Sljedeći petak u Zagrebu ćemo održati krunsku Liderovu godišnju konferenciju Dan velikih planova. I ove, sedme godine otkako se održava, ideja je jednaka: dovesti lidere iz biznisa i politike te omogućiti poduzetnicima i menadžerima da na temelju njihovih prognoza i planova provjerite svoje proračune i razvojnu politiku.
Kad smo prije pola godine počeli pripremati ovogodišnji Dan velikih planova, bili smo sretni. Napokon ćemo održati jedan Dan velikih planova a da to ne bude u recesijskim uvjetima. Šest godina svima nam je bilo dosta. Danas, u ranu jesen, poslovna klima i dalje je pod utjecajem izlaska iz recesije, ali pokazuje se da će poslovnoj zajednici biti kompliciranije procijeniti uvjete poslovanja u 2016. nego dok smo se valjali u recesiji.
Drama s izbjegličkim valom kojemu se ne vidi kraj, pogoršanje političkih odnosa u regiji u kojoj se provodi znatan dio vanjskotrgovinske razmjene, zabrana protoka robe da bi se utjecalo na usmjeravanje protoka ljudi i šteta koju gospodarstvo zbog toga trpi dodatne su nepoznanice u sustavu jednadžbi koji je i do sada izgledao kao deset jednadžbi s jedanaest nepoznica. Sad poduzetnici moraju rješavati sustav deset jednadžbi s petnaest nepoznanica. Matematičari će reći da je to nemoguće, ali poslovnici iz godine u godinu moraju rješavati nerješivo. Na prijelazu u 2016. poduzetnici i menadžeri pred novim su izazovom. U svojim planovima moraju istodobno biti i ambiciozni i oprezni.
Rast, makar i minimalan, probudio je optimizam u poslovnoj zajednici. Vidi se to po potražnji za radnom snagom. Nešto se miče. Mnogi su aktivirali projekte koje su u recesijskom vremenu držali na stolovima, ali nisu ih se usudili aktivirati.
Međutim, silnice koje formiraju poslovnu klimu lete u svim smjerovima. U poduzetničkom okružju vlada stanje koje bi se moglo opisati kao kaos, rašomon ili, malo mekše rečeno, fluid unutar kojega je nemoguće uočiti siguran razvoj događaja.
Posve su nejasne sve posljedice izbjegličkog vala koji stiže u Hrvatsku i nastoji proći dalje na Zapad. Zlobnici bi rekli da eto nam našega izvrsnoga geoprometnog položaja. Sad kad je u globalizaciji nakon slobodnog kretanja robe i kapitala krenuo i treći, zaboravljeni i prikočeni dio – (institucionalno nedopuštena) sloboda kretanja ljudi – bilo bi bolje da nemamo tako nezaobilazan prometni položaj. Da smo u nekom zakutku i da umjesto razmišljanja o rentijerskoj uporabi raskrižja putova imamo jaku industriju, a ne prometne koridore.