Home / Ostalo / GRČKI IZBORI Red je da onaj tko je potpisao novo spašavanje’ za njega i odgovara

GRČKI IZBORI Red je da onaj tko je potpisao novo spašavanje’ za njega i odgovara

Red je da onaj tko je potpisao novo ‘spašavanje’ za njega i odgovara. I dok Siriza slavi novu pobjedu na izborima, prava nevolja tek počinje. Cipras sada može osnovati čvrstu vladu s potrebnom većinom za provođenje reformi uvjetovanih primitkom 86 milijardi eura pomoći. Na stolu su dizanje poreza, rezanje mirovina, privatizacije i reforme tržišta rada… sve šiljci za svaku vlast.

U sprkos nadi raznih pasioniranih mrzitelja navodno radikalno lijeve Sirize i njezina lidera Aleksisa Ciprasa, stranka je na prijevremenim izborima prošla vrlo dobro, a nakon potpisane kapitalizacije u Bruxellesu prije toga pridjevom ‘radikalna’ može se slobodno prestati koristiti, iako niska i nije našao opravdanje u praksi. Omražena Siriza dobila je nešto više od 35 posto glasova, odnosno ugodnih sedam posto više od glavnoga konkurenta, Nove demokracije, koja odavno nije u stanju ponuditi baš ništa novo. Birači su tako donijeli jednu logičnu odluku, koliko god se to ne činilo tako raznim komentatorima i ekspertima za grčku situaciju.

Izbor i nije bio težak, mogli ste kao Grk birati vraćanje istih onih koji su zemlju bacili na koljena (tako zvani ‘hrvatski sindrom’) i onda je prepisali vjerovnicima ili odabrati one koji su probali pa odustali i imaju pravo na još jednu priliku, barem jedan cijeli mandat da ih narod zamrzi. Na kraju krajeva, onaj tko je potpisao posljednji u nizu programa ‘spašavanja’ trebao bi u idućim godinama i odgovarati za njegovo provođenje.

I u ovom slučaju ankete su zavarale, do posljednjeg se trenutka činilo da će borba biti neizvjesna, kao i da će pobjednik morati razmišljati o raznim mogućim koalicijama za sastavljanje vlade. Siriza je u konačnici osvojila 145 mandata u grčkom parlamentu, tek četiri manje nego početkom godine, a Nova demokracija Vangelisa Meimarakisa izgubila je samo jedan i raspolaže s okruglih 75 za stupnika. Svi ostali pokupili su jednoznamenaste postotke, a vrijedi spomenuti da je nacistička Zlatna zora opet treća politička snaga u državi i čak je napredovala za jedan mandat.

– Osjećam se opravdan zato što nam je grčki narod dao jasan mandat za nastavak borbe za ponos našeg naroda izvan i unutar naše zemlje – rekao je Cipras u pobjedničkom govoru. – Danas su Grčka i Grci u Europi sinonim za otpor i dostojanstvo – dodao je, iako se kapitalizacija teško može tako okarakterizirati.

Potpuno odustajanje od okosnice svoje prve izborne pobjede u siječnju nije praktički uopće škodilo plasmanu Sirize, s time da se Cipras uspješno riješio nekoliko desetaka pobunjenika u svojoj stranci nespremnih prihvatiti potpisivanje sporazuma s vjerovnicima u srpnju i sada ima otvorene ruke. Drugim riječima, novi/stari premijer u stranci, barem na relevantnim pozicijama, nema ni traga radikalnog, premda mediji uporno inzistiraju, i spremaju se sigurno uplovliti u centrističke vode, gdje će se natiskivati s nizom drugih stranaka. S druge strane, ovaj ishod Grčkoj daje nekoliko godina financijske i političke stabilnosti, koliko god iluzorne. Potpisano će se nesumnjivo provoditi, država će nastaviti živjeti pod planinom neotplativog duga na odgodu, ekonomija će sasvim sigurno bilježiti rast, a račun će se ponovno sranjivati kada trenutačni program istekne za par godina.

Naravno, dug će i tada biti enorman i neotplativ, ali o tom potom, valja uživati u bonaci dok traje. Iz političke perspektive bliska budućnost djele je još svjetlje, Cipras sada može oformiti po uzdanu i čvrstu vladu s potrebnom većinom za provođenje reformi uvjetovanih primitkom 86 milijardi eura pomoći, ali tu i leži prava klopka za njega. Disidenata u njegovim redovima sve jedno će biti, iako manje, ali prvi efekti zakona koje će donijeti počet će polako, ali sigurno nagrizati njegovu popularnost, iskustvo je pokazalo.

Cipras nikada nije skrivao prezir prema paketu mjera koje je potpisao u trećem programu pomoći i mogu se očekivati pokušaji razvodnjavanja i izmotavanja kod svake neugodnije mjere. Konkretno, u sljedećih stotinu dana Cipras će morati povisiti doprinose za dva posto za mirovinsko i zdravstveno, reformirati prijevremenu mirovinu i cijeli sustav, dokapitalizirati banke i ukinuti kontrolu kapitala, nastaviti pregovarati s vjerovnicima naivno se nadajući barem nekakvom otpisu ili smanjenju duga (može računati samo na dulja razdoblja oplate i nešto manje kamate, što je u konačnici dulja agonija i veći iznos; eventualno i na ograničenje oplate na 15 posto BDP-a na godinu), uvesti poljoprivrednicima dvostruko veći porez na dohodak i istovremeno im ukinuti subvencije za gorivo, privatizirati najmanje pola električne distributivne mreže, liberalizirati zaštićene profesije i uvesti participaciju u zdravstvu (to je Siriza ukinula, sada će poslušno vratiti jer je gazda tako rekao).

Uza sve to, sudbina mu je velikodušno dodijelila i stotine tisuća migranata/izbjeglica s kojima ne zna što bi i dosad ih je jednostavno propuštao dalje. Pitanje je koliko će to još moći, s obzirom na rastuću nervozu kod ‘onih gore’. Zasad se na problem grčkog ignoriranja schengenskih pravila gledalo u stranu i radije prozivalo Hrvatsku, Sloveniju i Mađarsku, premda evidentno nisu prve zemlje ulaska u Europsku uniju.

U svemu opet može računati na pomoć svojih dosadašnjih koalicijskih partnera, desničarskih Nezavisnih Grka pod vodstvom Panosa Kammenosa, koji su izgubili tri mandata, ali imaju još uvijek dovoljnih deset za pokrivanje Sirizinog manjka do većine mjesta u parlamentu (za mirno vladaњe potrebno je 151 mjesto). Kada je prvi put Cipras odlučio koalirati s umjerenom desnicom, mnogi su bili u šoku, potez je bio iz očitih razloga potpuno neočekivan, međutim, suradnja se pokazala prilično uspješnom. Sukoba programatskog tipa između koalicijskih partnera gotovo uopće nije bilo, niti sudaranja u vezi s tim tko je glavni jer su Nezavisni Grči očito mirno prepustili glavnu riječ Sirizi, iz koje su i dolazili svi ozbiljniji problemi. Simpatično je kako Cipras i dalje misli da postoje ‘sive zone’ u nekim dogovorenim mjerama i prostor za pregovaranje o iznosu duga, ali te će mu ‘sive zone’ biti razjašnjene u Bruxellesu uskoro, a otpis glatko odbijen. Nitko, naime, u povijesti nije uspio pregovarati nakon kapitalizacije, ali mnogi su zato pristojno molili.