Pošhostel – nova generacija hostela

Na sadržaju koncepta ‘city break’ potrebni su suradnja i trud turističkih zajednica, putničkih agencija, aviokompanija, lokalnih institucija, poticanje poduzetnika, kreativaca i mnogih drugih da bi se kapitaliziralo sve što grad može ponuditi: šarm, arhitekturu, lifestyle, umjetnost, obrte, performanse, gastronomiju…

Prijede pet godina Zagreb je bio mrtav grad. Njegova ponuda nije zanimala ni ljudi koji u njemu žive, a kamoli stranci koji vikende vole provesti u europskim metropolama. Štoviše, strani su mediji Zagreb, poslije Bruxellesa, proglasili najdosadnijim gradom u Europi. Danas hrvatska metropolija živi drugim životom. Ljeto u Zagrebu danas je savršen novi priča (što je sezona na moru, na kopnu je izvan sezone): Ljeto na Štrosu, Gričevanju, Dvorišta, vatromet na Bundeku, glazbeni festivali, jaka ugostiteljska ponuda, originalni barovi i klubovi, street food eventi, ležanje na travi… ono je čemu smo se nadali da ćemo jednog dana i u svom dvorištu doživjeti. Život su svakako dodali turisti, čiji dolasci u metropolu svake godine bilježe dvoznamenasti rast, a zbog kojih su otvoreni i novi hosteli, apartmani i sl. Zagreb je odličan primjer teze da, kad nešto imaš za ponuditi, doći će i turisti.

U fokusu ‘city break’ klijentele, a to su najčešće ljudi od 22 do 44 godine, upoznavanje je kulture i običaja, posjet kulturnim atrakcijama, muzejima, manifestacijama i šoping. To su ujedno i glavni atraktori ‘city break’ turizma koji nisu povezani sa sezonom, turizma kakav postoji u globalnim metropolama snažne atrakcijske strukture i razvijenoga turističkog lanca vrijednosti: Parizu, Londonu, Berlinu, Rimu, Amsterdamu, Pragu, Barceloni, Dublinsku itd. Pritom valja naglasiti jednu bitnu stvar za sve te destinacije koju ističe Sanja Čižmar, stariji partner u konzultantskoj kući Horwath HTL. Sve su one, naime, lako i brzo avionski dostupne. To je osnovni preduslov bez kojeg nema razvoja ‘city break’ turizma. To je samo jedan od faktora. Na sadržaju koncepta ‘city break’ potrebna je suradnja i trud turističkih zajednica, putničkih agencija, avio kompanija, lokalnih institucija, poticanje poduzetnika, kreativaca i mnogih drugih da bi se kapitaliziralo sve ono što grad može ponuditi – šarm, arhitekturu, lifestyle, umjetnost i obrte, performans, gastronomiju.

Iako ‘city break’ nije u potpunosti razvijen u Hrvatskoj, osim Zagreba, neki su gradovi na tom putu uspješniji od drugih. Dubrovnik je, naravno, najpoznatija turistička destinacija, Split također posljednjih godina ulaže velike napore da postane relevantna destinacija te bilježi konstantan porast turističkih kretanja, međutim, obalni gradovi mnogo su ovisniji o ljetnoj sezoni, za koju smo utvrdili koliko traje. U skupnu poželjnjih ‘city break’ odredišta još bismo mogli ubrojiti i jedno od rijetkih pravih urbanih središta u Hrvatskoj – Rijeku te Zadar i Varaždin.

Postojala je vizija i znanje kako privući turiste i što im pružiti – kaže konzultantica i profesorica s VERN’-a Amelia Tomašević, ujedno bivša dugogodišnja direktorica Turističke zajednice grada Zagreba (TZGZ), za koju mnogi turistički djelatnici kažu da je zaslužna za turistički razvoj metropole. TZGZ je prije osam godina u suradnji s Horwath HTL-om pokrenuo niz projekata s ciljem redizajniranja imidža Zagreba i stvaranja atraktivne destinacije. Danas sezone u Zagrebu, ističu u TZGZ-u, traje 365 dana u godini. Godina se, nabijaju, otvara Snježnom kraljicom, nastavlja s Noći muzeja, Zagreb Indoorsom, Choco festom i raznim gastrofestivalima. Nakon Uskrsa kreće Zagrebački vremeplov, Markov sajam, Ljeto na Štrosu, a nakon Martinja u Zagrebu i najljepši dio u godini – popularni Advent u Zagrebu.

U kreiranju svoje strategije redizajna grada TZGZ dao je podršku programima, od kojih su neki postali i međunarodno poznati kao što je, primjerice, Secret Zagreb Walks, odnosno tematski obilasci Zagreba inspirirani neobičnim osobama, poviješću, mistikom te zanimljivim lokacijama. Iva Silla, menadžerica i kazivačica, ističe da je prednost takvog projekta što nije iziskivao velika financijska ulaganja.

– Mediji su dobro popratili lansiranje projekta i pomogli da se pročuje glas. Blog Secret Zagreb ima dobru posjećenost pa je i to bila platforma za daljnju promociju. Tek u drugoj sezoni investirali smo u marketing, promidžbene materijale, a tu nam je pomogla i potpora TZGZ-a – priča Silla. Inzistiraju, nastavlja, da su razgledi dostupni u svako doba godine, a imaju i specifične sezone proizvode izvan najjače sezone.

– Listopad, uoči Noći vještica, udarni je termin za naše mračne razglede, a u prosincu organiziramo poseban božićni razgled. Posjetitelji nam dolaze iz cijelog svijeta, a dosad smo upoznali goste iz 50-ak različitih zemalja. U predsezoni i posezoni najviše je posjetitelja iz Australije i SAD-a – govori Silla. Osim tako jedinstvenih projekata veliki poticaj razvoju turizma u Zagrebu dali su i projekti iz kreativne industrije. Prvo je otvoren Muzej prekinutih veza, a zatim i Muzej iluzija te Muzej torture, iza kojih stoje mladi poduzetnici. Pokazalo se da su dobra ideja, mnogo rada i upornost, unatoč antipoduzetničkoj klimi, rezultirali međunarodno prepoznatljivim i uspješnim projektima. Ideja o Muzeju prekinutih veza rodila se iz vrlo osobnog iskustva njegovih dvoje autora – Olinka Vištica i Dražena Grubišića. Ukupno inicijalno ulaganje u otvaranje muzeja bilo je manje od milijun kuna, prve godine (2011.) imali su 40.000 posjetitelja i otada broj stalno raste. U pred i posezoni u prosjeku imaju stotinjak posjetitelja na dan. – Muzej je samoodrživ projekt koji se financira isključivo iz prodaje ulaznica i suvenira, s minimalnim udjelom javnih sredstava. Najam prostora, plaće zaposlenih te svi troškovi vezani uz poslovanje financiraju se iz prihoda muzeja, a sredstva za organizaciju gostovanja namiču se sponzorstvima – pojašnjava način poslovanja voditeljica kolekcija Ivana Družetić.

Varaždinu, pak, veliki poticaj dao je Špancirfest, koji se razvija već 17 godina i godinama privlači najviše pažnje i novca. Održava se potkraj kolovoza i osmišljen je kao ‘odgovoran festival’ koji potiče i razvija čitav niz elemenata koji postaju cjelogodišnja turistička ponuda. Neki od njih su Trg tradicijskih obrta, Varaždinska dvorišta, razne umjetničke intervencije u urbani prostor koje postaju male atrakcije. Marko Brešjak iz tima Špancirfesta kaže da su atraktivni sadržaji, dobra organizacija i imidž festivala privukli turiste, a uz njih došli su i sponzori: Danas se festival financira sa samo 15 posto javnih sredstava i postao je praktički samoodrživ – naglašava. Varaždin bilježi najviše dolazaka organiziranih od travnja pa do studenog, ali boljka je nedostatak različitih tipova smještajnih kapaciteta koji bi omogućili kapitaliziranje kulturne ponude grada: historik hoteli, hostel, kampovi itd. Grad raspolaže sa svega 378 kreveta u hotelskom, pansionskom i privatnom smještaju, koji se u srpnju i kolovozu poveća za 270 smještajnih jedinica u hostelu. – Varaždinu nedostaje cjelogodišnja atrakcija te kvalitetnije povezivanje s okruženjem, na čemu se radi u okviru PPS destinacije, odnosno projekta HTZ-a za prodljenje sezone. Također, nužno je povezati ponudu sjevera Hrvatske u zajedničku turističku ponudu koju bi na tržište plasirale putničke agencije – smatraju u Turističkoj zajednici Varaždina, koju vodi dugogodišnja direktorica Branka Tropp, kojoj je Špancirfest praktički životno djelo. Ni Zagreb kao destinacija još uvijek ne nudi kompletno razvijeni lanac vrijednosti. To se odnosi, kako pojašnjava Čižmar, na globalno relevantne turističke atrakcije iz područja kulture, mogućnosti uživanja u gurmanskim iskustvima u raznovrsnim lokalnim i ‘fine dining’ restoranima ili šopinga s naglašenim lokalnim vrijednostima (što ne uključuje Ikeu). Bitna je činjenica i da je duljina boravka gostiju u metropoli 1,7 dana, znači niti jedan cijeli vikend.

Dakle, što trebaju činiti hrvatski gradovi da bi postali ultimativne ‘city break’ destinacije? – Osnovni je preduvjet osigurati brzu i cjenovno povoljnu zračnu povezanost cijele godine s glavnim gradskim izvorima potražnje u Europi i šire. Niskotarifni prijevoznici zbog cijena ključ su razvoja tog oblika turizma. Druga stvar koju naši gradovi tek trebaju razviti jest znatno pojačati online informiranje i promociju gradskih atrakcija jer je danas doba hiperinformiranog turista. Treba razviti i bolje mogućnosti za šoping i to onaj za koji bi bili zainteresirani inozemni turisti – savjetuje Čižmar. Tomašević napominje i ključnu ulogu lokalne samouprave koja, kako kaže, treba sljediti i razumjeti samo potrebe turista i stvarati uvjete da se te potrebe zadovolje, ali i lokalnog stanovništva. Destinacija, zaključuje, neće nikad postati hit ako u njoj ne uživaju i vlastiti stanovnici. Gradonačelnica Barcelone nedavno je zatražila ograničenje broja posjetitelja gradu jer njegove najveće vrijednosti pod poplavom turista jednostavno više ne dolaže do izražaja. Slična stvar događa se i u ostalim europskim metropolama pa i New Yorku. Imidž i šarm zbog kojeg su turisti dolazili izgubili su se negdje u masovnosti. No Zagreb, a kamoli ostali hrvatski gradovi, ne moraju se još neko vrijeme bojati takvoga gubitka autentičnosti.