Ljudski mozak na radnome mjestu pod pritiskom podataka i rokova brzo skače s jedne na drugu misao. Reagira, a ne kreira. U nižim brzinama sposobniji je za postizanje koncentracije i kreativno razmišljanje. Sporo razmišljanje intuitivno je i kreativno te donosi sustavna rješenja. To je vrijeme za kreativno planiranje i borbu s konkurencijom.
Kako će svijet djelovati na izazove klimatskih promjena i porasta broja stanovnika na planetu; kako će se razvijati globalna politička situacija i kako će na pojedine ekonomije utjecati sigurnosni rizik; koje prigode i blagodati donose inovacije i svjetski trendovi u obrazovanju i zdravstvu; u kojem će se smjeru mijenjati i modelirati kapitalizam kao dominantan ekonomski sustav; kako će se razvijati ekonomija Kine i drugih azijskih zemalja i hoće li se nakon ‘stoljeća srama’ vratiti na povijesne liderške položaje; kojom će se brzinom i kako razvijati energetika, ICT i turizam kao globalno najpropulzivnije gospodarske grane u sljedećem srednjoročnom razdoblju?
Odgovori na ta pitanja mogu se sažeti u nekoliko točaka, pa se tako može reći da danas poduzetnici djeluju u svijetu nesigurnosti i nepredvidljivosti (‘slaba vidljivost’), u uvjetima globalne međuvisnosti, u vrijeme kad kupci imaju iznimnu moć da nameću svoja pravila igre, kad je konkurencija snažna, kad su lanci nabave, usluga i proizvoda integrirani, komunikacije vrlo razvijene i svi zajedno ovisni o tehnologiji. U takvim, složenim uvjetima planiranje je jedna od ključnih i obvezujućih aktivnosti nužnih za dugoročan i održiv razvoj i, izrazito važno, za bijeg od konkurencije. Da se stvori nov i neupitan prostor na tržištu i da se konkurencija učini sporednom, treba sustavno raditi na promjenama, strateški promišljati i planirati. Planiranje treba temeljiti na znanju i idejnosti, usredotočiti se na maksimizaciju vlastitih snaga i prigoda iz okružja te minimalizaciju vlastitih slabosti i prijetnji iz okružja tako da provedba planiranih aktivnosti donese željene rezultate.
U postupku planiranja od sudionika se zahtijevaju dvije osnovne sposobnosti: sposobnost segmentacije tržišta (da se ostane strateški usredotočen samo na dijelove tržišta i klijente s prihvatljivom ekonomskom korisću) i sposobnost diferencijacije (da se planira stvaranje drugačijega i boljega te tako i privlačnijega). Dobro organiziran proces planiranja (osigurano dovoljno vremena i resursa) dobar je lijek protiv kulta brzine i posebno opasne brzopletnosti. Ljudski mozak na radnome mjestu pod pritiskom podataka i rokova brzo skače s jedne na drugu misao. Reagira, a ne kreira. Njegova neprekidna aktivnost u višim brzinama nije dobar način uporabe toga dragocjenog organa. U nižim brzinama sposobniji je za postizanje koncentracije i kreativnog razmišljanja. Milan Kundera to zove ‘mudrošću sporosti’. Brzo je razmišljanje racionalno, analitično, linearno i logično. Njime se pronalaze jasna rješenja jasno definiranih problema. Sporo razmišljanje, bez pritiska, intuitivno je i kreativno i donosi iznimne vrijednosti, viđenje cjeline i sustavnih rješenja. Charles Darwin za sebe je rekao da ‘sporo misli’, a Albert Einstein u svojem kabinetu znao unedogled zuriti u prazno. Naravno, sporo, a ne presporo i neinteligentno. Einstein je lijepo izrekao potrebu odmjerenog spajanja brzine i intelekta u planiranju na sljedeći način: ‘Računala su nevjerojatno brza, precizna i glupa. Ljudi su nevjerojatno spori, neprecizni i inteligentni. Zajedno su nepojmljivo moćni.’