GOLGOT Deset najvećih izazova održivom rastu

Statistički smo se otisnuli s recesijskog dna. Samo statistički i samo kratkoročno. Treba nam najmanje četiri posto rasta, ne na staklenim, nego na zdravim temeljima. Da bi nam to uskoro moglo poći za rukom, uvjeravaju ekonomisti. Sigurni su da se buduća vlast neće moći vjetriti na položaju jer su škare Europske komisije sve bliže.

No ako pogledamo u dušu BDP-a, možda nije heretično zaključiti da je i ovih posljednjih 1,2 posto solidnije i zdravije od stopa kojima smo se kitili 2000-ih (tri, četiri, pet posto) – jer stiže iz proizvodnje i izvoza, ne iz potrošnje ni iz državnih megalomanskih projekata. Je li to dovoljno?

Ako znamo da je javni dug u 2015. do lipnja nabijao još pet milijardi kuna i da samo za kamate na godinu plaćamo čak 3,5 posto BDP-a, onda nije teško priznati (si) da svaki rast manji od toga jednostavno nije za slavlje velikih razmjera. Još ako u matematičku uključimo prognoze koje kažu da bismo tek za pet-šest godina mogli uhvatiti tri ili četiri posto rasta, slika je još otužnija. Ni to nije sve: najmanje dva analitičara procjenjuju da će BDP iduće godine rasti manje nego u 2015. Zašto?

Zdeslav Šantić, glavni ekonomist Splitske banke, kaže kako su u kratkome roku izbori najveći rizik.

• U pravilu bilježimo slabljenje gospodarstva neposredno nakon izbora. To je zbog toga što država ima preveliku ulogu na tržištu i treba vremena da mehanizmi državnih institucija ponovno profunkcioniraju. U srednjem roku glavni je rizik rast kamatnih stopa, među ostalim i Europske središnje banke. Doduše, zbog problema na globalnoj razini financijski bi se stimulans mogli produljiti, no niske kamate neće vječno potrajati. Također, u usporedbi s drugim zemljama prema stopama rasta prilično kaskamo jer je većina već prošla proces fiskalne prilagodbe. Mi to nećemo moći izbjeći, a kad se taj proces napokon pokrene, nepovoljno će utjecati na domaću štednju, dakle i na BDP. Zbog toga ove godine očekujemo malo veći rast nego iduće, oko jedan posto, a u 2016. oko 0,5 posto – tumači Šantić.

Na istome je tragu, s malo modificiranim razlozima, i Hrvoje Stojić, glavni analitičar Hypo banke, koji tvrdi da je oporavak još slab, a iduće će se godine u odnosu na ovu i usporiti. Naime, ove će godine BDP rasti za oko jedan posto, a iduće za oko 0,5 posto. Jedan je od najvećih rizika za rast BDP-a rasplet priče o kreditima u švicarskim francima.

• Nije problem u tome hoće li banke tehnički moći izdržati jednokratni teret u smislu kapitaliziranosti, one to mogu. Bit je u neizravnim posljedicama toga Vladinog poteza: rast averzije prema riziku, retroaktivno mijenjanje odredaba privatnih ugovora, pravna nesigurnost. Sve će to utjecati na buduća ulaganja stranih investitora.

Vratimo se brojkama koje rastu. Promet u trgovini na malo u srpnju ove godine realno je bio za 4,5 posto veći u odnosu na isti mjesec lani, što je najbrži tempo rasta od rujna 2007. U srpnju ove godine dogodilo nam se 13 posto više turističkih dolazaka i 10,7 posto više turističkih noćenja u odnosu na isti mjesec lani. Sezonski ili ne, gledano međugodišnje, u srpnju je nezaposlenih bilo 38 tisuća manje (u odnosu na lanijski), a stopa registrirane nezaposlenosti bila je manja za 1,9 posto tih godina. Trend rasta plaća započet lani u lipnju još je dinamiziran pa su neto plaće u ovogodišnjem lipnju porasle za 4,5 posto (bruto je to 2,3 posto). Riječ je o relativno visokom rastu plaća kakav nije zabilježen od prosinca 2008. S rastom plaća raste i potrošnja, pa je državna blagajna, hvali se financijski star Boris Lalovac, od PDV-a uprihodila gotovo 750 milijuna kuna više, od poreza na dobit 440 milijuna kuna više, od posebnih poreza i trošarina 650 milijuna kuna. Oporavljaju se manje-više svi pokazatelji osim građevinskih. Logično, jer manjka investicija.

4,5% rasla je trgovina na malo

10,7% više turističkih noćenja, a 13,7% više dolazaka

4,5% bile su veće neto plaće, a 2,3% bruto

38 tisuća manje nezaposlenih

1,8 milijardi kuna više poreza u prvih šest mjeseci

No ako pogledamo u dušu BDP-a, možda nije heretično zaključiti da je i ovih posljednjih 1,2 posto solidnije i zdravije od stopa kojima smo se kitili 2000-ih (tri, četiri, pet posto) – jer stiže iz proizvodnje i izvoza, ne iz potrošnje ni iz državnih megalomanskih projekata. Je li to dovoljno?

Ako znamo da je javni dug u 2015. do lipnja nabijao još pet milijardi kuna i da samo za kamate na godinu plaćamo čak 3,5 posto BDP-a, onda nije teško priznati (si) da svaki rast manji od toga jednostavno nije za slavlje velikih razmjera. Još ako u matematičku uključimo prognoze koje kažu da bismo tek za pet-šest godina mogli uhvatiti tri ili četiri posto rasta, slika je još otužnija. Ni to nije sve: najmanje dva analitičara procjenjuju da će BDP iduće godine rasti manje nego u 2015. Zašto?

Zdeslav Šantić, glavni ekonomist Splitske banke, kaže kako su u kratkome roku izbori najveći rizik.

• U pravilu bilježimo slabljenje gospodarstva neposredno nakon izbora. To je zbog toga što država ima preveliku ulogu na tržištu i treba vremena da mehanizmi državnih institucija ponovno profunkcioniraju. U srednjem roku glavni je rizik rast kamatnih stopa, među ostalim i Europske središnje banke. Doduše, zbog problema na globalnoj razini financijski bi se stimulans mogli produljiti, no niske kamate neće vječno potrajati. Također, u usporedbi s drugim zemljama prema stopama rasta prilično kaskamo jer je većina već prošla proces fiskalne prilagodbe. Mi to nećemo moći izbjeći, a kad se taj proces napokon pokrene, nepovoljno će utjecati na domaću štednju, dakle i na BDP. Zbog toga ove godine očekujemo malo veći rast nego iduće, oko jedan posto, a u 2016. oko 0,5 posto – tumači Šantić.

Na istome je tragu, s malo modificiranim razlozima, i Hrvoje Stojić, glavni analitičar Hypo banke, koji tvrdi da je oporavak još slab, a iduće će se godine u odnosu na ovu i usporiti. Naime, ove će godine BDP rasti za oko jedan posto, a iduće za oko 0,5 posto. Jedan je od najvećih rizika za rast BDP-a rasplet priče o kreditima u švicarskim francima.

• Nije problem u tome hoće li banke tehnički moći izdržati jednokratni teret u smislu kapitaliziranosti, one to mogu. Bit je u neizravnim posljedicama toga Vladinog poteza: rast averzije prema riziku, retroaktivno mijenjanje odredaba privatnih ugovora, pravna nesigurnost. Sve će to utjecati na buduća ulaganja stranih investitora.

Krizologija Tora, ne samo banaka, ali i na buduće kreditiranje. Prečesto se zaboravlja da banke ne upotrebljavaju vlastiti novac, on im je samo povjeren na čuvanje; netko tko je umjesto u neki biznis ili industriju uložio u banku očekuje i veći povrat. Pokažite mi bilo koga tko bi uložio u banku ili bilo koju sličnu instituciju, a koja pri tome ne vraća taj ulog. Da poslovne organizacije tako ‘ulažu’, to bi bilo iracionalno i podložno ne samo kritikama nego i tužbama dioničara i vlasnika zbog neodgovornog poslovanja. Uostalom, koje posljedice možemo očekivati, pokazuje i mađarski slučaj. Nakon konverzije kredita dvije godine zaredom kreditiranje je palo za deset posto – kategoričan je Stojić.

A reforme i kamate? Dodaje još jednu važnu ‘sitnicu’: zaboravljamo se u kamate ugrađuje premija na rizik. Prema HNB-ovu naputku, sve banke koje su pretrpjele štetu na švicarcu to će morati ugraditi u kamate, što znači da će budući krediti biti skuplji i/ili da će se odgoditi pad kamata jednom kad započne takav ozbiljniji trend.

Šantić također upozorava na to da su industrija i izvoz sada generatori rasta, što je hvalevrijedno, no nedovoljno da održe BDP na visini onda kad počnu reforme i rast kamata. Ukupni robni izvoz u BDP-u još je skroman i ne može amortizirati posljedice očekivanog pada domaće potražnje, a s padom potražnje automatski će pasti proizvodnja.

Domaća potražnja ostaje ključni faktor dugoročnog oporavka – kratko i jasno poručuje.

Ponešto obrnuti trend vidi zagrebački Ekonomski institut koji procjenjuje da bi ove godine rast mogao iznositi (statistički pogrešnih) 0,5 posto, a više od jedan posto tek iduće godine. Treba li reći kako upozorava na to da se sve manje od četiri posto, i to na duge staze, gotovo ne računa jer s manje od toga nećemo zaustaviti rast javnoga duga i obuzdati deficit.

Što će biti na duge staze Na optimistična očekivanja drugih analitičara o jednopostotnom ovogodišnjem rastu Institut je ostao hladan zato što raspolaže podacima samo za prvu polovinu godine, ali i zbog kretanja njegova indeksa CEIZ (složeni mjesečni pokazatelj poslovnog ciklusa), koji pokazuje da kretanja u trećem ovogodišnjem tromjesečju možda i neće biti tako optimistična. Odličnoj sezoni unatoč. Zašto su ondje tako pesimistični?

Zato što je indeks u srpnju zabilježio vrlo blag porast vrijednosti (za 0,004 boda u odnosu na prethodni mjesec i 1,7 indeksnih bodova u odnosu na isti mjesec lani), što upućuje na to da ‘jačanje ekonomske aktivnosti koje traje od trećeg tromjesečja prošle godine još nije poprimilo stabilan uzlazni zamah’. Ipak, i ta mršava prognoza revidirana je nabolje zbog plusa svih komponenti BDP-a. No dok krediti ne počnu rasti, teško je očekivati veći rast osobne potrošnje – sigurni su u Institutu.

HNB je negdje na tom tragu: ove godine očekuje rast od 0,5 posto, uz napomenu da za ostvarenje te prognoze zasad nema negativnih rizika; upravo suprotno, moguća su pozitivna iznenađenja, primjerice zbog uspješne turističke sezone.

Ozbiljnijeg oporavka neće biti bez oživljavanja kredita. A kreditiranje će biti na aparatima sve dok svi sektori budu prezaduženi (razduživanje još nije stalo), kreditno nesposobni i potkapitalizirani. Država je u četiri godine srezala parafiskalnih nameta ‘teških’ 0,2 posto BDP-a, no ukupno je opterećenje oko dva posto, što znači da se u neporezne namete zapravo nije ni zagreblo.

Kreditiranje na aparatima U Institutu upozoravaju da ozbiljnijeg oporavka neće biti bez oživljavanja kredita. A kreditiranje će biti na aparatima sve dok svi sektori budu prezaduženi (razduživanje još nije stalo), kreditno nesposobni i potkapitalizirani. Država je u četiri godine srezala parafiskalnih nameta ‘teških’ 0,2 posto BDP-a, no ukupno je opterećenje oko dva posto, što znači da se u neporezne namete zapravo nije ni zagreblo.