Većina PR agencija neće biti angažirana u ovoj predizbornoj kampanji. Za to im treba previše ljudi dostupnih strankama gotovo 24 sata na dan, a taj posao onda treba i platiti, s čime u prošlosti PR tvrtke nisu imale dobro iskustvo.
Ko komu osmišljava PR strategiju za skorašnje parlamentarne izbore, pitanje je od milijun kuna. Većina PR-ovaca kaže da ove godine neće biti angažirani jer bi najprije trebali imati mnogo ljudi koji bi strankama trebali biti dostupni gotovo 24 sata na dan, a drugi je problem što te PR-ovce treba i platiti. A s plaćanjem PR agencije u prošlosti nisu imale dobrih iskustava. Možda će stranke tijekom kampanje odlučiti zatražiti savjet agencija u slučaju nužde ako im kampanja ne bude išla onako kako su zamislili, što se u proteklom kampanjama događalo.
Odnosi s javnošću mogli bi imati ključnu ulogu u pobjedi na ovim izborima. Ne zato što dobar PR može znatno povećati broj glasova, nego zato što u neizvjesnoj utrci svaki mandat može biti presudan. Tako bi PR mogao utjecati i na to kojim će smjerom krenuti ekonomska politika, pa i poslovanje svake tvrtke. Za sada se bitka između dvojice stratega: Miljenka Manjkasa, svima poznatog još od 90-ih godina, glavnog PR savjetnika predsjednika HDZ-a Tomislava Karamarka, te Alexandra Brauna, kojega je SDP angažirao početkom godine.
A njihova borba poprilično se zaostrila. Braunov utjecaj itekako se vidi u retorici Zorana Milanovića, koji je prije nekoliko mjeseci očito poslušao potpredsjednika američke konzultantske kuće Penn Schoen Berland (PSB) i promijenio način komunikacije. Ta je promjena očita i poznavatelji prilika u SDP-u reći će da se svakako osjeti Braunova prisutnost. Ključna je razlika u domoljubnoj retorici koju Milanović jako forsira u posljednje vrijeme.
Ljetos je portal Direktno.hr objavio kako se Milanović posvađao s Braunom i otjerao ga. A upravo je osnivač i direktor tog portala bio Manjkas, sve do prelaska u HDZ za Karamarkova savjetnika. Iz SDP-a nisu reagirali. Njima odgovara da se Braunova što manje spominje. Uostalom, kako kaže jedan PR-ovac, zašto bi Milanović dao nogu konzultantu kojeg je platio oko 600.000 dolara, nije ni on toliko blesav. A s Braunom u sjeni SDP može pucati po HDZ-u i njegovim konzultantima: kako stranka koja maksimalno propagira hrvatskoj mora angažirati strance (Nijemce) da im govore što da rade… U posljednjih nekoliko tjedana fokus se prebacio na izbjegličku krizu, no Milanović još kontrolira tijek kampanje.
Braun očito sve radi prema pravilima i bez pardona ulazi u bitku za glasove centra. U stranci vlada tiha konsternacija tim, makar samo retoričkim, zaokretom udesno pa je, iako se usporedno s tim povlači niz potreza za mobilizaciju lijevoga glasačkog tijela, ključno pitanje može li nova SDP-ova domoljubna strategija u podijeljenoj Hrvatskoj SDP-u donijeti više glasova iz centra i s desnice ili pak odnijeti s ljevice.
U ovom trenutku SDP odaje dojam da postupa strateški i da zna što radi te da je svaki korak pomno planiran. To se ne može reći za HDZ, koji kao da se povukao u bunker u kojem čuva prednost koju ima u istraživanjima. Nažalost, u ovoj utakmici igranje bunkera nije nužno pobjednička varijanta, što nam jamči neizvjesnu utakmicu do kraja. Priču dodatno komplicira izbjeglička kriza, koja je u drugi plan stavila sve vezano uz, primjerice, švicarski franak. Bit će mnogo negativne kampanje, HDZ je specijalist za to, čak i prljave kampanje, zato se slažem s tviterašem koji je izjavio da će ovo biti najgledaniji ovojesenski ‘reality’ šou – smatra Krešimir Macan, vlasnik PR agencije Manjgura.
Sadašnja vlada zadala je probleme PR-ovcima, a, čini se, i samoj sebi, jer je na početku mandata odlučeno da nijedna agencija za odnose s javnošću ili konzultant ne može raditi za ministarstva i državne institucije. O razlogu se može samo nagađati, ali na kraju mandata Milanović je ipak (za stranku) angažirao stranoga konzultanta, odnosno agenciju, kako bi mu poboljšali sliku u javnosti.
Gospodin Braun očito je napravio dobar posao, čak i lukrativan s našeg stajališta, ali to nije bilo dovoljno. Naime, problem je u tome što stranke, barem ove vodeće, trebaju biti organizirane kao momčad u kojoj će svatko raditi svoj posao, i to dobro. Predsjednici su samo isturene figure koje bi trebale predstaviti podatke. Budući da u našoj vladi postoji institucija glasnogovornika, koji svoj posao potpuno prepušta predsjedniku, slična je situacija i s drugim strankama. Stječe se dojam da im je milo biti pred kamerama, ali i da je retorika ‘što grublje, to bolje’ prihvatljiva medijima – smatra Ivan Tanta, voditelj studija za poslovnu komunikaciju na Veleučilištu Vern’. Upozorava na to kako se ne smije zaboraviti da je vođenje države i diplomacije jedan posao, a predizborna retorika, koja često nema nikakve veze s realnošću, sasvim druga stvar.