KULLMAN S mjesta šefice DuPonta izgurali je dioničari aktivisti

Prva žena na čelu kemijskog diva DuPonta uspjela se na tome mjestu održati čak šest godina. Za to vrijeme pokušala je srediti stanje u kompaniji preusmjeravanjem DuPonta prema prehrambenom i poljoprivrednom sektoru, u kojima postoje velike prilike za stabilan rast u bliskoj budućnosti. No skupina dioničara nije mogla čekati rezultate njezinih nastojanja. Optužili su je za pad dobiti i prenapuhane DuPontove troškove.

Još jedna potvrda da nije dovoljno biti u plusu ili među najvećima na svijetu, ako je ikada i bilo, došla je prošli tjedan kada je šefica kemijskog titana DuPonta, vrijednog 65 milijardi dolara, Ellen Kullman napravila ‘otisla u mirovinu’ nakon sedam turbulentnih godina na njegovu čelu. Stvari su u četvrtoj najvećoj kompaniji na svijetu u svojoj industriji već neko vrijeme u previranju zahvaljujući sukobu Uprave s dioničarima aktivistima. Povod razilaženju Kullman i investitora Nelsona Peltza, koji je tražio mjesta u Odboru, padajuća je dobit i, prema njemu, prenapuhani troškovi DuPonta.

Veteranka koja je u kompaniji iz Delawarea 27 godina, a vodi je od 2009., tako će iznenadno u 59. godini života u mirovinu stupiti 16. listopada ove godine usprkos nedavnoj, izgleda javnoj, pobjedi nad Peltzom. Aktivist je prije nepunih pet mjeseci izgubio na izjašnjavanju dioničara o ulasku njega i trojice njegovih kandidata iz tvrtke Trian Fund Management u 12-eročlani Odbor DuPonta (osim njega ponuđeni su bili John Myers, Arthur Winkleblack i Robert Zatta). Privremena zamjena bit će drugi član Odbora Edward Breen, imenovan u veljači kao nezavisni član Odbora, čovjek čiji CV uključuje uspješne preokrete.

Iako se suočavamo s izazovnim okolnostima, ona i upravljački tim već su poduzeli mjere za ubrzanje smanjenja troškova. Govoreći o budućnosti, nastavit će podizati produktivnost i planiramo provesti duboku reviziju naše strukture troškova i alokacije kapitala kako bismo osigurali prikladan povrat na investiciju svojim dioničarima – poručio je Breen, dajući tako nasluti u kom će se smjeru ići. Naglašava govorove da su kontinuirano loši rezultati u pogledu dobiti i vrijednosti dionice presudili Kullman, koja je sama ponudila odlazak, premda postoje naglašanja o ‘prijateljskoj sugestiji’ odlaska.

U proteklih sedam godina, uz predanost cijeloga našeg tima, transformirali smo ovu veliku kompaniju fokusiranjem portfelja, pojednostavnjenjem organizacije i jačanjem inovacije koja podupire naše jedinstveno istraživanje i inženjerske sposobnosti. Sa završenim odvajanjem Chemoursa i postavljanjem jakog temelja, Odbor i ja suglasili smo se da je pravo vrijeme za novog lidera koji će voditi kompaniju u sljedećoj fazi rasta. Vjerujem da ostavljanje DuPont dobro pozicioniran za iskorištavanje budućih prilika. Želim naglasiti da je bila čast voditi kompaniju kroz ovaj preobražaj – komentirala je svoj odlazak.

Chemours je bio odjel kompanije zadužen za proizvodnju materijala za tave i kućne boje izdvojen u zasebni entitet. Iz mrskog Triana, pak, nisu željeli komentirati odlazak očito namijenjen smirivanju sukoba u DuPontu, a drugi su dioničari imali podijeljena mišljenja. Očekivano, oni koji su je prije nekoliko mjeseci poduprli bili su neugodno iznenađeni odlaskom Kullman, a protivnici su slavili, kao i tržište sa skokom dionice od 5,7 posto na 54,22 dolara. Sa sobom će Kullman odnijeti 2,8 milijuna dolara otpremnine (plaća joj je prošle godine iznosila 14,3 milijuna dolara), ali to je zanemariv iznos usporedbi s 37,5 milijuna dolara koliko je dobila za svoje dionice. I prodaju dionica joj je Peltz predbacio.

Ni s Chemoursom dioničari nisu bili zadovoljni zbog lošeg poslovanja i pada vrijednosti dionice od čak 64 posto od izlaska na burzu jer su, naime, dobili po jednu dionicu Chemoursa za svakih pet koje su posjedovali u novoj roditeljskoj kompaniji. Iako je napravila neke ustupke borbenim dioničarima, poput programa rezanja vrijednog 1,3 milijarde dolara do 2017. i izdvajanja Chemoursa, Kullman nije uspjela zadovoljiti apetite protivnika. Aktivisti su tražili dodatne rezove u vidu daljnjeg ‘izbacivanja balasta’, na što ona nije htjela pristati, optuživši ih za pokušaj rezanja u odjelu istraživanja i razvoja, kao i za uspostavu paralelnog sustava upravljanja. Ono što je izgleda preliš času i potaknulo Kullman na odlazak unatoč trenutačnoj potpori većine dioničara bila je nova korekcija očekivanja zarade za ovu godinu. Očekivanje operativne dobiti na kraju godine smanjeno je s 3,10 dolara po dionici na 2,75 dolara (prijasnje ovogodišnje smanjenje očekivanja bilo je s 4 do 4,20 dolara po dionici na 3,10), a prihodi su u drugom kvartalu pali za 12 posto, na 8,8 milijardi dolara, kao i dobit na 945 milijuna dolara, uspoređeno s godinom ranije. Vrijednost dionice u ovoj godini pala je za 21 posto od početka godine do listopada, s gotovo 70 na 55 dolara.

Peltz već neko vrijeme ukazuje na lošu korporativnu strukturu i alokaciju kapitala kao uzroke dugotrajno slabog rasta prodaje, niskih marži i, u konačnici onog što najviše boli, niskog povrata na investiciju. Rješenja su rezanje troškova, vjeruje čvrsto Peltz, kvalitetnije trošenje u području istraživanja.

Naravno, prva je reakcija snažnije rezanje, pa su tako u kompaniji sada odlučili spomenute uštede ostvariti do kraja 2016. i iznos podignuti na 1,6 milijardi dolara do kraja 2017., premda detalji nisu poznati. Nije, doduše, teško pogoditi kako će se do ušteda doći, pogotovo nakon najave šefa financija Nicka Fanandakisa da će se pažljivo pretresti svi rashodi u kompaniji. Pokušaj zaštite odjela za istraživanje i razvoj čini se nije uspio, Fanandakis je baš taj odjel naveo kao primjer revizije troškova. Premda načelno gledano izgleda da uznemireni dioničari imaju pravo, kontekst baca nešto drugačije svjetlo. Širi tržišni uvjeti u kemijskoj industriji nepovoljni su već neko vrijeme i DuPont nije iznimka, a posljednji pokazatelji u Americi sugeriraju pogoršanje uvjeta.

S druge strane, Kullman je kompaniju preuzela u izrazito nepovoljno vrijeme, tijekom krize, uspješni donekle održati iznos dividende gladnim dioničarima na štetu radnika koji su otpušteni (čak 32 posto zaposlenika u menadžmentu je otišlo, broj odjela smanjen je s 23 na 12, a mjesec dana prije dolaska Kullman na čelo DuPont je objavio prvih 2500 otkaza, da bi u svibnju 2009. otišlo još dvije tisuće ljudi, potom svježih 1500 u listopadu 2012.) i rezanja u raznim dijelovima kompanije. Počela je i veliko preusmjeravanje DuPonta prema prehrambenom i poljoprivrednom sektoru, u kojima postoje velike prilike za stabilan rast u bliskoj budućnosti, a istovremeno pokušala se udaljiti od izrazito cikličnih poslovanja i kemijskog biznisa, u kojem brojke sve teže zadovoljavaju nemale apetite.

Dioničari su, dojam je, bili prilično nervozni i nestrpljivi, odnosno nevoljki pričekati da zamisli Kullman počnu donositi rezultate. Zamjerili su joj prepovoljnu prodaju poslovanja s autolakovima (tvrtka s novim vlasnikom posluje vrlo dobro), kao i pretjerano ziheraštvo, odnosno preoprezan način vođenja. Prvu ženu na kor- milu DuPonta i tek 19. šefa kompanije od njezinog osnutka 1802. ne može se kriviti sasvim ni za posljednje posratanje koje je izazvalo jačanje dolara i zapinjanje u zemljama u razvoju, o čijem dobroj zdravlju umnogome ovisi i financijski rezultat kompanije. Poljoprivredni sektor prema prirodi vrlo je cikličan i ovisan o različitim uvjetima na koje se ne može utjecati (primjerice, u Brazilu nije bila velika navala insekata na urod, pa je pala potražnja za pesticidima, a poljoprivrednici su smanjili proizvodnju zbog dvije godine visokih uroda u Sjevernoj Americi).

Koliko će odlazak Kullman biti koristan teško je procijeniti, ali jedno se čini sigurnim – nova uprava kompenzirat će manjak rasta rezanjem i otpuštanjem, sve kako bi se nahranišlo izgradnje dioničare poput Peltza kojem se nije dalo čekati poboljšanje tržišnih uvjeta. Hoće li u organskom smislu kompanija bolje funkcionirati i time osigurati održive bolje rezultate sasvim je druga priča i pitanje je koliko uopće zanima pobunjene dioničare. Prema nekim tumačenjima, Kullman zapravo nije imala sreće s okolnostima jer je kompanija dobro vođena u proteklih nekoliko godina, a plodovi provedenih promjena upravo su sazreli. Davanje uzdi, makar privremeno, Breenu implicira promjenu razmišljanja u DuPontu i naginjanje razmišljanjima Peltza s obzirom na to da je svojedobno kao šef Tyco Internationala rascjepkao tu kompaniju, baš prema ukusu Peltza.