Sad kad su bivše komunističke države postale dio slobodne Europe, možda nisu spremne prihvatiti da im normirana politička korektnost propisuje što vide. Pa završavaju na stupu srama kad kažu da vide opasnost za stabilnost i razvoj svojih država.
Europa, to nije bilo samo sjesti u Thalys, ECE, Eurostar i uputiti se iz Pariza u Amsterdam ili iz Amsterdama u Berlin s jednim novčanikom, bez onih uznemirujućih prekida ‘Your passports, please!’ na državnim granicama, bez onog premetanja franaka, guldena i maraka iz novčanika u novčanik (pa vam se ipak pomiješaju kovanice)… Europa je bio onaj osjećaj slobodnog i uređenog prostora u kojem vam je ugodno i sigurno.
Takve – bezbrižne i neopterećujuće – Europske unije više nema. Grčka kriza upitnom je učinila budućnost eurozone, pa i ovakvog eura kakav danas pozajnemo. Shengen ovih dana ozbiljno puca pred (od EU) nekontroliranim izbjegličkim valom s Bliskog istoka, a EU kao politička zajednica država i kao pripadajuće joj glavnostružaško javno mnijenje ne samo što ne zna što činiti nego ne zna ni što se upravo događa.
Izbjeglička kriza dramatično pokazuje koliko je ta ugodna i na trenutke od uređenosti čak dosadna Unija (pritom mislim na onu zapadnu) zapravo ranjiva i neotporna na sve izazove koje nije propisao ‘aquis communautaire’. I koliko od političke korektnosti koju si je sama nametnula više uopće nije u stanju slobodno misliti. Takva nemisleća Unija nije u stanju razlikovati druge i drukčije koji žele doći ovamo da bi živjeli njezine vrijednosti i uživali u blagodatima koje su na temelju tih vrijednosti ostvarene i one druge i drukčije koji dolaze da bi najprije ignorirali, a zatim razorili i pokorili te vrijednosti. Pozivajući se na prava drugih i drukčijih. Takva nemisleća Unija stoga je mačeva onima prvima, zaustavljajući ih pred svojim vratima da čekaju valjane dokumente, širokogrudna je prema ovima drugima koji samo iz svoje drukčijosti razvijaju sva ostala prava, a EU nema politički korektan odgovor.
I u ovoj akutnoj izbjegličko/migrantskoj krizi jednako je prema onima koji uistinu traže spas vlastitog života i priliku da u Europi izgrade nov život i onima koji dolaze bahato, naoružani poznavanjem svih svojih prava na Europu, držati toj Europi lekcije o humanosti.
Brutalno iskrenim govorom o zabrinutosti za sigurnosni i kulturno-civilizacijski razvoj vlastitih država pred novim izbjegličkim valom politička vodstva Poljske, Češke, Slovačke, a osobito Mađarske, država tzv. nove Europe, šokirala su, ali i razbudila staru Europu. Oni su se usudili javno izraziti strah od ciljane islamizacije Europe s pomoću izbjegličko/migrantskih seoba i odmah zaradili osudu i zgražanje.