrijeme kad im to odgovara, uz rješavanje zahtjeva u vremenu koje im je prihvatljivo. Za petnaest godina u svijetu interneta stvari, dakle svijetu u kojem se digitalna tehnologija ugrađuje u sve uređaje, u kojem će svi građani biti ICT pismeni i u kojem će aktivno sudjelovati u odlučivanju o svojem životu, uprava će se morati transformirati tako da podupre njihove zahtjeve.

Starenje stanovništva jedan je od najvećih izazova s kojim se suočavamo. Država treba definirati novu javnu politiku i nove usluge koje će zahtijevati sve starije stanovništvo. Uz to se mijenja slika zaposlenih, koji također postaju sve stariji. Ključ uspjeha bit će programi aktivnog starenja kojima će se nastojati zadržati zdravlje i vitalnost sve starije populacije. Zaposlene će se nastojati dulje zadržati u svijetu rada prilagodbom poslova i ulaganjem u cjeloživotno učenje uz istodobno uvođenje pametnih rješenja u poslovne procese. Neka od rješenja koja smo uveli, e-prijava i e-radna knjižica unaprijedili su poslovne procese i poboljšali javnu uslugu građanima i poslovnim subjektima.

Sve se više osoba koristi mirovinom, dakle prihodima koje stvaraju neki drugi ljudi. Zaposlene osobe više ne rade za sebe i svoju obitelj, nego moraju ostvarivati veće prihode tako da svojim radom mogu osigurati pristojan život.

Kupac će uskoro u supermarketu moći saznati sve podatke o svakoj jabuci koju kupuje: kemikalije kojima je tretirana, kada je i gdje ubrana, kojim je putem stigla do police. Jedino će mu jabuke koje pokaže umjesto prodavačice ili kumice upakirati i dodati – robot. Zamislite zelenu tržnicu u zatvorenom prostoru i dobit ćete sliku kako bi uskoro mogla izgledati unutrašnjost supermarketa. Ne zaboravite iz nje izbaciti kumice s kojima na tržnici razgovarate o robi koju prodaju, nego umjesto njih u sliku ubacite malo robota koji vam pomažu pakirati odabrani proizvod i mnogo displeja na kojima ćete dobiti kompletnu informaciju o proizvodu koji kupujete. I to bez ‘muljanja’ da je nešto domaće ako to nije ili da je jutros ubrano ili ulovljeno iako vaš njuh govori drukčije.

Lanac supermarketa Coop Italia i poznata talijanska dizajnerska tvrtka Carlo Ratti Associati zajedno su osmislili i na svjetskoj izložbi Expo Milano 2015. postavili tematski paviljon u kojem su na oko sedam tisuća četvornih metara pokazali kako će digitalna tehnologija promijeniti način na koji ljudi kupuju hranu. Ta će promjena za sobom povući i promjene u unutrašnjosti supermarketa. Već prvi dojam da sam ušla u prostor digitalizirane tržnice, a ne u suvremeni supermarket kakav danas poznajemo, pokazao se ispravnim.

Na neki način to i jest kao povratak na stare tržnice na kojima je bilo stvarne interakcije između proizvođača i potrošača hrane. Ključna je razlika u tome što u njihovoj zamisli supermarket budućnosti potrošači hrane više ne komuniciraju s ljudima, nego s robotima i drugim pametnim uređajima. Treba, međutim, priznati da su uređaji uvelike uslužniji i informiraniji od današnjih prodavača. Tako možete zamoliti robota u obliku ruke da vam u vrećicu stavi tu, tu i tu jabuku, baš ona tri komada koja ste mu pokazali da ih želite. Ako baš hoćete, možete ga lijepo zamoliti, ali nije nužno. Neće se obrecnuti na vas da ga prekidate u drugom važnom poslu i neće vam uvaliti druge jabuke, koje niste sami izabrali.

Prije nego što robotu kažete koje jabuke želite da vam upakira, na interaktivnom displeju moći ćete dobiti sve podatke o njima: točnu lokaciju plantaže, emisiju ugljikova dioksida potrošenu na drvo na kojem su jabuke rasle, kojim su kemikalijama tretirane, kad su ubrane, a kada su, kojim putom i načinom stigle u supermarket, koliko kalorija sadržavaju. Ako u trenutku kupnje pomislite da bi baš bilo dobro napraviti savijaču od jabuka, moći ćete se telefonom povezati s hladnjakom kod kuće koji će vas izvijestiti koje još sastojke trebate kupiti. On će, naime, u memoriji imati pohranjene recepte pa će moći prekontrolirati koji su vam sastojci potrebni za savijaču te što vam od toga u njemu nedostaje. Ako u receptu piše da vam treba maslac, a u hladnjaku ga nemate, to ćete doznati dok ste još u trgovini.

Nove niše i zanimanja inspiraciju su u dizajnerskoj tvrtki pronašli u gospodinu Palomaru, istoimenoj knjizi Itala Calvina, koji ulazi u saranu u Parizu a misli da se nalazi u muzeju. U pozadini je priče o svakom siru ispaša drugačije zelene boje, na kojoj trava raste pod drugim nebom. Gospodin Palomar u saranu se osjeća kao da je u Louvreu i iza svakog sira pronalazi obilježja civilizacije koja ga je napravila. Vjerujemo da ćemo se u budućnosti u trgovini osjećati pomalo kao gospodin Palomar. Svaki će proizvod imati svoju priču – poetičan je profesor Ratti. Što se dulje krećete kroz Coopov paviljon, odnosno supermarket budućnosti, to vam ideja postaje sve privlačnija. Prvo iznenađenje koje doživite nakon što ustanovite da unutra više nisu klasične trgovinske police, nego neka vrsta sofisticiranih klupa na kojima se nalaze proizvodi, iznad kojih su ekrani na kojima se informacije o pojedinom proizvodu pojavljuju onako kako vi uzmete neki od njih u ruke, lagano prelazi u pozitivan dojam jer vrlo brzo možete uvidjeti prednosti tog načina kupnje. Napokon, mnogo je lakše pročitati mnogo informacija s ekrana nego s etikete proizvoda, za što vam danas treba povećalo.

Jest da danas u nekim trgovinama možete pronaći kolica na koje je povećalo ugrađeno, ali na etiketama je i dalje samo ono što je propisano zakonima pojedine zemlje. U budućnosti, ostvari li se ona u skladu s tom vizijom, uz informacije ćete gratis dobiti i priču o proizvodi. I eto kako se time otvara naslovna tržišna niša za ‘copywriter’ i ‘storyteller’. I ne samo za njih.

Pragmatičan trgovac od takva će se prikaza supermarketa budućnosti zacijelo uhvatiti za glavu i vršnuti: ‘Ajme meni!’ Zakolutat će očima i pokušati zbrojiti kolike su to investicije po četvornome metru supermarketa. Emotivniji među njima još će se rasplakati od pomisli koliko su posljednjih godina investirali u unutarnje uređenje supermarketa opremljenih prekrasnim regalima s policama osvijetljenima sa stražnje strane i koliko će izgubiti jer na račun tih žaruljica više neće moći naplaćivati dobavljačima ekstrapoložaj na policu. No kad se prvi maloprodajni lanac odvaži i novi supermarket opremi po uzoru na Coopov prototip s milanske svjetske izložbe, ni drugima više neće preostati mnogo izbora. Arhitekti za unutarnje uređenje radit će sve u šesnaest, proizvođači regalnih polica morat će posve promijeniti asortiman, procvjetat će proizvodnja specijalnih stakala za izradu.